#1 | #2 | #3 | #4 | #5 | #6

Novi muzejski prostori - Studio Augustinčić i izazovi EU fondova

Novosagrađeni muzejski kompleks Studio Galerije Antuna Augustinčića koji će se otvoriti ovaj tjedan (29. rujna) u Klanjcu, prvi je veći muzejski projekt u Hrvatskoj finaciran iz fondova EU, točnije, EU je sufinancirala 93,5 posto troška projekta ili 20 milijuna kuna.
 
“Prijava velikog infrastukturnog projekta na EU fondove zaista je izazov ne samo zbog velikog obima priprema kojega morate sami obaviti već i zbog širokog kruga suradnika bez čijeg sudjelovanja ne možete napraviti aplikaciju. Svi oni nisu nužno jednako motivirani za realizaciju projekta kao vi. Mislim da je to osnovni razlog zašto smo imali relativno malo muzejskih investicijskih projekata u razdoblju do 2013. prijavljenih na EU natječaje“, kaže nam Goranka Horjan koja je vodila prijavu Galerije Augustinčić na čelu tima u kojemu su bile kolege iz Galerije te više vanjskih suradnika. Druge razloge zašto nije bilo više takvih projekata kolegica Horjan vidi u modelima financiranja te činjenici se u muzejskom sektoru nije dovoljno ulagalo u edukaciju za rad u EU projektima, da se u sektoru smatra da to nije njihov posao ili pak ne želi povećavati obim posla. „Naime dinamika rada na većem EU projektu iznimno je zahtjevna, a rokovi strogo određeni.”
 
Zbog čvrstih rokova i klanječki je projekt morao biti u potpunosti završen u roku od dvije godine. Ugovor je potpisan 29. rujna 2014., a točno dvije godine kasnije 29.rujna 2016. objekt će biti otvoren. Cjelokupni fundus Galerije Antuna Augustinčića, koji je dosad bio nedostupan javnosti zbog neprikladnih uvjeta dotrajale zgrade, u sklopu projekta je restauriran i smješten u novoizgrađenu zgradu u Ulici Dr. Ivana Broza 2. Dio fundusa smješten je u zatvorenom dijelu čuvaonice, a segmenti velikog kiparskog opusa Antuna Augustinčića će biti predstavljani publici postupno i sustavno u njenom otvorenom dijelu.
 
Studio će raspolagati izložbenim prostorom, konferencijskom dvoranom, stolarskom i restauratorskom radionicom, foto studijem i knjižnicom. Posjetiteljima će biti na raspolaganju vrhunski dizajnirana multimedija: interaktivni kiosci prilagođeni različitim dobnim i obrazovnim skupinama te skupinama s posebnim potrebama, a oni koji žele proširiti svoje znanje o fundusu mogu tijekom šetnje kroz Studio koristiti mobilnu tablet aplikaciju i skenirati aplicirane QR kodove.
 
„Obzirom da se iz EU programa ne financira ništa što nema opravdani društveni učinak mjerljiv prema jasnim pokazateljima bilo je potrebno na taj način razraditi aktivnosti koje će se odvijati u novouređenim prostorima.“, kaže Goranka Horjan pojašnjavajući da je i to predstavljalo izazov za voditelja prijave jer „često kustosi ne uviđaju da svaki segment koji žele uključiti u projekt mora donijeti određene koristi za zajednicu i privući posjetitelje, a ne samo olakšati njihovu profesionalnu brigu o muzejskoj građi“.
 
Zato je danas u Klanjcu osobita pažnja je posvećena dijelu za najmlađe, s igrama, kvizovima i drugim zabavnim interaktivnim servisima (snimanje tematskih selfie fotografija, slanje virtualnih razglednica, slaganje puzzli...), a Studio Galerije Antuna Augustinčića bit će otvoren za predavanja, izložbe, filmske projekcije te radionice za djecu i odrasle, uključujući Školu u Studiju, parlaonice, taktilne radionice, radionice modeliranja i crtanja i slično.
 
Dobra vijest za hrvatsku muzejsku zajednicu je da je Poziv za ulaganja u baštinske projekte koji je otvoren ove godine u siječnju pokazao da sve više muzeja vidi svoju priliku za obnovu u korištenju EU fondova. Na žalost, kako primjećuje kolegica Horjan, uvjeti su se promijenili i u razdoblju 2014 – 2020. od strane Europske komisije ograničena su ulaganja po zaštićenom spomeniku kulture do 5 milijuna eura što je, kada govorimo o muzejima, mali iznos. Iz tog razloga, a i zahvaljujući iskustvu koje ima Horjan sugerira da muzej treba imati spreman projekt kako bi mogao aplicirati čim se ukaže prva prilika „jer ne znate hoće li slijedeći poziv imati nova ograničenja“, te stoga što svim teškoćama usprkos „nemjerljivo je zadovoljstvo kada dobijete sredstva za provedbu onoga što ste zamislili i što donosi ogromnu korist zajednici u kojoj djelujete“.
 
 

 

Najbolji slavenski muzej – “Živa” iz Zadra otišla u Krakov

Forum slavenskih kultura, organizacija osnovana prije 12 godina u Ljubljani s ciljem očuvanja kulturnog naslijeđa slavenskih zemalja, ovih je dana u Zadru, u Muzeju antičkog stakla dodijelio svoje godišnje nagrade koje se treću godinu za redom dodjeljuju najboljim slavenskim muzejima. Nagrada Živa ime je dobila prema imenu staroslavenske božica života, a ove ju je godine osvojio poljski muzej Cricoteka - Centar za dokumentiranje umjetnosti Tadeusza Kantora iz Krakova http://www.news.cricoteka.pl/en/.
 
U ovogodišnjoj konkurenciji našlo se 20 muzeja iz desetak slavenskih zemalja, a među njima i četiri hrvatska: Muzej vučedolske kulture, Muzej sinjske Alke, Muzej betinske drvene brodogradnje i Muzej krapinskih neandertalaca. Zadarski Muzej antičkog stakla bio je domaćin događaja jer je prošle godine dobio nagradu za kreativnost, koja mu je uručena na svečanosti u Sankt Petersburgu.
 
Uz glavnu, dodijeljena su i posebna priznanja među kojima Muzeju vučedolske kulture iz Vukovara za otvaranje novog muzeja, Muzeju sinjske alke za izvrsno ispričanu povijesnu priču, Nacionalnom muzeju Crne Gore iz Cetinja za menadžment, , Dvorac Strečno Zavičajni muzej Považie Žilina, Slovačka za izvrsnu komunikaciju i otvorenost prema posjetiteljima, Narodni muzej Novgorod, Rusija za izvrsnu upotrebu resursa, Muzej nove generacije Zámek Žďár nad Sázavou, Češka za kreativnost.
 
Sama dodjela je zamišljena kroz trodnevni program, javlja nam kolegica Jadranka Belevski iz Muzeja antičkog stakla u Zadru. Prvi su dan predstavljeni nominirani muzeji uz projekcije kratkih promotivnih filmova i predstavljanje sudaca. Drugi dan je održan 2016 Kenneth Hudson Seminar, uz obljetnicu rođenja ovog istaknutog muzeologa, pisca i novinara. U programu su sudjelovali Massimo Negri (direktor EMA), Rene Capovin ( Zaklada Luigi Micheletti, MUSIL Brescia, Europeana, EMA), Wim van der Weiden (EMA), Andreja Rihter (direktorica FSK), Onno Ephraim (direktor Heritage in Motion).
 
Staklene nagrade koje su dodjeljene pobjednicima ovom prilikom osmislio je i izradio majstor staklar Marko Štefanac koji vodi radionicu puhanja stakla u Muzeju antičkog stakla u Zadru.
 
Forum slavenskih kultura uputio je poziv za nominacije za nagrade Živa za 2017. koja će se iduće godine održati na Bledu u Sloveniji. Prijave se primaju do 1. prosinca 2016.
 
Za više informacija možete se obratiti Tini Huremovič na e-mail adresu tina.huremovic@fsk.si, telefon 00386-41 377 676 , a infomracije o prijavi za nagrade možete pronaći i na mrežnim stranicama Foruma http://fsk.si.
 
Kratki promotivni video najboljeg slavenskog muzeja 2016. krakovske Cricoteke možete vidjeti na:
http://www.museumsinshort.eu/partecipanti/dettaglio_video.asp?id=130&idanno=5
 
 

 

Nove web stranice - anti-muzej u virtualnom prostoru

Anti-muzej Vladimira Dodiga Trokuta nakon više od 30 godina traženja prostora za svoju zbirku skrasio se u cyber spaceu – dobio je svoj web arhiv s ciljem da se ova bogata i nedostupna zbirka prezentira široj javnosti i stvore uvijeti za njeno očuvanje.
 
Projekt Antimuzeja kao web arhiva (http://anti-muzej.com) diplomski je rad dizajnerice Sanje Kuzmanović (mentor: Ivan Doroghy, komentori: Darko Schneider i Vladimir Dodig Trokut ) na Studiju dizajna u Zagrebu. U sklopu Izložbe hrvatskog dizajna ovih mu je dana dodijeljeno priznanje Hrvatskog dizajnerskog društva u studentskoj selekciji.
 
Anti-muzej, projekt Vladimira Dodiga Trokuta, danas sadrži stotine tisuća predmeta koje je autor, umjetnik i kolekcionar sakupio na sajmovima, po buvljacima i na otpadu. Kolekcija je, prema riječima autora, razmješten na 35 lokacija. Svim naporima i inicijativama usprkos – zbirka je i danas beskućnik, a velik dio materijala propada u neadekvatnim prostorima.
 
U suradnji s Darkom Schneiderom, Vladimirom Dodigom Trokutom i Tomislavom Šolom zbirka je kategorizirana u deset sekcija: etnomitologija, dizajn, turizam, svakodnevica, erotika, industrijska areologija, zagonetni predmet, predmeti prirode, igre i igračke. Unutar svake zbirke nalaze se fotografije predmeta i pripadajući opis kao i audio zapis.
 
Ideja digitaliziranja i web arhiviranja Antimuzeja proizašla je upravo iz želje i nužnosti da se zbirka, koja broji više od 500 000 predmeta, sačuva od propadanja, barem u virtualnom prostoru.
 

 

Washington – otvoren muzej afroameričke povijesti i kulture

Američki predsjednik Barack Obama otvorio je u subotu 24. rujna 2016. najnoviji Smithsonianov muzej u Washingtonu – Muzej afroameričke povijesti i kulture. Ovaj 540 milijuna dolara vrijedan muzej prvi je muzej u SAD-u posvećen isključivo afroameričkoj kulturi i prema riječima njegovih autora već je postao simbol nade, snage ljudskog roda i pomirbe.
 
Smješten u strogom centru Washingtona, njegova lokacija odgovara ključnim momentima u afroameričkoj povijesti – u blizini se nalazi američki Kongres u čijoj izgradnji su značajnu ulogu imali crni robovi, zatim Lincoln Memorial na kojem je 1963. kulminirao Marš na Washington koji je predvodio Martin Luther King održavši povijesni I have a dream govor te Bijela kuća u kojoj je 2008. izabran prvi afroamerički predsjednik. Projekt potpisuje britanski arhitekt ganskog porijekla David Adjaye. Pročelje zgrade oblikovao je tamnim, brončanim, ornamentalnim panelima pronašavši inspiraciju u umjetnosti Youruba naroda koji potiče iz Nigerije i Benina.
 
Krenuvši od pretpostavke da će unikatne i najvrednije predmete iz afroameričke povijesti naći u domovima, podrumima i na tavanima običnih ljudi, kustosi muzeja započeli su prije četiri godine praksu održavanja cestovnih sajmova antikviteta u gradovima diljem Amerike na kojima su prikupili brojne vrijedne eksponate te su danas suočeni s izazovom prezentiranja kolekcije od 36,000 predmeta u samo jednoj zgradi i odabirom eksponata koji će najbolje ispričati tako kompleksan dio američke povijesti.
 
Većina izložbenog prostora nalazi se pod zemljom, posjetitelji razgledavanje započinju u metaforičkoj i stvarnoj tami – ropstvu, zatim se uspinju prema gornjim etažama muzeja istražujući eru rasne segregacije na američkom Jugu i pokret za građanska prava američkih crnaca, dok u konačnici ne stignu do svjetla - gornjih galerija posvećenih kulturi, muzici , plesu i književnosti. Iz mnoštva atrakcija izdvajaju se kapa fedora Michaela Jacksona, boksačke rukavice Muhammada Alija, haljina koju je nosila ikone borbe za ljudska prava Rosa Parks prije nego je uhapšena 1955. godine kao i P-47 Mustang u kojem su za vrijeme Drugog svjetskog rata letjeli prvi crni piloti iz Tuskageeja. Pažnju posjetitelja svakako će privući i američki željeznički vagon iz ere segregacije kao i 6 metara visoki stražarski toranj iz Angole, ozloglašenog zatvorskog kompleksa iz Louisiane koji zbog teškog fizičkog rada na plantažama i zlostavljana crnih zatvorenika i dalje nosi stigmu robovlasništva.
 
„Nacionalni muzej afroameričke kulture i povijesti biti će mjesto gdje će posjetitelji moći vidjeti bogatstvo i raznolikost afroameričke kulture kao i način na koji je ona oblikovala suvremenu Ameriku. Afroamerikanci preživjeli su ropstvo, borili su se za svoju slobodu u Američkog građanskom ratu, borili se za slobodu drugih u svjetskim ratovima i ostavili neizbrisiv trag na ovoj naciji. Misija muzeja je ispričati priču o Americi kroz afroameričke oči – tako u muzeju možete vidjeti robovlasnički brod São José-Paquete de Africa koji je potonuo ispred rta Južne Afrike prevozeći 400 robova iz Mozambika, ali i reprodukciju studija Oprah Winfrey kao i predmete iz prve predsjedničke kampanje Baracka Obame. Ovaj Muzej je otvoren u trenutku kad nas društvene i političke podjele podsjećaju na to da rasizam nažalost nije stvar prošlosti i zato se nadam da će ovaj muzej postati mjesto dijaloga o tim pitanjima, da će nam pomoći kontekstualizirati gdje se sad nalazimo i pokazati nam gdje možemo biti“, rekao je direktor muzeja Lonnie G. Bunch, III.
 

 

Posjetili smo - Zbirka Zlatka Strugara

Zlatko Strugar je započeo sakupljati zbirku 1993. godine. Osnova zbirke su uporabni predmeti obitelji Strugar (koja je od 19.st imala gostionu, dućan i mesnicu u mjestu), no ubrzo su mještani okolnih sela počeli donositi svoje predmete i tako upotpunjavali zbirku koja danas broji oko 3000 predmeta.
 
Zbirka je izložena 2003. godine u staroj obiteljskoj kući iz 1893. godine. U prizemlju se nalaze 4 prostorije u kojima je smješten prikaz kuhinje, dnevne sobe i povijesni dokumenti, a u ganjku su smješteni gospodarski i kulturno-povijesni predmeti.
 
U potkrovlju se nalaze tkalački stanovi i predmeti vezani za trgovinu i gospodarstvo.
 
2011. g. u Moravču je osnovana udruga „Vu plavem trnaci“, koja se bavi prikupljanjem, čuvanjem i promicanjem Hrvatske kulturne i tradicijske baštine, a zbirka postaje sastavni dio udruge.
 
Zbirka će su u suradnji sa Muzejom Prigorja popisati i registrirati kao kulturno dobro Republike Hrvatske.
 
 

 

Nova izdanja – Vrboska i njezine znamenitosti

Na inicijativu župnika crkve Sv. Lovre u Vrboskoj don Emila Pavišića objavljena je i ovih dana na Hvaru promovirana monografija “Vrboska i njezine znamenitosti”, prva knjiga o kulturnoj baštini Vrboske nastala nakon 1902. kada je, pod sličnim nazivom "Vrboska i njezine rijetkosti" u Sarajevu objavljeno djelo Petra Kuničića.
 
“Rijetko je koje maleno mjesto u Dalmaciji znamenito po svojim umjetninama kao što je to Vrboska na otoku Hvaru”, kaže akademik Radoslav Tomić, urednik i jedan od autora monografije koja na 317 stranica sažima priču o Vrboskoj, njezinim crkvama i umjetninama koje se u njima čuvaju.
 
Župna crkva Sv. Lovre i crkva Sv. Marije, poznatija kao crkva-tvrđava, prave su galerije vrijednih umjetnina – slika, skulptura, bogatih oltara i srebrnih liturgijskih predmeta. Među njima se, prema riječima kolege Tomića, ističe monumentalni poliptih Paola Veronesea koji pripada među najljepša slikarska djela u Hrvatskoj. Tu su i radovi mletačkih i hrvatskih umjetnika, oltarne pale Leandra Bassana, Giuseppe Alabardija, Stefana Celsetija, Mata Celsetina Medovića i Marka Rašice. Među kiparskim radovima čuvaju se djela Nikole Firentinca, Antonija Porija i Kuzme Kovačića te drveni oltari mletačkih majstora 17. stoljeća, u mramoru klesani žrtvenici obitelji Brutapelle, Pavla Bilinića i Ivana Rendića.
 
Prilozima brojnih autora nastojala se predstaviti prošlost naselja i njegovih žitelja, vjerske običaje i tradiciju te sustavno obraditi umjetnine koje su tijekom stoljeća kupovane s nakanom da budu ukras u crkvama i da potvrđuju kulturnu razinu naručitelja. Ambroz Tudor piše o osnutku i prostornom razvoju Vrboske do 18. st., Nevenka Bezić-Božanić o stanovništvu, Joško Bracanović pregled povijesti mjesta i župe Vrboska, Ivica Huljev o štovanju Čudotvornog sv. Križa, Darka Bilić o povijesti izgradnje crkava u Vrboskoj i njihovim stilskim karakteristikama.
 
Radoslav Tomić napisao je prilog o Vrboskoj i njezinim umjetninama, Bojan Goja o liturgijskim predmetima i crkvenoj opremi od srebra, a Silvija Banić o tekstilu i čipkama. U monografiji su objavljeni i radovi o pojedinačnim djelima Igora Fiskovića, Grge Gamulina, Vladimira Markovića i Krune Prijatelja te bibliografija Vrboske, neobjavljeni radovi i literatura.
 
Nakladnik monografije je Župa sv. Lovre iz Vrboske.