#1 | #2 | #3 | #4 | #5 | #6

MDC  – poziv na sudjelovanje na 36. izložbi muzejske knjige

Poštovane kolegice i kolege,

sa zadovoljstvom vas pozivamo na sudjelovanje na 36. izložbi izdavačke djelatnosti hrvatskih muzeja i galerija koja će se održati u organizaciji Muzejskoga dokumentacijskog centra s ciljem promocije godišnje izdavačke produkcije hrvatskih muzejskih ustanova i udruga, njihovih djelatnosti i fondova.

Izložba će se, kao i ranijih godina, održati u sklopu Interlibera – 40. međunarodnog sajma knjiga i učila – od 7. do 12. studenoga 2017. godine na Zagrebačkome Velesajmu.

Zahvaljujući velikom i postojanom interesu i podršci hrvatske muzejske zajednice, izložba muzejske izdavačke djelatnosti, započeta 1982. godine nastavlja se u svojemu kontinuitetu te svojim jedinstvenim sadržajem, recentnom građom i definiranom izložbenom koncepcijom zauzima posebno mjesto u europskom izložbenom kalendaru. Ideja javnoga i šireg predstavljanja recentne muzejske izdavačke djelatnosti u redovnom jednogodišnjem intervalu, u okruženju malih i velikih, domaćih i inozemnih nakladnika, a na uvid postojećih i budućih poklonika čitanja i knjiga, na bilo kojemu mediju, već je 36. godinu jednako zanimljiva. Kao takva, izložba muzejskih publikacija jedina je i najstarija manifestacija u hrvatskome i širem europskom okruženju.

Stoga vas pozivamo da i ove godine sudjelujete na izložbi svojim recentnim publikacijama -muzejskim katalozima stalnih i povremenih izložaba, vodičima, likovnim, kulturno-povijesnim i arheološkim monografijama, priručnicima, pretiscima i bibliofilskim izdanjima, zbornicima i časopisima, publikacijama za djecu i mlade, publikacijama za osobe s invaliditetom te muzejskim plakatima, razglednicama i mapama kao i elektroničkim izdanjima (CD-ROM-ovima, DVD-ovima). Nadamo se da ćete i ove godine podržati inicijativu MDC-a i svojim publikacijama doprinijeti što cjelovitijoj prezentaciji hrvatskog muzejskog izdavaštva.

Molimo vas da se u pripremi sudjelovanja na ovogodišnjoj izložbi rukovodite Uputama za sudionike (u prilogu) i svoje publikacije dostavite najkasnije do 1. listopada 2017. godine. Sve najnovije vijesti o izložbi pratite na web stranicama MDC-a.

Upute muzejima – sudionicima izložbe (.pdf)

Srdačan pozdrav,
voditeljica akcije, Snježana Radovanlija Mileusnić


 

Palača Sermage – izložba uz 90. rođendan Miljenka Stančića

Velika zbirka od stotinjak djela Miljenka Stančića koja se čuva u Gradskom muzeju Varaždin rijetko se može vidjeti. Upravo zato 90. godišnjica njegova rođenja i 40. godišnjica smrti bili su povod za izložbu pod nazivom “Hommage à Miljenko Stančić” koja se nakon izlaganja u zagrebačkom Umjetničkom paviljonu ljetos predstavlja i u Varaždinu, u Palači Sermage.

Izložba obuhvaća osamdesetak slika, posuđenih iz nekoliko ustanova i privatnih varaždinskih i zagrebačkih zbirki, koje prate Stančićeve slikarske faze i otkrivaju interese i domete njegova likovnog opusa. Miljenko Stančić (Varaždin, 1926. – Zagreb, 1977.) prve poduke iz slikarstva dobio je tijekom školovanja na varaždinskoj gimnaziji od Ladislava Kralja Međimurca, akademskog grafičara i slikara, što je bio temelj za njegovo daljnje školovanje na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, na kojoj je diplomirao 1949. godine. Uz slikarstvo, bavio se ilustracijom za novine, knjige i časopise te scenografijom.

O njegovu slikarstvu pisali su vrsni književnici, među kojima i Miroslav Krleža, kao i mnogi povjesničari umjetnosti, primjerice, Ljubo Babić, Oto Bihalji-Merin, Josip Depolo, Grgo Gamulin, Vladimir Maleković, Tonko Maroević, Jerolim Miše, Radoslav Putar, Miodrag Protić, Saša Vereš, Antun Vrdoljak i Igor Zidić te iz inozemstva Stephane Rey i Patrick Waldberg. Likovni kritičari Stančićev rad povezuju uz magični realizam, metafizičko, fantastično ili fantazmagorično slikarstvo, što upućuje na posebnost njegove likovne poetike, prožete snažnim autobiografskim i psihološkim nabojem.

U Gradskom muzeju Varaždin, u Zbirci Miljenka Stančića, čuva se stotinjak njegovih djela, kao i prikupljena dokumentacija s osvrtima o njegovu stvaralaštvu. Zbirka još uvijek nema svoje mjesto u stalnome postavu, pa je ova izložba još jedna izuzetna prigoda da se javnost, u povodu velikih obljetnica vezanih uz Miljenka Stančića, podsjeti na toga nezaobilaznog autora hrvatske moderne umjetnosti. Posebnost ove monografske izložbe su i neka Stančićeva djela iz privatnih zbirki koja se do sada nisu javno izlagala.

Autorica izložbe je Mirjana Dučakijević, muzejska savjetnica u varaždinskome muzeju. (M.K.)

Izložba ostaje otvorena od 10. kolovoza do 29. listopada 2017.

 

Foto: Gradski muzej Varaždin


 

20 godina Guggenheima Bilbao – Muzej koji je spasio grad

"Umjetnost mijenja sve" moto je pod kojim Bilbao slavi 20 rođendan svog ikoničkog muzeja Guggenheim, remek djela Franka Gehryja, muzejske institucije koja je u protekla dva desetljeća preobrazila grad na sjeveru Španjolske Baskije.

Prije dvadeset godina mjesto gdje je sagrađen muzej polagano se pretvaralo u postindustrijsku pustopoljinu. Grad izrastao na industriji, čeliku i brodogradnji 80ih je utonuo u propadanje začinjeno baskijskim separatističkim terorizmom. No, Gradsko vijeće i Vlada Baskije odlučili su formulu za njegovo “uskrsnuće” potražiti ne u nekoj novoj tvornici već u muzeju. Bilo je to doba kada su sve gradske vijesti bile loše, prisjeća se ravnatelj muzeja Juan Ignacio Vidarte. Kad je odluka o gradnji donesena odgovorni su bili u potpunosti svjesni da Bilbao nije ni Pariz ni London tako da je dizajn njihova muzeja morao biti veći od njih samih.

Projektiranje je prepušteno jednom od najvećih arhitekata današnjice Franku Gehryju koji je u Bilbao sagradio jednu od najspektakularnijih muzejskih građevina 20. stoljeća koja se svojim oblikovanjem mogla mjeriti s originalnim Guggenheim muzejem, onim kojeg je u New Yorku sagradio Frank Lloyd Wright.

Zgrada muzeja stajala je 84 milijuna eura što je u doba recesije dočekano s bukom i bijesom kako s lijevog tako i s desnog spektra lokalne politike. Ako vam 84 milijuna eura ne govori mnogo, usporedbe radi zagrebački Muzej suvremene umjetnosti koji su isprojektirale i izgradile domaće snage stajao je oko 55 milijuna eura.

Guggenheim Bilbao otvoren je 1997. i ne bez razloga "Bilbao effect" postala je sintagma za potencijal kojim jedna muzejska kuća može utjecati i transformirati grad. U proteklih 20 godina ova je ustanova imala gotovo 20 milijuna posjetitelja, od čega gotovo 70 posto stranaca. Većina posjetitelja koji dolaze iz inozemstva ostaju u Bilbau barem jednu noć i nastavljaju putovati Baskijom koja je do 1997. bila poznatija po terorističkim akcijama ETA-e nego po prirodnim i kulturnim znamenitostima. Direktno ili indirektno izgradnja ovog muzeja "sagradila je" i oko pet tisuća radnih mjesta, a nacionalni GDP obogatila za četiri milijarde eura.

Muzej je izmijenio lice cijeloga grada koji je iz pejzaža postindustrijske kataklizme preoblikovan u turističko središte na sličan način na koji su London i Liverpool izgradnjom Tate Modern i Tate Liverpool preoblikovali svoje zapuštene i zloglasne obalne četvrti.

Muzej koji je na svome početku investirao 36 milijuna eura u umjetnička djela danas posjeduje zbirku od 130 djela 74 umjetnika vrijednu 729 milijuna eura ili sedam puta vredniju od početne investicije. No, ono na što je ravnatelj muzeja još više ponosan jest da je muzej izmijenio karakter grada, osnažio i građane i političare, učinio Bilbao otvorenim, hrabrijim, kozmopolitskim i suvremenim gradom.

Muzej, naime, nije bio izolirana pojava već dio šireg programa urbane obnove. Sređene su obale rijeke, sagrađen je metro koji je projektirao još jedan od najvećih arhitekata današnjice Sir Norman Foster, onaj isti kojeg je u Zagrebu na jedinom međunarodnom natječaju raspisanom u Republici Hrvatskoj pobijedio IGH Jure Radića. Zračnu luku Bilbao projektirao je poznati španjolski arhitekt Santiago Calatrava koji je ujedno i autor prepoznatljivog pješačkog mosta u samome gradu, a Philippe Starck je obnovio bivšu vinariju i pretvorio je u Alhondiga kulturni i rekreacijski centar sastavljen od tri zgrade inkorporirane u postojeće starije strukture gdje se našlo mjesta za sve od kino dvorana i kazališta do izložbenih galerija, prodavaonica, restorana pa čak i zatvoreni bazen. U planu je i preobrazba poluotoka Zorrotzaurre prema masterplanu Zahe Hadid još jedne Pritzkerom ovjenčane arhitektonske zvijezde koju su također na zagrebačkom natječaju pobijedili hrvatski autori.

Bilbao efekt danas se našao pred novim kušnjama. S jedne strane mnogi gradovi misleći da je dovoljan jedan muzej da postanu Bilbao žele svoj Guggenheim, toliko žarko da ga je poljski Lodz doslovno htio prekopirati za koncertnu dvoranu, drugi pak postavljaju pitanje koliki je njegov stvarni doprinos umjetnosti, a koliko je riječ samo o jednoj novoj tvornici novca. Ono što je neupitno jest da je ovaj muzej za jedan na obalama Atlantika nasukani grad značio financijsko, društveno i kulturno čudo zahvaljujući sretnom (pametnom) spoju zvijezda - “starhitekta” Gheryja, Guggenheima, muzeja željnog ekspanzije, gradskih i regionalnih vlasti koji su u očajničkoj potrazi za novim smislom postojanja imali hrabrosti investirati u kulturu. (Maja Kocijan)


 

Novi stalni postav – Gradski muzej Makarska u Palači Tonoli

U Makarskoj, u baroknoj palači Tonoli, ovih je dana Gradski muzej otvorio izložbu pod nazivom Materijalna kulturna baština Makarske. Zamišljena kao dio stalnog postava rezultat je višemjesečnog terenskog i studijskog rada grupe autora, likovnih djelatnika, povjesničara umjetnosti i muzealaca (Brankica Pejković; Antonia Vodanović, Dominik Glučina; Marinko Tomasović).

Prizemlje palače, jedne od najreprezentativnijih gradskih točaka zaštićene spomeničke vrijednosti Gradski muzej je još 1998. nastojao dobiti za korištenje. Problem je bio trajno akcentuiran i nedostatnom površinom raspoloživog prostora na I. katu kojim se koristio muzej – svega 204 m 2, dok izložbeni prostor bio svega 77 m 2. Preuređenjem depoa dobio se dodatni prostor za izložbeni postav. Osmišljavanje postava dovršeno je tijekom 2012., ali se kontinuirano dopunjavao do početka 2017. Novi izložbeni postav nakon preuređenja imao je površinu od oko 100 m 2, čiju je glavninu predstavljala središnja dvorana s eksponatima izloženim u vitrinama, arheološkim presjekom razdoblja od prapovijesti do ranog novog vijeka. U takvim okolnostima neizjednačenog odnosa kvantitativne, kvalitativne i kronološke vrijednosti eksponata, nastojalo se u preskučenim prostorijama reprezentativnije oslikati povijest grada i područja, napose u stigmatiziranoj poziciji Makarske kao isključive turističke destinacije. Stoga je i radovao kontinuirani porast posjetitelja tijekom 2013.-2016., predočiv i naplaćivanjem ulaza kao još jednom novinom u Gradskom muzeju, kojom se i davalo do znanja kako se u njemu „ima što za vidjeti“. Ovaj je tekao paralelno s dopunom postava, ali i ponudom Vodiča kroz kulturnu baštinu tiskanog 2014. na pet jezika.

Dobivanjem u najam središnjeg dijela prizemlja palače Tonoli početkom 2017., površine 48 m 2, pristupilo se uređenju prostorija. Činjenicom kako se eksponatima u stalnom postavu na I katu uglavnom predstavila kulturna baština nešto šireg područja Makarske, podcrtana i velikim dvojezičnim panoima o naseljima u Primorju postavljenim u svibnju 2017. u ulaznom hodniku palače, zamišljen je u središnjoj prizemnoj prostoriji površine 35 m2 prikaz Materijalne kulturne baštine Makarske. Autori izložbenog postava, fotografkinje Brankica Pejković (Vizualne komunikacije d.o.o.) i pov. umj. Antonia Vodanović, grafički dizajner i autor oblikovanja panoa i popratnog sadržaja Dominik Glučina (Duplo više d.o.o.), zajedno s potpisnikom ovog teksta kao koordinatorom, predstavljaju već iskusan, odabrani team u ostvarenju ne samo samostalnih i grupnih radova i projekata, već i osmišljavanju kataloga i monografskih izdanja odabranim fotografijama i oblikovanjem, uopće afinitetima za šire umjetničke razrade, uključujući i prikaze kulturne baštine. Izložba je predočena postavom “bočnih panoa” - cjelina s tekstualnim (hrv. – engl. ) i fotografskim sadržajima, naslovljenih: Prapovijesno (oko 40000 -1. st.pr. Kr.) i antičko doba (1.-6. st.), Srednji vijek (7. – 15. st.) i rani novi vijek (16.-17. st.), Sakralni spomenici 17.-18. st., Profani spomenici 18. st. i Makarska u 19. i 20. st.

Frontalni zid okrenut ostakljenom ulazu prizemlja, prolazu uz palaču i samoj obali, sadrži veće i izdvojene formate odabranih fotografskih kadrova, spomeničkih cjelina ili dijelova, od klaustra franjevačkog samostana i kupole nove crkve, detalja s knjigama 18.-19. iz samostanske knjižnice, neba-ruine tvrđave i detalja nošnje, do svoda stubišta barokne Ivaniševićeve palače, reljefa s Mletačke česme i stucco glava 19. st. Različitošću fotografija kao iskazu senzibiliteta, zapisom materijalnog latentno zahvaćenog na rubu dvoznačnosti/dvosmislenosti (Brankica Pejković) ili preglednošću u gotovo apstraktnoj jasnoći (Antonia Vodanović) posve je dokinuta monotonija cjeline postava i dodirnuta autorska crta izložbe, ali sretno zadržana u okvirima muzejskog postava. Za njegovu tehničku provedbu, načinom da su fotografije i panoi istaknuti, izdvojeni od pozadine zida, zaslužni su Dominik Glučina i Tihomir Pavlinović, muzejski tehničar-pripravnik.

Novi izložbeni postav Gradskog muzeja u prizemlju barokne palače Tonoli, uz manju prostoriju površine 13 m2 u kojoj će biti moguće postavljati manje kompleksne izložbe, unio je i sadržaje suvenirnice. Izrađene su razglednice s motivima - fotografijama izložbe (uz one reprint s prikazom Makarske iz ranog 20. st.), bookmarkeri i magneti s detaljima kulturne baštine te, neizostavno, deplijan tiskan na hrvatskom i engleskom jeziku. (Marinko Tomasović, ravnatelj Gradskog muzeja Makarska)

 

Foto: Gradski muzej Makarska

 

 

Nova izdanja – Split kroz oči britanskog arhitekta Roberta Adama

Znanstveni zbornik Robert Adam and Diocletian's palace in Split posvećen Dioklecijanovoj palači, jednoj od najvećih i najkompleksnijih rimskih građevina uopće, predstavljen je prošli mjesec u splitskoj Galeriji umjetnina.

Ovo vrijedno izdanje donosi petnaest znanstvenih tekstova posvećenih djelu škotskog arhitekta Roberta Adama, jednog od najznačajnijih istraživača Dioklecijanove palače, ilustriranih s više od dvije stotine, dijelom nikada ranije objavljenih slika iz svjetskih muzeja, od Sir John Soane’s Museum u Londonu do Ermitaža u Sankt-Peterburgu. Knjiga je u cijelosti na engleskom jeziku, suizdavači su Institut za povijest umjetnosti i Školska knjiga, a urednički ju potpisuju dr.sc. Joško Belamarić i dr.sc. Ana Šverko iz Instituta za povijest umjetnosti.

Adam je na svom Grand Touru 1757. godine došao iz Rima u Split istražiti kasnoantičku Dioklecijanovu palaču. Očekivao je velebnu rimsku vilu, a umjesto toga zatekao je neobičnu i kompleksnu građevinu koja se u srednjem vijeku transformirala u grad. Iako je kompleks uslijed burnih povijesnih previranja dotada većinom izgubio svoj izvorni izgled, Adam je odlučio rekonstruirati njegov polazni koncept iz vremena gradnje, dakle s prijelaza iz 3. u 4. stoljeće poslije Krista, a potrebno teorijsko i praktično znanje o načinima izvedbe antičkih urbanih i vojnih jedinica pružio mu je prethodni boravak u Rimu. Rezultat njegovih istraživanja jedna je od najljepših knjiga 18. st. - Ruins of the Palace of the Emperor Diocletian at Spalato in Dalmatia (London 1764.), djelo bogato tehničkim crtežima i vedutama te usporedbama zatečenog s vjerojatno pretpostavljenim stanjem Palače.

Knjiga Robert Adam and Diocletian's palace in Split pokazuje da se Dioklecijanova palača u svojoj antičkoj osnovi nije mnogo promijenila od Adamova posjeta Splitu. No ona je i više od priče o Adamu i Dioklecijanovoj palači, ona je ujedno i vodič po njezinim prostorima i spomenicima unutar nje, svjedok njezinih mijena i trajnosti i kao takva danas je od neprocjenjivog značaja za arhitekte, povjesničare umjetnosti i konzervatore.

Zašto i danas ‘čitamo’ Split očima Roberta Adama? Zbog toga što nam je usmjerio poglede na Dioklecijanovu palaču i njezine arhitektonske i urbanističke elemente; dao im je imena: Peristil, Kriptoportik, Vestibul… interpretirajući ih kao dijelove rimske stambene vile; ukazao na njezine neobičnosti koje će postati impulsima mnogih istraživanja izvorne funkcije i izgleda Palače; na njezin karakter koji će postati model razmišljanjima o arhitektonskoj formi koja omogućuje adaptibilnost, i o idealnom susretu privatnog i javnog u urbanističkom mjerilu. Ukazao je da je Dioklecijanova palača mnogo više od antičkog spomenika, kao i na višeslojnost promatranja arhitekture i krajolika koju danas često zaboravljamo, na važnost kretanja prostorom, odnosno na izravno iskustvo tek pomoću kojega neko mjesto uistinu doživljavamo, pojašnjava u predgovoru knjige urednica Ana Šverko.

(Ivan Guberina)

ROBERT ADAM AND DIOCLETIAN'S PALACE IN SPLIT, Zagreb, 2017, 608 str. ISBN 978-953-7875-38-1; 978-953-0-60975-4
Izdavači: Školska knjiga, d.d. & Institut za povijest umjetnosti
Znanstveni urednici: Joško Belamarić & Ana Šverko / Recenzent izdanja: Iain Gordon Brown


 

Vukovar – 4. kongres muzealaca Hrvatske

Četvrti kongres muzealaca Hrvatske s međunarodnim sudjelovanjem održat će se od 11. do 14. listopada 2017. godine u Vukovaru, u prostorima Gradskog muzeja Vukovar.

Cilj Kongresa je jačanje muzejske struke i djelatnosti u Hrvatskoj te razvijanje profesionalne suradnje u široj regiji. Naglasak programa Kongresa je na temi muzejskog fundusa, njegovog stvaranja i strategiji upravljanja muzejskim zbirkama te ostaloj problematici vezanoj uz muzejsku građu.

Poseban naglasak bit će na problematici kojom se muzealci redovito susreću, a odnosi se na skupljanje muzejske građe, čuvanje i zaštitu, stručnu obradu građe i njeno izlučivanje.

Također, na kongresu će biti riječi o vrednovanju rezultata muzeja kao baštinskih ustanova, poboljšanju kvalitete ponude baštine, pozicioniranju muzeja u lokalnoj zajednici i ulozi muzeja u održivom razvoju.

Rok za predaju sažetaka usmenih izlaganja i sažetaka posterskih izlaganja istječe u petak 01. rujna 2017. Sažetke je potrebno poslati u elektroničkom obliku na e-mail adresu: tajnica@hrmud.hr.

Detaljnije informacije o sudjelovanju na 4. kongresu muzealaca Hrvatske možete pogledati na stranicama Hrvatskog muzejskog društva.


 

Impressum

Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690

Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivan Guberina
Grafički urednik: Denis Bučar

Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr