#1 | #2 | #3 | #4 | #5 | #6

Jesenji muzejski kolaž – 36. izložba knjiga, promocije i gosti

Na 40. Interliberu Zagrebačkoga velesajma otvorena je 36. izložba izdavačke djelatnosti hrvatskih muzeja i galerija. Na poziv MDC-a odazvalo se 116 muzeja iz 67 gradova i za izložbu dostavilo 665 tiskanih i 16 elektroničkih publikacija, 350 muzejskih plakata te različitog promidžbenog materijala.

Ove brojke (…) pridonose slici muzejske knjige kao jedinstvene i neponovljive, često nevidljive i neuhvatljive. I ne čudi postojani interes vjernih posjetitelja izložbenoga štanda MDC-a koji na jednome mjestu, tijekom samo šest dana zagrebačkoga Interlibera, imaju mogućnost vidjeti i prelistati te gotovo unikatne primjerke. Ustrajni i danas kao i prije 36 godina u pripremi izložbe i izradi popratnoga kataloga, mi smo u MDC-u zadovoljni i svakim novim zalutalim posjetiteljem koji zadovoljno napušta naš izložbeni prostor otkrivši muzejsku knjigu u šarenilu i mnoštvu različitih velikih i malih štandova i izlagača kao što se otkriva sitni biser sakriven u školjci. (iz Predgovora popratnoga kataloga izložbe)

Hrvatski su muzeji nastavili tradiciju objave različitih muzejskih tema i sadržaja. I ove su godine najbrojnija izdanja vezana uz likovne izložbe - katalozi različitih pojedinačnih ili skupnih, amaterskih ili retrospektivnih likovnih izložaba, muzejskih zbirki i likovnih monografija. S dvadesetak novih svezaka nastavljena je i objava muzejskih periodičnih publikacija - časopisa i godišnjaka. Po prvi put su publicirana neka od kapitalnih izdanja koja donose sinteze višegodišnjega, stručnoga i znanstvenoga rada na muzejskoj građi. Osim sustavnih i studioznih istraživanja i prikazivanja građe o kojoj skrbe, poneku izložbu i publikaciju muzeji su posvetili i sebi - svojoj povijesti, radu i zbirkama, svojim donatorima, obilježavajući tako svoje godišnjice, podsjećajući na neke davne uspješne još uvijek aktualne izložbe, otkrivajući nevidljivo - svoje dokumentacijske zbirke i fondove ili pak radove u restauratorskim odjelima. Prvotiscima rukopisne građe ili pak pretiscima i transkriptima javnosti su predstavili i blago pisane baštine pohranjene u njihovim muzejskim, arhivskim ili knjižničnim zbirkama. Uz velike obljetnice prisjetili su se nacionalnih velikana, ali i svojih zavičajnika, njihovih tragova (ne)vidljivima i danas. Na pijedestal su stavili djecu i mlade kao svoju ciljanu publiku koja zaslužuje njima primjerenu muzejsku knjigu koja će ih uvesti u tajne muzeja.

(…) može se sa zadovoljstvom zaključiti - edukacijske su publikacije nakon sporadičnih i rijetkih muzejskih avantura konačno postale ravnopravni sastavni dijelovi muzejskoga nakladništva (poput „tipično“ muzejskih izdanja - kataloga izložaba, zbirki i stalnih postava ili muzejskih vodiča) te dio nakladničke strategije muzeja. (iz Predgovora popratnoga izložbenoga kataloga)

Ove godine popratni program Knjiga u gostima u sklopu kojega MDC predstavlja inozemne muzeje i galerije, posvećen je muzejima Bosne i Hercegovine. Izborom svojih kataloga, vodiča, časopisa i elektroničke građe predstavili su se muzeji i galerije iz: Banje Luke (Muzej Republike Srpske), Fojnice (Franjevački samostan Duha svetoga u Fojnici), Livna (Franjevački muzej i galerija Gorica), Sarajeva (Arhiv Bosne i Hercegovine, Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine, Muzej ratnog djetinjstva, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine), Širokoga Brijega (Franjevačka galerija Široki Brijeg), Travnika (Zavičajni muzej Travnik) i Zenice (Muzej grada Zenice).

Na tzv. muzejskom danu - 8. studenoga, na velikoj pozornici (paviljon br. 6) održat će se i tri promocije. Naši će gosti iz osječkoga Muzeja likovnih umjetnosti promovirati svoje nove monografije:

  • Josip Alebić, autora Igora Loinjaka (promotori Vlastimir Kusik, Igor Loinjak, Josip Alebić)
  • Oskar Nemon: memoari, eseji, osvrti I zapisi, autora Daniela Zeca (promotori Vlastimir Kusik, Daniel Zec)

Fra Janko Ljubos, predstavnici Arhiva BiH i Miljenko Jergović promovirat će Autobiografiju fra Leonarda Čuturića, a pažnju publike privući će zasigurno i gosti iz Travnika predstavljajući publikacije Zavičajnoga muzeja Travnik i Rodne kuće Ive Andrića iz Travnika (promotori Fatima Maslić, Enes Škrgo i Matej Baškarad.

36. izložba može se razgledati od 7. do 12. studenoga 2017. u paviljonu br. 6, izložbeni prostor 9a. (Snježana Radovanlija Mileusnić)


 

Hrvatski državni arhiv – hrvatska kulturna baština u digitalnom okruženju

U organizaciji Europeane i Ministarstva kulture RH u Zagrebu se tijekom dva dana, 1. i 2. studenoga 2017. održavao sastanak europeaninog Foruma agregatora. Gotovo pedeset predstavnika Europeane i partnerskih institucija iz 18 zemalja sastalo se kako bi raspravljalo o agregatnom krajoliku, a što je nama posebno značajno tom prilikom bilo je govora i o hrvatskom Nacionalnom agregatoru digitalizirane kulturne baštine.

U današnjem trenutku kada se tehnologija razvija nevjerojatnom brzinom, i institucije u kulturi su suočene sa zahtjevom ubrzanog napretka kako bi ostale relevantne za korisnike, Europeana nastoji utjecati na sam proces, razvijajući i pružajući platformu znanja, standarda i alata u komunikaciji i dijalogu s multidisciplinarnim ekspertnim timovima i pojedincima. Činjenica je, da je Europeana u trenutku objavljivanja 2008. godine, kada je predstavila 43 nacionalne knjižnice kroz projekte Gateway i Bridge for Europe’ National Libraries (Gabriel) i omogućila pristup skoro 4,5 milijuna digitalnih objekata, napravila veliki razvojni put prema ideji da postane pristupna točka europske online kulturne baštine (iz knjižnica, muzeja, arhiva te audiovizualnih arhiva). Tijekom narednih devet godina narasla je od web stranice preko portala do kompleksne platforme, nudeći raznovrsne usluge pružateljima podataka, krajnjim korisnicima i ponovnim korisnicima.

Na tom putu bilo je ključno osigurati modele financiranja, razvijati infrastrukturu za agregaciju, omogućiti pružateljima usluga lakše objavljivanje sadržaja na stranicama Europeane, poboljšati kvalitetu metapodataka, i sve više povećavati količinu digitalnih objekata s otvorenim uvjetima licenciranja. Od 2015. godine dobiva novo ruho te kao Europeana Collections s poboljšanim funkcionalnostima i pretraživanjem, te grupiranjem sadržaja u tematske zbirke s oko tridesetak izložaba nudi mogućnost istraživanja skoro 53 milijuna zapisa vezano uz knjige, umjetnička djela, artefakte, film/video i zvuk.

Zagrebački se sastanak odvijao kroz šest sekcija na kojima su se razmatrale različite problemske teme.

U uvodnom izlaganju Kristijan Crnković, direktor firme ArhivPRO dao je pregled nastojanja Ministarstva kulture RH kao i njegove firme na razvoju Nacionalnog agregatora za hrvatsku kulturnu baštinu te uvid u trenutnu situaciju i planove.

U prvoj sekciji je bilo govora i o novim pogledima na strategiju 2015.-2020. koja je pozivala "kulturom promijenimo svijet". U trenutku kada se stiglo gotovo na pola puta od donesenih strateških odluka postaje sve očiglednije da se usprkos ubrzanim nastojanjima na razvijanju tehnologija i poticanju korisnika da što više koriste Europeanine sadržaje, promijenilo nešto jako važno, a to je činjenica da je društveni pa i politički okoliš postao sve nestabilniji što u konačnici utječe i na neizvjesna i nepredvidljiva gospodarska kretanja.

Izvršna direktorica Europeana Foundation, Jill Cousins, je u svojemu izlaganju naglasila činjenicu da će u 2018. godini još više raditi na kreiranju svijesti o Europeani kao i njenom korištenju diljem Europe, nastojat će poboljšati postojeće sadržaje obogaćivanjem podataka i poticati uključivanje u realizaciju novih korisnički-orijentiranih projekata. Najavljene su i izmjene Ugovora za razmjenu podataka (DEA - the Data Exchange Agreement) čija će radna verzija biti obavljena početkom 2018., novih izjava o pravima korištenja sadržaja (Rights Statesments Implementation), prijedlog Akta o ponovnoj uporabi (Proposal for Charter for Reuse) te prijedlog standardiziranih edukativnih radionica. Tijekom drugoga dana bilo je govora o radnoj verziji strateškog dokumenta (White Paper) koji definira načine kojima će se poboljšati efikasnost i dati smjernice.

Posljednja sekcija naslovljena Hrvatska kulturna baština u digitalno doba bila je podijeljena u tri teme i namijenjena susretu eksperata iz Europeane i hrvatskih stručnjaka. Pavel Kats iz Europeane dao je izvještaj o evaluaciji hrvatskog nacionalnog agregatora, kolegice Sofija Klarin i Jasenka Zajec nas upoznale s iskustvima i oblicima ponovnog korištenja digitalnih zbirki u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, a Dorotea Fotivec iz Instituta za istraživanje avagarde o iskustvima upravljanja i objavljivanja sadržaja Kolekcije Marinko Sudac u sklopu Virtualnog muzeja avangarde.

Iznimno je zanimljiva bila panel diskusija koju je moderirao Pavel Kats, a u kojoj su sudjelovali Kristijan Crnković, te Cosima Berta koja je predstavila organizacijsku strukturu Njemačke digitalne knjižnice (DDB - Deutsche Digitale Bibliotek) i Wilbert Helmus iz Digitale Collectie NL koji je govorio o iskustvima na pokretanju i realizaciji nacionalnog agregatora nizozemske kulturne baštine.

U posljednjem bloku, izlaganje Henninga Scholza je bilo fokusirano na razumijevanje benefita dijeljena podataka pod geslom The More you Give, the More you Get, a predavanje Brigitte Vezina na primjenu autorskih prava i prava vlasništva kod objave digitalnih/digitaliziranih zapisa.

(Lada Dražin Trbuljak)


 

“Zagreb Art in Lisbon” – Kuliš, Pavić i Braut u Nacionalnom muzeju kočija

U povodu obilježavanja četiri desetljeća otkako su se Zagreb i Lisabon sprijateljili u petak, 3. studenog u najposjećenijem lisabonskom muzeju – Nacionalnom muzeju kočija “Museu Nacional dos Coches” u Belemu otvorene su dvije izložbe -“Centripetalne fuge” na kojoj se predstavljaju radovi slikara Vatroslava Kuliša te izložba “Zagreb iz drugog ugla” fotografkinja Marije Braut i Slavke Pavić.

Muzej kočija od osnivanja je bio smješten u Kraljevskoj jahačkoj školi iz 18. st., dijelu Kraljevske palače u kojoj se danas nalazi Ured predsjednika Portugala. Nova zgrada u koju se preselio 2015. sagrađena je preko puta starog, uz obalu rijeke s ciljem da postane novi javni prostor na čemu je inzistirao sam arhitekt sagradivši zgradu “bez vrata” i stvorivši šetnice kojima je prizvao vremena iz stoljeća dok se u Belem stizalo kočijama.

Izgradnjom su dobiveni i novi prostori za izložbe poput ove zagrebačke otvorene pod zajedničkim nazivom “Zagreb Art in Lisbon”. Kuliševe “Centripetalne fuge”, njegove sunčane lopte, vrtlozi boje snažnih boja i poteza lebde u izložbenoj galeriji muzeja okrenutoj prema nizu belemskih parkova dok su fotografije fotografkinja Marije Braut i Slavke Pavić izložene u dugoj galeriji nad glavnim izložbenim prostorom muzeja.

Izložbu su organizirali Grad Zagreb, Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Portugalskoj Republici i Klovićevi dvori.

Izložba ostaje otvorena do 3. prosinca. (MDC)

 

 

Zurich – velikom samostalnom izložbom odana počast Kniferu

Museum Haus Konstrukiv u Zürichu krajem prošlog mjeseca odao je počast stvaralaštvu Julija Knifera velikom samostalnom izložbom naslovljenom „Možda sam svoje posljednje slike već načinio, a prve možda nisam.“

Izložba posvećena jednom od najznačajnijih hrvatskih slikara druge polovice 20. stoljeća nastala je u suradnji s umjetnikovom kćeri Anom Knifer, a osim mnogih slika i radova na papiru, publici je predstavljena opsežna foto-dokumentacija, izbor iz tekstova te rijetko prikazivani filmovi.

Julije Knifer (Osijek, 1924. - Pariz, 2004) bio je među utemeljiteljima grupe Gorgona u Zagrebu koja je djelovala od 1959. do 1966. Gorgonaši su se odrekli tradicionalne estetske prakse socijalističke Jugoslavije, zalagali su se za apsolutnu autonomiju umjetnosti i približavanje međunarodnoj avangardi.

U ozračju stilske slobode grupe, Knifer je stvorio dojmljiv opus, a od 1960. koristi isključivo jedan motiv - meandar, kojime je oblikovao skulpture, reljefe, kolaže, velike murale u unutarnjim i vanjskim prostorima. Arhajski simbol meandra dopunio je vlastitim tumačenjima, otvarajući najjednostavnijim mogućim, ali krajnjim i suprotstavljenim vizualnim sredstvima složena pitanja o ljudskoj egzistenciji. Jednako su dojmljivi i njegovi umjetnički zapisi. Tako je nastao opus obilježen radikalno egzistencijalističkim duhom umjetnika, moglo bi se reći, monolitni opus.

Kniferov jezik stroge geometrije neprestano je provocirao svrstavanje u različite pravce svjetske poslijeratne umjetnosti (konstruktivizam, minimalizam, primarno slikarstvo) omogućivši mu još od ranih šezdesetih godina prošloga stoljeća sudjelovanje na važnim svjetskim izložbama. Ipak, Kniferovo stvarno duhovno ishodište pripadanje je neoavangardnoj grupi Gorgona (1959-1966) čiji su članovi polazišta za nekonvencionalno umjetničko djelovanje pronalazili u filozofiji egzistencijalizma, apsurda i zena, stvarajući platformu novim umjetničkim pojavama koje će zaživjeti jedno desetljeće kasnije.

Kustosice izložbe, koja će biti otvorena do 14. siječnja iduće godine, su Sabine Schaschl i Ana Knifer. (MSU)

 

Foto: Stefan Altenburger (1, 2, 3), Peter Baracchi (4, 5), Bettina Diel (6)


 

Pariz - Marrakech – dva nova muzeja u spomen Yves Saint Laurenta

U samo mjesec dana jedna od najutjecajnijih ličnosti svjetske mode 20. stoljeća - Yves Saint Laurent, dobio je čak dva muzeja - prvi je otvoren u Parizu u prostorima u kojima je 30 godina djelovao ovaj kreator, a drugi je sagrađen u Marrakechu u Maroku, nekoliko koraka dalje od njegove privatne vile. Iza realizacije 17 milijuna dolara vrijedne zgrade Musée Yves Saint Laurent Marrakech stoji Pierre Bergé, francuski industrijalac i Saint Laurentov životni partner koji je od početka bio oslonac talentiranom, ali veoma krhkom i o alkoholu i drogama ovisnom dizajneru.

Berge nije dočekao završetak gradnje muzeja. Preminuo je mjesec dana prije otvaranja muzeja, no kao i u njihovom zajedničkom životu domislio je i onaj poslije smrti u muzejima kojima će upravljati Fondacija Pierre Bergé – Yves Saint Laurent. Muzej u Marrakechu se nalazi pokraj Jardin Majorellea, egzotičnog botaničkog vrta kojeg su Saint Laurent i Bergé kupili 1980. godine i u njemu smjestili svoj rezidenciju i studio. U njemu su prikazani najznačajniji trenutci Saint Laurentove 40-godišnje karijere, a posjetitelji mogu razgledati dio kolekcije u kojoj je prikpuljeno pet tisuća odjevnih predmeta i više od 15 tisuća modnih detalja s naglaskom na haute couture kao i tisuće skica koje su do sad bile arhivirane u Parizu.

Osim mnoštva vrijednih eksponata iz bogate karijere jednog od najvećih svjetskih modnih dizajnera, pažnju plijeni i sama zgrada muzeja. Projekt su osmislili francuski arhitekti Olivier Marty i Karl Fournier, a ideja je bila spojiti njima vrlo draga svemira - Maroko i modu. Inspiracija za fasadu muzeja bila je tkanina, od marokanske crvene opeke napravljen je uzorak koji podsjeća na materijale koje je Saint Laurent rado koristio, a unutrašnjost je " baršunasta, glatka i sjajna" poput podstave couture jakne. Kako je tekstil jedan od najkrhkijih i najizazovnijih materijala za čuvanje, arhitekti su posebnu pažnju posvetili stvaranju idealnih uvjeta za tkanine kako u stalnome postavu tako i u čuvaonici od 700 četvornih metara gdje su vlaga, temperatura i količina svjetlosti strogo kontrolirani.

U Marrakechu se zaljubio u boju

Postoji čvrsta veza između Saint Laurenta i Marrakecha. U njemu je Saint Laurenta do 1966. zaljubljen u crnu boju „otkrio boju“ koja je integralna za njegov rad – zaljubio se u ručno bojeni tekstil, tradicionalnu žensku odjeću, šalove, šarene čipke i sarouel. U tom spoju arapske, berberske i subsaharske kulture našao je inspiraciju za neke od svojih najpoznatijih kolekcija i stvorio mnoga prijateljstva. Koliko je Maroko bio značajan za Saint Laurenta najbolje govori podatak da mu je prema njegovoj želji pepeo prosut u vrtu njegove rezidencije u Marrakechu nakon što je 2008. godine preminuo od raka na mozgu u 72. godini života.

„Željeli smo stvoriti muzej posvećen životu i radu Saint Laurenta, umjetnika revolucionara 20. stoljeća, koji će educirati i nadahnuti posjetitelja, bilo da je on iz modnog svijeta ili ne. Uspjeli smo zahvaljujući jedinstvenoj zbirci kreacija koju čuva Fondacija Pierre Bergé-Yves Saint Laurent i opsežnoj dokumentaciji koju je vodio sam dizajner tijekom svoje 40-godišnje karijere. Jedina logična lokacija za otvaranje muzeja bila je pokraj Jardin Majorellea i ulice koja nosi dizajnerovo ime. Yves Saint Laurent i Pierre Bergé kupili su Jardin Majorelle 1980. godine kad mu je prijetilo uništenje, obnovili su vrt i bazene, pobojali zidove i žardinjere jarkim bojama i stvorili svoje sklonište za bijeg od svijeta koje je danas jedna od najposjećenijih turističkih atrakcija u Maroku“, otkrio je direktor muzeja Björn Dahlström.

Ljubav prema umjetnosti i slikarstvu izražavao je u svojim kreacijama

Saint Laurent je na poticaj Bergéa od ranih šezdesetih počeo arhivirati svoje radove i voditi detaljnu dokumentaciju tako da je posjetiteljima muzeja omogućen uvid u čitav kreativni proces dizajna odjeće, od jednostavnih skica do složenog dizajna za koji su katkad bile potrebne tisuće sati rada. Pored originalnih skica nalazi se ime modela za kojeg je namijenjen, kronološki su zabilježene sve modifikacije prilikom razvoja dizajna, naveden je materijal i paleta boja kao i ime dobavljača tkanine te detaljan popis modnih dodataka koji trebaju biti nošeni kada se prototip prvi put prikaže javnosti na modnoj pisti. Izloženi su i mnogi predmeti koji oživljavaju atmosferu pojedinih revija: rasporedi sjedenja, pozivnice, press mape i knjige narudžbi te mnoštvo fotografija i video zapisa s modnih revija.

U njegovom dizajnu odjeće postoji neprekidna razmjena ideja između mode i umjetnosti čiji se izričaji isprepliću. Razgledavanje počinje s Mondrianovom kolekcijom iz 1965. koju su obilježile koktel haljine oslikane apstraktnim slikama francuskog slikara Pieta Mondriana, a izložene su i kreacije inspirirane Pablom Picassom kao i najskuplja jakna svojeg vremena – ručno vezena „Van Gogh jakna“ prodana 1988. godine za 500.00 franaka.

Među atrakcijama je i kultni “Le Smoking”, elegantni crni frak za žene koji je njegova modna kuća lansirala 1966. godine stvorivši novi androgeni seksi look za žene. Kreacija je bila toliko kontroverzna da su hoteli i restorani zabranili ženama da ih nose, što je iskoristila do tada anonimna gospođa po imenu Nan Kempner koju nisu pustili tako obučenu u restoran Le Côte Basque u New Yorku – gospođa je iz revolta skinula hlače i ušetala unutra samo s frakom koji je glumio mini haljinu, a njeno ime je od tada zapisano velikim slovima u povijesti YSL brenda. Kako je Saint Lauren bio poznat po feminiziranju muške garderobe kojim je postavio nove standarde u svijetu mode, među izlošcima su se našli i nekada tipično muški odjevni predmeti – kožne jakne, blejzeri, baloneri i safari jakne inspirirane vojnim uniformama, kojima je dao novi zavodnički izgled na ženama.

Dva tjedna ranije otvoren je i drugi muzej posvećen ostavštini ovog legendarnog modnog kreatora u bivšem sjedištu modne kuće YSL u aveniji Marceau u Parizu - Musée Yves Saint Laurent Paris. Iako je Saint Laurent provodio većinu vremena stvarajući svoje kreacije u Parizu, Marrakech je zasigurno bio njegova najveća ljubav, izvor inspiracije i mjesto gdje je proveo najljepše trenutke te je u konačnosti postao njegovo vječno počivalište. (Ivan Guberina)

 
 

Foto: Musée Yves Saint Laurent Marrakech / Nicolas Mathéus, Pierre Bergé, Reginald Gray


 

Projekt “Riječki hoteli” – u sto godina od 20 do četiri

Prije Prvog svjetskog rata Rijeka je imala 20 hotela, a Zagreb tri. Danas Rijeka ima četiri hotela koji svi zajedno imaju manje kreveta od najvećeg riječkog hotela iz 1914. godine. Podaci su to objavljeni u katalogu uz izložbu Riječki hoteli nekad i sad, održanu ovih dana u galeriji Principij u Rijeci.

Projekt Riječki hoteli temeljen je na arhivskim i povijesnim istraživanjima kolege Igora Žica iz Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja, objavljenim u knjizi Riječka gostoljubivost. Realizirao ga je Foto-klub Rijeka u suradnji s Pomorskim i povijesnim muzejem, Muzejem grada Rijeke, Državnim arhivom Rijeka i hotelima Jadran, Bonavia i Kontinental, a u sklopu projekta Foto-klub Rijeka organizirao je snimanje današnjeg stanja nekadašnjih hotela i izradu kraćih filmova koji su svi stavljeni na internet.

Sredinom 19. stoljeća, prema istraživanju Igora Žica, u Rijeci je djelovao niz manjih hotela: Ugarskom kralju, Pošti i Kazalištu, potom se podiže prva Europa - sa stotinu kreveta. Godine 1873. Rijeka je povezana željeznicom s Ljubljanom i Bečom, te Zagrebom i Budimpeštom, a direktna posljedica bilo je podizanje velikih hotela 1874. – nove Europe na obali, te Hotel de la Ville blizu željezničke stanice.

Vrhunac Rijeke kao jakog europskog središta pada u godinu 1914. u kojoj je imala i najveći broj hotela - dvadeset. Albergo popolare bio je u Starom gradu ispod crkve Svetog Vida, Quarnero i Alla città di Milano posve su zaboravljeni, Royal je dominirao Korzom, Bonavia je bila u skromnijoj zgradi nego danas, Deak, Bristol, Hungaria i Hotel de la Ville bili su jedan do drugog u blizini željezničke stanice, a u centru su bili i Lloyd i monumentalna Europa.

Najveći je bio Hotel emigranata na Mlaci, u kojem su odsjedali brojni iseljenici čekajući prijevoz brodovima Cunard Line-a za New York. Smješten u Industrijskoj ulici, na samoj obali, bio je dugačak 160 metara, s kapacitetom od 1500 kreveta. U Rijeci su bili još i hoteli Adria i Alla Marina Mercantile. Na istočnoj strani Rječine bili su Kontinental, tada u rangu najboljih europskih hotela, u vlasništvu A. Žagara, posve zaboravljeni Sušak na obali Rječine, Klotilda na Pećinama, a upravo se užurbano dovršavao Jadran, građen po najsuvremenijim metodama iznad male plaže.

Hotel je otvoren 28. lipnja 1914. godine, istog dana kad je u Sarajevu ubijen nadvojvoda Franjo Ferdinand, što je bio uvod u prvi svjetski rat.

Danas, sto i tri godine kasnije, u gradu Rijeci djeluje četiri hotela: Bonavia, Kontinental, Neboder i Jadran.(MDC)

 

 

Impressum

Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690

Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivan Guberina Grafički urednik: Denis Bučar

Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr