#1 | #2 | #3 | #4 | #5 | #6

Nova MDC izdanja – osobe s invaliditetom i pristup baštini

U hrvatskom mjesecu knjige te uoči 35. izložbe izdavačke djelatnosti hrvatskih muzeja i galerija objavljena je nova MDC-ova knjiga „Publikacije za osobe s invaliditetom – nakladnički izazov za muzeje“. To je četvrta knjiga urednice mr.sc. Snježane Radovanlije Mileusnić u biblioteci „Kako objaviti dobru muzejsku knjigu“, serije priručnika iz muzejskog izdavaštva koji prati istoimeni ciklus edukativnih radionica za stručno muzejsko osoblje.

Knjiga donosi 11 tekstova posvećenih temi vrlo rijetko obrađivanoj u hrvatskoj muzeološkoj literaturi - muzejskim publikacijama za osobe s invaliditetom. Renomirani stručnjaci hrvatskih muzeja koji su prihvatili izazov izrade komunikacijskih pomagala za osobe s invaliditetom, likovnih umjetnika te samih konzumenata specifičnih publikacija za osobe s invaliditetom, svojim su prilozima nastojali odgovoriti na pitanja: Jesu li hrvatski muzeji dostupni za sve, odnosno omogućuju li hrvatski muzeji svim posjetiteljima fizičku, ali i emocionalnu te intelektualnu dostupnost kulturnoj baštini o kojoj se skrbe? Koliko su svojim radom okrenuti prema ranjivim skupinama, posebice posjetiteljima s invaliditetom? Primjenjuju li hrvatski muzeji koncept inkluzije u svojem radu, odnosno počivaju li na konceptu poštovanja ljudskih prava u procesu demokratizacije kulturne baštine? Ako im je u središtu interesa posjetitelj sa svojim željama, potrebama, sposobnostima i pravima, omogućuju li konceptom inkluzivnog muzeja aktivno sudjelovanje svima onima koji su zbog različitih prepreka – fizičkih, senzornih, psiholoških, kulturnih, socijalnih, tehnoloških, financijskih – isključeni? Konačno, i za našu publikaciju najvažnije pitanje, koliko je njih svojim izdavačkim projektima (prvenstveno katalozima i vodičima kroz stalne i povremene izložbe) pridonijelo komunikaciji muzejskih sadržaja?

Tekstovi su namijenjeni prvenstveno stručnoj javnosti, ali i svim drugim zainteresiranim čitateljima mogu biti zanimljivi kao uvid u problematiku pripreme i izrade materijala (publikacija) za osobe s invaliditetom, kaže recenzentica dr. sc. Željka Miklošević zaključujući da je cilj većine tekstova instruktivnog, praktičnog karaktera čime bi se trebalo još više osvijestiti komunikacijske, ali i opće društvene pristupe osobama s invaliditetom.

Naime, podatak da 12 % stanovništva u Hrvatskoj, gotovo 540 000 ljudi, pripada jednoj od jedanaest kategorija osoba s invaliditetom upozoravajuća je i ujedno mobilizirajuća činjenica, podsjeća u predgovoru muzejska savjetnica Višnja Zgaga, v.d. ravnateljica MDC-a. Uz sve zakone, akte, preporuke i konvencije kojima je, na normativnoj razini, cilj njihova inkluzija – pa tako i omogućivanje pristupa baštini i muzejskim sadržajima – svjesni smo društvene diskriminacije: svjesni smo da nismo učinili onoliko koliko možemo kako bismo im pružili ono na što imaju pravo svi ljudi u zajednici – jednake mogućnosti.

„Za osobe poput mene koje ne vide ili ne čuju, za osobe sa smetnjama u razvoju govora, mentalnim poremećajima, autizmom i sl. važno je da dobiju informacije na njima prihvatljiv način“, kaže jedna od recenzentica, defektolog Sanja Trempetić i sama osoba s invaliditetom naglašavajući važnost publikacija jer, knjiga je pisana riječ, ona ostaje i nakon izložbe, kao poticaj nekome tko se hoće time baviti. A knjige i svi pisani materijali, kao i muzejski sadržaji, mogu se prilagoditi osobama s invaliditetom.

U knjizi su, kako piše u svom uvodniku urednica mr. sc. Snježana Radovanlija Mileusnić, predstavljeni pionirski, ali vrsni primjeri muzejskih publikacija za osobe s invaliditetom, izabrani kao poticaj ostalim muzejima u Hrvatskoj da i oni prihvate taj nakladnički izazov koji bi u konačnici trebao postati ustaljenom praksom dostupnih muzeja kakvima teže.

Višnja Zgaga spominje i važnost primjene različitih interpretacijskih modela i alata, od taktilnih replika do informacija na brajici, jednostavniji i jasniji sustav orijentacije u muzeju, mogućnosti bolje rasvjete muzejskih izložaka, mogućnost upotrebe audiovodiča i dr. Imajući sve te činjenice u vidu, izražava nadu da će se i hrvatska muzejska zajednica aktivnije i angažiranije posvetiti prenošenju svojih baštinskih sadržaja osobama koje dosad nisu imale tu mogućnost – osobama s invaliditetom. (MDC)

Ukoliko želite naručiti knjigu “Publikacije za osobe s invaliditetom – nakladnički izazov za muzeje” molimo da nam faksom ili e-mailom dostavite ispunjenu narudžbenicu.
cijena: 80 kn
E-mail: mtiric@mdc.hr, financije@mdc.hr
Faks: 01/4847 913
Po primitku narudžbenice, knjiga će vam biti dostavljena zajedno s računom.
Za detaljnije informacije o narudžbi, molimo vas kontaktirajte tel. 01/4847 078

 

 

Hrvatski prirodoslovni muzej – investicija od 77 milijuna kuna

Projektni prijedlog “Kultura, znanost i obrazovanje u funkciji gospodarskog razvoja – novi Hrvatski prirodoslovni muzej” partnerskih institucija Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja i Grada Zagreba prošao je šestu od sedam faza evaluacije za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije u kumulativnom iznosu od 4.892.500 kuna sa intenzitetom potpore od 80%.

Projekt novoga Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja je investicija vrijedna 77 milijuna kuna kojom bi Muzej trebao dobiti, uz novi stalni postav, novu suvenirnicu, multimedijalnu dvoranu, caffe bar, te novu čuvaonicu dislociranu u novodobiveni prostor u krugu Tehnološkog parka Novi Petruševec.

Time bi, prema riječima ravnateljice prof. dr. sc. Tatjane Vlahović, Hrvatski prirodoslovni muzej, nakon cjelovite rekonstrukcije te 170 godina brige i prezentacije prirodoslovlja u neadekvatnom prostoru, postao reprezentativan prirodoslovni centar i muzej 21. stoljeća kakvog zaslužuje Grad Zagreb i Republika Hrvatska.

Nakon izrade projektne dokumentacije, a u sklopu projekta Integrirana teritorijalna ulaganja kao novi mehanizam Europske unije, koji je uveden s ciljem jačanja uloge gradova kao pokretača gospodarskog razvoja u razdoblju 2014. – 2020. godine, za rekonstrukciju i realizaciju novog Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja traženo je 5.000.000 eura, a u okviru procijenjene ukupne vrijednosti od 8.642.000 eura.

Nakon provedbe projekta očekuje se uvećan broj posjetitelja, unaprijeđeno zadovoljstvo posjetitelja, unapređenje znanstvene djelatnosti kroz certificirane laboratorije, unapređeno djelovanje u području čuvanja i prezentacije hrvatske kulturne baštine, povećani broj novozaposlenih i povećanje turističkih izdataka za usluge u kulturi.

Aktivnosti za postizanje specifičnih ciljeva planiraju se postići: a) Obnovom i rekonstrukcijom kulturne baštine - potpunom rekonstrukcijom Palače Amadeo, dogradnjom staklenog aneksa zgrade u park šumu Tuškanac, opremanjem obnovljenog objekta namještajem i suvremenom prezentacijskom multimedijalnom opremom, izmještanjem čuvaonica te uvođenjem novog stalnog postava. b) Nakon infrastrukturne obnove i uvođenja novih sadržaja (ugostiteljski objekt, kreativna radionica za djecu, dostupnost većem broju građe u stalnom postavu, izlaganja velikih eksponata, nabava nove građe, multimedijalna dvorana i dr.) predviđa se intenzivna promidžba u Hrvatskoj i inozemstvu. Izradit će se nova internetska stranica, promovirati muzej na društvenim mrežama, uspostaviti suradnja sa svim lokalnim turističkim zajednicama u Hrvatskoj i turističkim agencijama, te izraditi promotivni tiskani materijali, kao i multimedijalni sadržaji. c) Zaposlit će se veći broj djelatnika vezanih uz turistički sektor. d) Isto tako, kroz novu suvenirnicu uložit će se u razvoj novih turističkih proizvoda povezanih s kulturnom baštinom, a tijesno će se surađivati sa lokalnim obrtništvom u procesu dizajniranja i proizvodnje baštinskih suvenira. e) Poboljšat će se sustav upravljanja kulturnom baštinom izradom planova upravljanja u svrhu povećanja zapošljavanja i turističkih izdataka kroz unaprjeđenje kulturne baštine koja će se postići predloženim aktivnostima.

Izložbeni prostori znatno će se povećati. Natkrivanje centralnog dvorišta objekta osigurat će dodatni prostor za proširenje stalnog postava Muzeja u koji će biti moguće smjestiti eksponate velikih dimenzija. Uz objekt prema Dubravkinom putu postoji prostor u kojem je dozvoljena gradnja i gdje bi se prema idejnom rješenju ukopao dodatni volumen u kojem bi bilo moguće ostvariti povećanje prostora stalnog postava. Kako bi se omogućio pristup Muzeju od strane Dubravkinog puta, potrebno je uspostaviti komunikaciju ceste i zgrade Palače preko park šume Tuškanac. Osim uređenog ulaznog prostora dograđeni dio Palače omogućit će prostor za uvođenje ugostiteljskog objekta i terase.

Planovi vezani uz uvođenje računala i ostale informatičke opreme za potrebe provođenja djelatnosti djeluje kao skok iz 19. u 22. st. spominje se oprema za kupovinu karata, praćenje zadovoljstva posjetitelja, korištenje multimedijalne dvorane, brojač posjetitelja, pando-pad uređaji za obrazovanje i interakciju s posjetiteljima, hologramski uređaji za učenje i zabavu, ali i nabava specifične laboratorijske opreme i opremanje četiri laboratorija po temeljnim djelatnostima unutar biološke i geološke struke – sve od lupa i mikroskopa, sondi za mjerenje fizikalno kemijskih parametara te najrazličitije opreme za prikupljanje prirodoslovne građe.

Idejno rješenje rekonstrukcije stalnog postava i Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja izradila je Radionica arhitekture d.o.o., prof. Goran Rako, dipl.ing. arhitekture i doc.Vanja Ilić, dipl.ing. arhitekture.(M.K.)

 
 

 

Kolekcija Vugrinec – hrvatska moderna u Ljubljani

Nakon što je 2015. izložena u zagrebačkom Umjetničkom paviljonu (www.umjetnicki-paviljon.hr/) privatna zbirka Davora Vugrinca predstavit će od 10. studenog 2016. do 12. ožujka 2017. remek djela hrvatske moderne i slovenskoj publici izložbom “Hrvatska moderna” u ljubljanskoj Narodnoj galeriji (www.ng-slo.si).

Na izložbi, čiji su autori Petra i Davor Vugrinec, slovenska publika imat će priliku vidjeti šezdeset pet slika i crteža te dvanaest skulptura iz kolekcije (https://galerijavugrinec.hr ) za koju je kolega Igor Zidić ustvrdio da nema slaboga djela, štoviše da se u njoj nalazi nekoliko nezamjenjivih slika bez kojih je povijest hrvatskog slikarstva nezamisliva.

Među umjetninama koje će se naći na izložbi u Ljubljani bit će i tridesetak djela koja nisu viđena u zagrebačkom Umjetničkom paviljonu poput slike Vlahe Bukovca “Portret Bele Čikoša u atelijeru” iz 1896. koju je Vugrinec kupio prije godinu dana na aukciji u Bonnu. Na slici je prikazan Bukovčev prijatelj slikar Bela Čikoš Sesija, u ateljeu dok slika model koji mu je poslužio za kompoziciju “Kirke”, danas u vlasništvu Nacionalne galerije u Budimpešti.O ovoj je slici povjesničarka umjetnosti Petra Vugrinec objavila znanstveni rad pod naslovom “Slikari u atelijeru. Međusobno portretiranje Vlahe Bukovca i Bele Čikoša Sesije i umjetnička djela nastala u njihovim prvim zagrebačkim ateljeima” (Peristil 58/2015.).

Slovenskim kolegama posebno su zanimljivi međuodnosi hrvatskih i slovenskih umjetnika, utjecaj hrvatskih slikara koji su počeli raditi na zagrebačkoj likovnoj akademiji koja je dvadesetih godina 20. st. bila mjesto gdje su se školovali i slovenski umjetnici. Među umjetnicima čija će djela biti izložena na predstavljanju “Hrvatske moderne” u Narodnoj galeriji bit će uz Bukovca, Bela Čikoš Sesija, Celestin Medović, Emanuel Vidović, Oton Iveković, Mirko Rački, Ljubo Babić, Miroslav Kraljević, Milivoj Uzelac, Marijan Trepše, Vilko Gecan, Vladimir Becić, Marino Tartaglia, kipari Ivan Meštrović i Frano Kršinić...djela prikupljana dvadesetak godina koja svojom kvalitetom svjedoče da vlasnik ove zbirke uz strast posjeduje i znanje i oko koje odlikuje najbolje kolekcionare. (M.K.)

 
 

 
MARKO POGAČNI (OHO Group), Rolling Stones Matchboxes, 1967
Kolekcija Marinko Sudac

Kolekcija Sudac – "Nesvrstani modernitet" u Milanu

U Italiji, u Milanu, u novootvorenom prostoru nekadašnje tvornice hladnjaka danas “FM Centro per l'Arte Contemporanea” (http://www.fmcca.it ) otvorena je izložba djela iz Kolekcije Marinko Sudac pod nazivom “Non-Aligned Modernity”, izložba za koju njeni talijanski kustosi tvrde da je “najveća sveobuhvatna prezentacija istočnoeuropske umjetnosti tijekom Hladnog rata ikada postavljena”.

Kolekcija Marinko Sudac (www.avantgarde-museum.com) prema riječima kustosa Marca Scotina, najrelevantnija je privatna zbirka istočnoeuropske umjetnosti nakon II svjetskog rata. Kolekcija stvarana prema strategiji različitoj od klasičnog pojma kolekcioniranja uz umjetničke radove prikupljala je i arhive umjetnika, manifestacija, korespondenciju i dokumentarne materijale stvorivši pregled umjetnosti koja je putem raznorodnih vizualnih praksi davala najradikalniju kritiku sistema. Dio radova iz ove zbirke već je bio izložen u više od 80 muzejskih institucija od Tate Modern-a u Londonu do Ludwig muzeja u Budimpešti i Muzeju moderne umjetnosti u Varšavi.

U Milanu se kolekcija predstavlja kroz više od 700 radova, foto-dokumentacije i arhivskog materijala u medijima slika, crteža, kolaža, fotografija, fotograma, filmova, manifesta, projekata, skulptura, objekta, instalacija i ambijenata. Zastupljeno je 120 autora među kojima su 32 hrvatska likovna umjetnika i tri umjetničke grupe, EXAT 51, Gorgona i Šestorica autora.

U deset izložbenih dvorana nalaze se djela nastajala u rasponu od 1909. pa sve do pada Berlinskog zida, a središnji dio izložbe čine radovi grupe Gorgona i njezinih članova, kao i njihova korespondencija s najvažnijim akterima na europskoj umjetničkoj sceni. Poveznica s talijanskom umjetničkom scenom i pojedincima poput Piera Manzonija i Enza Marija ilustrirana je zagrebačkim pokretom Nove Tendencije i već spomenutom grupom Gorgona. Poseban se naglasak stavljen je i na eksperimente Antuna Motike i eksperimentalne filmove Aleksandra Srneca, kao i filmove grupe OHO i radove zagrebačke Grupe šestorice autora.

Izložbom (do 23. prosinca 2016.) se prostor Istočne Europe prikazuje kao prostor umjetničkih praksi koje su se autonomno razvijale iza Željezne zavjese, stvarajući umjetnost alternativnu i angažiranu – umjetnost koja nije samo značajna za razvoj suvremene umjetničke prakse već i za samu povijest Europe. (M.K.)

 

 

Zbirka Ščukin u Parizu – umjetnost koju je Staljin sakrio

Izložba čuvene ruske kolekcije Ščukin otvorena u Parizu u muzeju Fondacije Louis Vuitton (www.fondationlouisvuitton.fr ) pod nazivom “Ikone moderne umjetnosti - Zbirka Ščukin” velik je izložbeni događaj. Svjetskoj publici prvi se put na jednome mjestu predstavlja 130 vrhunskih djela, uglavnom francuskog slikarstva, iz kolekcije koja je od 1918. godine bila rasuta po Rusiji.

Izložba će, sudeći prema prvim reakcijama, ujedno i primiriti strasti koje su se razbuktale kad je carstvo luksuzne robe Louis Vuitton odlučilo sebi dići spomenik - Muzej Fondacije LV usred Bulonjske šume. Ni odabir “starchitecta” Franka Gehryja nije ih poštedio sudske zabrane gradnje “tajkunskog muzeja” kako su krstili novo zdanje. Bilo je potrebno da Nacionalna skupština izglasa neki francuski Lex Vuittonalis kako bi se gradnja muzeja, koji će 2062. preći iz privatnih u ruke države, ipak nastavila i u listopadu 2014. muzej otvorio.

Ova “haute couture” Fondacija uspjela je dobiti na posudbu gotovo polovicu cijele kolekcije koju je Sergej Ščukin prikupio u svega 16 godina tijekom svojih posjeta Parizu između 1898. i 1914. godine. Zanimljivo je da su sva braća Ščukin sakupljala umjetnine - Pjotr Ščukin prikupio je značajnu zbirku starije ruske umjetnosti, dok je brat Dimitrij posjedovao najbolju moskovsku zbirku starih majstora.

Sergej je svoju zbirku već 1908. otvorio za javnost u svojoj palači. Deset godina kasnije zbirka je nacionalizirana, a vlasnik pobjegao u Pariz. Za vrijeme Lenjina zbirka je postala Državni muzej moderne zapadne umjetnosti koji je na početku rata 1941. zatvoren, a umjetnine poslane na čuvanje iza Urala. Staljin 1948. proglašava te umjetnine “ideološki nepodobnom”, a muzej zatvara. Zbirka je tada rasparčana. Najveći dio umjetnina je završio u Ermitažu u Sankt Peterburgu i u Puškinovom muzeju u Moskvi gdje su uglavnom čamile po depoima sve do 70-ih godina prošlog stoljeća.

“Dobiti priliku da postavite izložbu djela iz Kolekcije Ščukin san je svakog kustosa”, kaže autorica izložbe Anne Baldassari, bivša ravnateljica Muzeja Picasso, nama poznata kao koautorica izložaba "Dora Maar i Picasso - dodir pogledima" i “Remek djela iz Muzeja Picasso" koje je u Klovićevim dvorima radila u suradnji s Marinom Viculin.

Dvanaest Gauguina, osam Cezannea i isti broj Moneta, te čak 29 Picassa i 22 Matissea, toliko djela Degasa, Van Gogha, Pissaroa, Renoira, Toulouse-Lautreca rijetko se mogu vidjeti na jednome mjestu, a da je riječ o kapitalnim djelima iz opusa ovih umjetnika. Posebna vrijednost ove izložbe je i u tome što su djela koja je Ščukin kupovao nerijetko ravno iz ateljea u kojima se družio i kupovao od umjetnika odpremana u Rusiju tako da nikada nisu viđena na zidovima pariških muzeja i galerija. Ščukin je sakupljao i djela ruske avangarde prepoznavajući ih u trenutku kad su nastajala tako da se na izložbi mogu vidjeti i slike Kazimira Maljeviča, Natalije Gončarove, Ljubov Popove, Aleksandra Rodčenka i Vladimira Tatljina.

Na pariškoj izložbi prikazan je i način na koji su djela bila prezentirana u Ščukinovom domu. Samo na jednome zidu njegove blagovaonice visjelo je više od tucet Gauguinovih slika koje je kupio iako ga je njihova golotinja “uznemiravala”. Iz istog je “ćudorednog” razloga propustio kupiti “Gospođice iz Avignona” no samo nekoliko godina kasnije napunio je palaču s pedesetak Picassovih djela tvrdeći da treba kupovati i djela koja vas osobno uznemiruju jer u njima zasigurno leži velika umjetnost. Sto godina nakon što je ovaj trgovac tekstilom zahvaljujući svom vizionarskom pogledu na umjetnost stvorio svoju zbirku, mora se priznati da je njegova kolekcija najveće djelo samoga Sergeja Ivanoviča Ščukina. (Maja Kocijan)

Izložba je otvorena do 20. veljače 2017.

Video možete pogledati ovdje: http://www.fondationlouisvuitton.fr/en/expositions/icones-de-l-art-moderne-la-collection-chtchoukine.html

 
 

 

MDC – ratne štete na muzejima i muzejskoj građi

Ratne štete na muzejima i muzejskoj građi naziv je redizajnirane web stranice Muzejskog dokumentacijskog centra (MDC) iz Zagreba koja donosi detaljan pregled ratnih šteta na muzejskim zbirkama i građi nastalih tijekom Domovinskog rata 1991. – 1995. u Hrvatskoj.

Tijekom agresije na Republiku Hrvatsku uništeni su mnogi sakralni objekti, povijesne jezgre gradova, tradicijska arhitektura sela, knjižnice i muzeji. MDC je, kao referalni centar, tijekom ratnih godina bilježio sve počinjene ratne štete na hrvatskim spomenicima kulture, zgradama, zbirkama, knjižnicama i spomeničkim cjelinama, a kompletni podaci o štetama u muzejima po vrsti građe i po zbirkama mogu se pogledati na web stranici Ratne štete na muzejima i muzejskoj građi. Nova nadograđena platforma omogućuje pretraživanje po gradovima, muzejima, vrstama zbirki kao i prema stupnju oštećenja – nestali, uništeni, opljačkani. Također, korisnici će moći potražiti muzeje i zbirke na zemljopisnoj karti Hrvatske i klikom na kartu pogledati podatke o štetama.

Tijekom rata oštećeno je ili uništeno 70 zgrada muzeja, galerija i zbirki pri čemu je broj stradalih predmeta je 8225. Stručnjaci iz MDC-a napravili su na novoj web stranici, uz pomoć informatičara, selekciju od 1270 predmeta koji su predstavljeni fotografijama, osnovnim kataloškim podacima, podacima o vrsti oštećenja te okolnostima pod kojima je predmet stradao. Rad na dokumentiranju kulturne baštine koja je u ratnom pustošenju oštećena, uništena ili otuđena, MDC je započeo je 1991. godine istodobno obavještavajući domaću i međunarodnu javnost, surađujući s Međunarodnim savjetom za muzeje sa sjedištem u Parizu (ICOM) i organizirajući međunarodnu stručnu misiju radi utvrđivanja ratnih šteta u muzejima i galerijama Hrvatske - Fact Finding Mission ICOM.

Na realizaciji projekta radili su u prvom redu stručnjaci MDC-a koji su prikupljali i sistematizirali podatke: Jadranka Vinterhalter, Branka Šulc, i Višnja Zgaga, a sredinom 1996. Ministarstvo kulture RH osniva Stručnu komisiju za popis i procjenu ratne štete na pokretnoj muzejskoj građi čija je voditeljica bila Vladimira Pavić i u čijem je radu sudjelovalo više od 60 kustosa i drugih muzejskih stručnjaka. S postojećom dokumentacijom osnovana je baza podataka nazvana Registar ratnih šteta na muzejima i galerijama u Hrvatskoj koja se sustavno nadopunjavala podacima dobivenim terenskim obilascima svih stradalih ustanova i lokaliteta. Prikupljene podatke MDC je objavio već krajem 1997. godine u knjizi pod naslovom Ratne štete na muzejima i galerijama u Hrvatskoj, a nadopunjeno elektroničko izdanje knjige publicirano je krajem 1999. godine na web stranicama MDC-a. Projekt Popisa i procjene ratne štete na muzejskoj građi u Hrvatskoj rezultat je partnerskog projekta MDC-a i UNESCO-a. (MDC)

Nove web stranice možete pogledati ovdje: http://ratne-stete.mdc.hr/hr/ratne-stete