#1 | #2 | #3 | #4 | #5 | #6

Europeana 280 - koja je djela Hrvatska odabrala kao svoj doprinos europskom naslijeđu?

Europeana, digitalni arhiv europske kulturne baštine, koncem prošlog tjedna krenuo je s predstavljanjem rezultata projekta pod nazivom Europeana 280. Cilj ovoga projekta je promicanje doprinosa svake od 28 država članica EU kulturnom naslijeđu Europe.
 
Preko ministarstava kulture od svake je zemlje zatraženo da u suradnji s nacionalnim galerijama, muzejima i ostalim baštinskim ustanovama izabere deset djela likovne umjetnosti koja predstavljaju najveći doprinos kulturne baštine njihovih zemalja sveukupnom umjetničkom i kulturnom naslijeđu Europe, od razdoblja gotike i renesanse, preko baroka i impresionizma, do kubizma i pop-arta.
 
Hrvatska je, sudeći prema djelima koja se nalaze na stranicama Europeane 280, kao svoj najveći doprinos kulturnom naslijeđu Europe odabrala: “Art (according to Marlboro)” Borisa Bućana, “Meandar 2” Julija Knifera, “Abraham žrtvuje Izaka” Federika Benkovića, “Crvenu petlju” Ivana Kožarića, “Portret Madam Recamier” Antoine-Jean Grossa (!?), “Bijelu pozadinu” Ede Murtića, “U čast El Lissitzkog” Ivana Picelja, “Na bregovima – prašuma” Ivana Rabuzina, “Pafamu” Josipa Seissela i “Autoportret” Marina Tartagliae. Od deset odabranih djela sedam je iz fundusa Muzeja suvremene umjetnosti, dva su iz HAZU-a (objavljeni bez slika) i jedno iz Hrvatskog muzeja naivne umjetnosti.
 
Od ovoga tjedna na stranicama Europeane nalazi se i tekst kojim koordinatorica virtualne izložbe Ana Mahler analizira hrvatski odabir koji se, kako kaže autorica, posebno fokusirao na suvremenu umjetnost, djela nastala u drugoj polovini 20. stoljeća.
 
Kad su prijedlozi prikupljeni pokrenuta je nova mrežna stranica Europeana Art History Collections, a od ovoga tjedna otvorena je i virtualna izložba “Faces od Europe” – “Lica Europe” na kojoj se među tridesetak djela autora poput Rembrandta, Velazqueza, Maneta i Muncha našlo i jedno djelo hrvatskog autora – “Na bregovima – prašuma” Ivana Rabuzina. Izložba je podijeljena u nekoliko poglavlja od djela sakralne tematike, preko baroka i prosvjetiteljstva, revolucije i rata, do pejzaža i akademske umjetnosti.
 
Ovo je tek početak, kaže nam Imogen Greenhalgh, glasnogovornica Europeane, ističući kao vrijednost koncepta to što se uz najpoznatija imena europske povijesti umjetnosti mogu vidjeti njihovi suvremenici, fascinantni, ali slabo poznati slikari. Od ovoga tjedna pa sve do srpnja dva puta mjesečno otkrivat će se novo poglavlje i nove teme ove virtualne europske galerije.
 

 

Phonogrammarchiv - Neistraženo zvučno blago Hrvatske

Originalni tonski zapisi „Pjesme moravskih Hrvata“ („Pisnĕ moravských Chorvatů“), hrvatske manjine koja je početkom 20. stoljeća još živjela u Južnoj Moravi (Češka) od ovog su mjeseca dostupne za preslušavanje na stranicama bečkog Phonogrammarchiva. Pjesme je 1910. godine u tri moravska sela snimio etnolog František Pospišil. Kako kažu kolege iz bečkog arhiva, pjesme su nakon 106 godina „ponovno otkrivene“ i snimljene na CD s ciljem da „podsjete Hrvate na to vrijeme i njihovu kulturu“.
 
Bečki Phonogrammarchiv je prvi istraživački arhiv zvuka na svijetu kojeg je daleke 1899. godine osnovala Carska akademija znanosti. Od samih početaka Phonogrammarchiv je kao postulate svog djelovanja odredio sakupljanje, katalogiziranje, dugotrajno čuvanje i dostupnost audio-vizualnih dokumenta.
 
Tijekom više od sto godina postojanja zbirke Phonogrammarchiva narasle su na više od 50.000 zapisa iz cijeloga svijeta. Njegova građa predstavlja neponovljivu vrijednost jer je sačuvana zvučna baština svijeta kojeg više nema.
 
Bečki arhivski fonograf-aparat razvijen je u Phonogrammarchivu za potrebe snimanja, a prvi teren koji je istražen i snimljen bilo je upravo područje Hrvatske. Istraživači-etnomuzikolozi i etnolingvisti sakupljali su zvučne materijale od 1901. do danas i pohranjivali ih u Phonogrammarchivu. U on-line pretražniku moguće je naći sekvence najstarijeg snimljenog materijala, onog iz 1901. godine na kojem je snimljena narodna priča govornika iz okolice Bjelovara, koju je snimio Milan Rešetar. Zapisi Phonogrammarchiva mogu se podijeliti u nekoliko kategorija:
  • Glasovni portreti (govori, recitacije poznatih osoba iz politike, znanosti i umjetnosti. Snimke ovog tipa snimane su i pohranjene u Phonogrammarchivu do 1960. godine. Nakon toga zvučna dokumentacija ovog tipa sakupljala se u Österreichische Mediathek).
  • Etnomuzikologija
  • Etnolingvistika i dijalektologija
  • Kulturna antropologija i folklor
  • Muzički automati
  • Zoologija
  • Medicina i prirodne znanosti
  • Ambijentalni zvukovi
 
Snimljeni materijali su vrlo raznoliki kako temom, tako i vremenom i mjestom snimanja. Naši uvaženi stručnjaci Milan Rešetar, Milovan Gavazzi, Josip Široki, Leo Hajek i Božidar Širola sakupili su nevjerojatne zvučne zbirke koje mogu poslužiti muzejima u njihovim izložbenim projektima kao dodatni materijali koji će obogatiti sadržaj.
 
 
 
 
 

 

Središnji muzej Podunavskih Švaba – Vinkovci u Ulmu

Gradski muzej Vinkovci nastavio je ovih dana suradnju sa Središnjim muzejem Podunavskih Švaba u Ulmu izložbom pod nazivom „Vinkovci Schnittpunkt der Kulturen / 8000 Jahre Geschichte aus Kroatien“. Riječ je o izložbi kojom se predstavljaju Vinkovci, grad čija se povijest proteže kroz 8000 godina, a u posebnom dijelu izložbe pozornost je skrenuta na povijest Nijemaca u Vinkovcima i okolici u posljednjih 300 godina.
 
Završnim dijelom izložbe, pod naslovom : „Novi život njemačkih naseljenika - u i oko Vinkovaca“, predstavlja se prebogata, ali „zaboravljena“ povijest Podunavskih Nijemaca –Švaba, nastanjenih nekoć u velikom broju u zemljama istočne Europe, pa tako i u Hrvatskoj. Naime, početkom 20. stoljeća Nijemci su nakon Hrvata bili najbrojnija i najprosperitetnija etnička zajednica u Vinkovcima koja je činila gotovo 40% ukupne populacije grada. Prema popisu pučanstva iz 1931. u Jugoslaviji je živjelo 497.000 Nijemaca, a na tlu današnje Hrvatske gotovo 100.000. Na popisu iz 1948. godine u Hrvatskoj ih je ostalo svega 10.000, da bi ih danas u RH živjelo manje od tri tisuće. Njihov doprinos razvoju kulture, znanosti i gospodarstva ovog dijela Hrvatske bio je podjednako velik koliko zanemaren i prešućivan u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata.
 
Središnji muzej Podunavskih Švaba u Ulmu upravo se bavi poviješću Podunavskih Nijemaca koji su u 18. i 19. stoljeću naselili zemlje Jugoistočne Europe, fenomenom migracija i integracija, kulturne raznolikosti i kulture sjećanja, posljedicama nacionalizma i etničkog čišćenja – temama koje su, na žalost i u europskom 20. stoljeću ostale relevantne i prisutne.
 
Muzej, otvoren 2000. godine, proteže se na 1500 četvornih metara izložbenog prostora u kojem je prikazana povijest Podunavskih Švaba od 17. stoljeća do današnjih dana i njihova povezanost s geografskim i povijesnim kontekstom Jugoistočne Europe. Od samoga početka Muzej je razvio suradnju s njemačkim muzejima, ali i muzejskim kućama jugoistoka Europe s kojima zajednički rade na brojnim izložbenim projektima. Među službenim partnerima našli su se muzeji iz Rumunjske, Srbije i Mađarske, a na pojedinim projektima surađuju i s hrvatskim muzejima. Tako je, povodom pristupanja Hrvatske Europskoj uniji, 2013. u Ulmu održana izložba "Između Jadrana i Dunava - kulturna raznolikost Hrvatske „ ostvarena u suradnji vinkovačkog muzeja, Muzeja Slavonije iz Osijeka, Zemaljske udruge Podunavskih Švaba u Hrvatskoj i Središnjeg muzeja Podunavskih Švaba u Ulmu.
 
Više na stranicama - www.dzm-museum.de.
 

 

MDC - posjetili smo: "Kuća za brodice" Brijuni od dinosaura do (eko)održivosti

"Kuća za brodice" ili "Čamčarica" u Nacionalnom parku Brijuni preuređena je u interaktivni edukacijsko-prezentacijski centar u kojemu se može doznati sve o povijesti Brijuna, kulturnoj baštini, flori i fauni toga otočja. U projekt je uloženo devet milijuna kuna, a cijeli je postav realiziran tako da poziva na interakciju i istraživanje povijesnog i prirodnog bogatstva Brijuna.
 
Pogledajte galeriju ovdje.
 

 

Arheološki muzej Zagreb –3D baština

Na 6. festivalu hrvatskih digitalizacijskih projekata, održanome prošloga tjedana u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, Arheološki muzej u Zagrebu predstavio je svoj projekt "3D skeniranja izabranih predmeta A kategorije fundusa Arheološkog muzeja u Zagrebu“. U suradnji sa Zavodom za fotogrametriju i daljinska istraživanja Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Arheološki muzej od 2012. godine radi na 3D skeniranju s ciljem stvaranja virtualnog i interaktivnog muzeja kao i znanstvenog arhiva vrlo preciznih modela za arheologe i stručnjake drugih disciplina.
 
Baze s prvih 14 predmeta dostupnih javnosti trebale bi biti pokrenute u svibnju ove godine. Prema riječima voditeljice projekta Ane Solter, stvaranjem ove baze promovira se hrvatska kulturna baština kroz bolju virtualnu komunikaciju s korisnicima, ali i stvara digitalni repozitorij skeniranih artefakata dostupnih s jedne strane stručnoj i znanstvenoj javnosti, a s druge strane široj publici.
 
U sklopu ovog projekta obavljeno je 3D skeniranje preciznim triangulacijskim skenerom MINOLTA VIVID 9i, sa usporednim fotografiranjem kalibriranom digitalnom kamerom NIKON D90 sa SIGMA 20/2.8 objektivom. Kako bi poboljšali kvalitetu laserskog skeniranja i kvalitetu prikazanih tekstura korištena je kombinacija laserskog skeniranja i fotogrametrije.
 
 

 

Digitalna arheologija - Kako “isprintati” razorene spomenike?

Gotovo savršena replika rimskog slavoluka iz drevnog grada Palmire, koji je uništen od strane ISIL-ovih militanata prošle godine u Siriji, izložena je prošli utorak na Trafalgar Squareu u Londonu.
 
Ova 15m visoka struktura isklesana je od mramora računalno kontroliranim bušilicama tzv. 3D mašinskom obradom, a znanstvenicima je pomogla baza podataka puna 3D fotografija, koje je napravio Institut digitalne arheologije (IDA). IDA je zajednički projekt Sveučilišta u Oxfordu, Sveučilišta u Harvardu i Muzeja budućnosti iz Dubaija, a osnovan je s namjerom da digitalnim fotografijama i 3d printanjem dokumentira i rekonstruira spomenike i kulturnu baštinu uništenu ratovima ili prirodnim nepogodama.
 
"Ovaj projekt na Trafalgar Squareu je proslava kulturnog nasljeđa Bliskog istoka i optimističan odgovor na uništavanje njegovih kulturnih znamenitosti", rekla je Alexy Karenowska, direktorica tehnologija u IDA-i. Nakon izlaganja u Londonu, slavoluk će biti izložen i u drugim gradovima diljem svijeta, pa će tako biti izložen i na Times Squareu u New Yorku, kao i u Dubaiju, nakon čega će biti prebačen u Siriju.
 
Prije nešto više od godinu dana IDA je počela raditi na bazi fotografija visoke rezolucije od povijesnih lokacija koje su u visokom riziku od uništenja. U suradnji s UNESCO-om izrađene su i dostavljene custom made kamere za vojsku volontera diljem Bliskog istoka, koja uključuje UNESCO osoblje te mnoštvo arheologa, muzealaca i turističkih vodiča. Tako je snimljeno više od 100.000 fotografija i dokumentirano nekoliko desetaka rizičnih mjesta, uključujući i Palmiru prije nego što je pala u ruke ISIL-a prošle godine.
 
„Na obnovu slavoluka iz Palmire gledamo kao na važnu gestu prijateljstva i solidarnosti s ljudima iz sukobljenih područja - ljudima s kojima dijelimo zajedničku povijest, povijest koja je predstavljena samim predmetima i spomenicima koje nastojimo zaštititi i sačuvati“, rekao je Roger Michel, izvršni ravnatelj IDA-e i pojasnio kako je slavoluk prvo izložen u Londonu jer je i on sam bio intenzivno rekonstruiran nakon Drugoga svjetskog rata.