#1 | #2 | #3 | #4 | #5 | #6

Zagrebački muzeji domaćini dodjele "muzejskog Oskara"

Dodjela najprestižnijih muzejskih nagrada u Europi pod nazivom European Museum of the Year Award (EMYA), koju organizira Europski muzejski forum, održat će se od 3. – 6. svibnja 2017. u Zagrebu.

Uspješni nastupi novih hrvatskih muzeja koji su se takmičili za prestižne EMYA nagrade omogućili su da i Hrvatska bude domaćin ovog jedinstvenog natjecanja. Koordinator događanja je Etnografski muzej u Zagrebu, čiji predstavnici već duže vrijeme rade u organizaciji Europskoga muzejskog foruma, a samo događanje odvijat će se u više zagrebačkih muzeja – od registracije u Etnografskom muzeju u Zagrebu do završne dodjele nagrada u Muzeju Mimara. Intervjui s kandidatima koji su ove godine nominirani za nagrade održat će se u dvorani Gorgona u Muzeju suvremene umjetnosti. Planirani su susreti i u Muzeju za umjetnost i obrt, Arheološkom muzeju, Muzeju grada Zagreba, Galeriji Klovićevi dvori i Muzeju prekinutih veza, na kojima će hrvatski muzealci moći razmijeniti iskustva i znanja s velikim brojem stručnjaka koji dolaze iz različitih europskih zemalja.

Hrvatski kandidat u utrci za prestižnu nagradu je Muzej Sinjske alke, a prošle je godine jednu od nagrada - Silletto Award, dobio Gradski muzej Vukovar. Za nagrade će se natjecati 46 muzeja iz 24 europske zemlje, a zanimljivo je spomenuti da su se među kandidatima našla i tri muzeja iz susjedstva – Muzej Franjevačkog samostana Fojnica, Jeremija – Srpski muzej hleba i Muzej i Galerije Mesta Ljubljane – Plečnikova Hiša.

Ove godine obilježava se 40 godina dodjele ovoga muzejskog Oscara pa će događanju nazočiti delegacije Vijeća Europe, Europske komisije te predstavnici međunarodnih muzejskih i baštinskih organizacija i partnera EMYA-e kao što su ICOM, NEMO i Europa Nostra. Projekt je pokrenuo 1977. godine muzealac i novinar Kenneth Hudson s još dvojicom kolega iz ICOM-a. Namjera je bila prepoznati izvrsnost u muzejskoj djelatnosti diljem Europe te potaknuti inovativne procese na muzejskoj sceni s ciljem kako bi muzeji osim brige o zbirkama vodili računa i društvenoj ulozi muzeja. Pored nagrade Europski muzej godine Parlamentarna skupština Vijeća Europe dodjeljuje i Nagradu Vijeća Europe muzeju koji najbolje promiče vrijednosti koje zagovara ova organizacija. Silletto Trust iz Velike Britanije sponzorira nagradu Silletto za muzej koji se ističe svojim radom u zajednici ili pak djeluje uz veliku pomoć volontera, a nedavno je uvedena i nagrada Kenneth Hudson za muzej koji u svom radu ostvaruje značajne inovativne iskorake, rekla je Goranka Horjan, predsjednica Europskog muzejskog foruma i ravnateljica Etnografskog muzeja u Zagrebu. (I.G.)

Više o rasporedu događanja možete pogledati ovdje.


 

Predavanje Brenta Glassa – Povijest je više od činjenica

Public Memory in the U.S.: How we remember and commemorate the past naziv je predavanja koje će u četvrtak 27. travnja 2017., u 14 sati u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu održati dr. Brent D. Glass, jedan od najpoznatijih američkih povjesničara i bivši direktor Smithsonianovog Nacionalnog muzeja američke povijesti.

Dr. Glass jedan je od najvećih stručnjaka za prezentaciju američke povijesti, zaštitu i interpretaciju američkih povijesnih lokaliteta i američkog industrijskog naslijeđa te pionir u korištenju muzejskih blogova u popularizacijski muzeja i muzejskih sadržaja. Na muzejima je, prema ovom glasovitom američkom stručnjaku, odgovornost pronalaženja novih oblika komunikacije sa svojim posjetiteljima i privlačenja novih korisnika: Nije dovoljno samo prikupiti predmete, stručno ih obraditi i staviti u određeni kontekst, potrebno je uspostaviti emotivne veze između posjetitelja i baštine koristeći različite prezentacijske i komunikacijske vještine kako bi povijest prezentirali na sceničan, duhovit i atraktivan način, poručuje u svojim izlaganjima dr. Glass.

Kao povjesničar savjetuje muzejima i povijesnim lokalitetima diljem svijeta da što više angažiraju publiku koristeći svoje zbirke, povijesnu arhitekturu i edukativne programe bez straha da iskoriste i kazališne načine prezentacije: Povijest može biti istovremeno činjenična i zabavna. Povijest govori o ljudima i njihovoj naravi, njihovoj snazi i manama, trijumfima i tragedijama i upravo u tome leži njena privlačnost. Oživite prezentaciju vaših povijesnih lokaliteta uporabom rasvjete, kostima i glumaca, koristeći pozadinsku glazbu i specijalne efekte kao i suvremene informacijske tehnologije, savjetuje muzejskim stručnjacima dr. Brent Glass.

O predavaču:

Brent D. Glass bivši je direktor najvećeg muzeja posvećenog američkoj povijesti – Smithsonianovog Nacionalnog muzeja američke povijesti u Washingtonu. Muzej je pod njegovim vodstvom (od 2002.–2011. godine) dobio više od 75 milijuna dolara donacija od različitih pojedinaca, fondacija i poslovnih korporacija, a njegov postav postao je bogatiji za dvije nove stalne izložbe: "America on the Move" i "The Price of Freedom: Americans at War". Također, za njegova mandata realizirana je i veoma zapažena izložba "Treasures of American History".

Prije nego što je postao direktor Nacionalnog muzeja američke povijesti, radio je kao izvršni direktor Pennsylvania Historical and Museum Commission-a (1987.–2002. godine), vladine agencije u američkoj saveznoj državi Pennsylvaniji koja upravlja s 25 povijesnih lokaliteta, muzejskih institucija i arhiva.

Čest je govornik na kulturnim i diplomatskim programima američkog State Departmenta i radi kao savjetnik za nekoliko eminentnih američkih kulturnih institucija, uključujući The Presidio u San Franciscu i DeVos institut koji se nalazi u sklopu J.F. Kennedy centra u Washingtonu.

Prošle godine objavio je knjigu 50 Great American Places: Essential Historic Sites Across the U.S., hvaljeni povijesni vodič koji čitatelja vodi kroz pedeset najvažnijih kulturnih i povijesnih lokacija u Sjedinjenim Državama. Vodič na edukativan i zabavan način prezentira povijest Sjedinjenih Država dajući čitateljima kontekst lokacija koje predstavljaju fundamentalne američke teme – demokraciju, dramatične posljedice vojnih sukoba, snažnu ulogu inovacija i poduzetništva, dostignuća različitih kulturnih tradicija.

Predavanje dr. Brenta Glassa omogućilo je Veleposlanstvo SAD-a iz Zagreba u suradnji s Ministarstvom kulture RH, Muzejskim dokumentacijskim centrom i Muzejem suvremene umjetnosti. (I.G)


 

Sporne povijesti – Socijalistička svakodnevica u Muzeju novejše zgodovine

Bambole, lutke iz Trsta s kojima se djeca nisu smjela igrati, rolšuhe od metala i kože, goblen Tita i toalet papir Bristol samo su neki od predmeta koji su činili svakodnevicu života u Jugoslaviji, a koji se do lipnja mogu vidjeti u Muzeju novejše zgodovine u Ljubljani na izložbi Nikad im bolje nije bilo? Modernizacija svakodnevnog života u socijalističkoj Jugoslaviji.

Naslov izložbe parafraza je izjave britanskog premijera Harolda Macmilliana koji je 1957. zaključio da većini Britanaca nikada nije bilo bolje ("Most of our people have never had it so good"), a koja je kao slogan "Nikad vam nije bilo tako dobro" postala simbol gospodarskog napretka i životnog standarda Europe početkom druge polovice prošlog stoljeća.

Izložba autorice Ane Panić, više kustosice Muzeja istorije Jugoslavije iz Beograda nastala u suradnji s muzejima iz Slovenije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske rezultat je istraživanja razdoblja od 1950. do 1990. godine. Kako u predgovoru kataloga kaže sama autorica, izložba se bavi svakodnevnim životom koji do sada nije bio predmet istraživanja ozbiljnih izložbenih projekata. Na osnovu rada s publikom, kaže kustosica, zaključili smo da javnosti treba pružiti na uvid ne samo događaje nego i doživljaje vremena.

U postavu se našlo više od dvije stotine predmeta, fotografije, video i audio zapisi koji na autentičan način svjedoče o modernizaciji svakodnevnog života u socijalističkoj Jugoslaviji s naglaskom na iskoraku učinjenom poslije Drugog svjetskog rata i promjenama u kvaliteti života većine stanovništva.

Tako se na izložbi može saznati manje poznate ili zaboravljene podatke da je Vlada FNRJ 1946. godine uredbom uvela plaćeni godišnji odmor od 14 do 30 dana, da se počelo je uređivanjem odmarališta, da je 1961. uvedena karta K-15, kasnije zamijenjena regresom za godišnji odmor u visini trećine prosječne plaće, da je 1965. uveden neradni vikend. Prema istraživanjima, kasnih sedamdesetih i ranih osamdesetih svaki drugi građanin je odlazio na odmor. "Gotovo da se radilo o nametanju turizma jer su radnici dobivali uputnice koje su im omogućavale odmor u nekom od sindikalnih odmarališta", napisao je u katalogu izložbe dr Igor Duda, suradnik na izložbi, profesor povijesti na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli.

Ana Panić smatra da "građani imaju pravo na sjećanja ma koliko ona bila romantizirana i politički nepodobna u današnjim prilikama". Jer, iz perspektive nekoga tko dobio besplatno školovanje poslije kojeg bi se zaposlio i od države dobio stan, tko se mogao besplatno liječiti i bez većih odricanja ići na odmor "prirodno je da takva osoba bude sklona mitologizacijama sistema i da se ne želi suočavati sa problemima".

Postav je podijeljen u više cjelina, a dotiče se svih tema koje idu pod nazivnik modernizacije života od stanogradnje i opreme stana, djece i igre, zabave, popularne glazbe, školstva, odgajanja “novog socijalističkog čovjeka”, radnog mjesta, praznikovanja, preko rađanja konzumerizma i “trstomanije” do teme odmora i turizma.

Izložba je od početka zamišljena kao putujuća i partnerska tako da su muzeji u kojima je do sada postavljena aktivno sudjelovali u kreiranju sadržaja, dodavajući nove predmete i građu karakterističnu za svakodnevni život pojedinoj državi, tada dijelu zajedničke federacije.

U Muzeju novije povijesti Slovenije kustosice Nataša Strlič i Katarina Jurjavčič, predmete su skupljale tijekom Noći muzeja tako da se na ljubljanskoj izložbi mogu vidjeti dječje skije ELAN, televizor ISKRA Minirama, razni kućanski aparati, igračke Mehanotehna Izola, Pony bicikl, Tomos motor i odjeću tvornice Mura. Na izložbi je rekonstruirana cijela Marles kuhinja iz ’70-ih sa svim arhivskim primjercima Vegetinih konzervi, pretis loncima i džezvama iz Sarajeva, kao i dio dnevne sobe s Iskrinim telefonima, nezaobilaznim heklanim miljeima na svakoj horizontalnoj površini i podjednako obaveznim goblenom na zidu, koji na ovoj izložbi nije uobičajeni Vilerov Dječak s lutnjom već onaj tada "najdraži" - s maršalskom kapom na glavi.

Nakon Ljubljane izložba u drugoj polovini 2017. seli u Povijesni i pomorski muzej Istre u Puli. (Maja Kocijan)

Više: Muzej novejše zgodovine i na stranicama Muzeja istorije Jugoslavije

 

Foto: Maja Kocijan


 

Hommage donatoru Josipu Kovačiću – izložba ususret muzeju hrvatskih slikarica

Točno mjesec dana nakon smrti kolekcionara Josipa Kovačića u četvrtak 27. travnja u Muzeju grada Zagreba otvara se izložba pod nazivom „Donator i donacija – ususret muzeju hrvatskih slikarica rođenih u 19. stoljeću“. Riječ je o izboru iz nešto više od tisuću djela hrvatskih slikarica koje je profesor književnosti i kolekcionar dr.sc. Josip Kovačić prikupio i donirao Gradu Zagrebu još 1988. godine, s tim da on njima upravlja sve do svoje smrti.

Doniranje zbirki Gradu Zagrebu kulturna je aktivnost koju pratimo od 1946. do danas. Na taj je način baština Zagreba obogaćena s trideset privatnih zbirki i memorija. Kako bi se za njih osigurala profesionalna briga i upravljanje, daju se one na skrb pojedinim muzejima. Muzej grada Zagreba, jedinstvena muzejska ustanova kojoj je zadaća reprezentirati povijest i identitete Grada, brine za njih osam.

Godine 2009. Muzej grada Zagreba počeo je pomagati i kolekcionaru Kovačiću. U očekivanju konačnog rješenja smještaja i izlaganja ove donacije te kao hommage donatoru koji nas je nedavno napustio priredili smo izložbu koja se sastoji od sedam osnovnih dionica.

Uvodna započinje ispred ulaza u potkrovni izložbeni prostor. U njoj smo progovorili o aktivnosti doniranja Gradu te o kolekcionaru Josipu Kovačiću (1935-2017). U tome su nam pomogle i crno-bijele fotografije iz kolekcionarova života. Krajnja točka uvoda su portret kolekcionara i slika Kampanule Mire Klobučar koju treba smatrati prvo nabavljenim djelom kolekcije.

Trajnom nastojanju J. Kovačića da prikupi što je više moguće autoportreta hrvatskih slikarica posvećena je druga tematska jedinica. Autoportreti su bili za njega ne samo umjetnička djela, nego i oblici pamćenja izgleda i likovni izrazi unutarnjeg stanja umjetnica. Gdje je bilo moguće, pridružili smo im i portrete drugih članova obitelji ili izgled kućnog okruženja.

Istraživanje školovanja umjetnica kolekcionaru je bilo uvijek važno. Poznato je kako su one tijekom povijesti u tome doživljavale brojne poteškoće. U Hrvatskoj su ih sredinom 19. stoljeća podučavali putujući slikari, ali su i same organizirale tečaj u Zagrebu (Škola Kod dvije Karoline). Godine 1907. osnovana je Akademija likovnih umjetnosti, no umjetnice su i dalje odlazile obrazovati se na obrtne škole, akademije i tečajeve u inozemstvu. Obrazac školovanja podrazumijevao je dugo vrijeme učenja, prekide te mijenjanje institucija.

Likovnim tehnikama posvetili smo treću dionicu. J. Kovačić istraživao je materijalnost svakog pojedinog umjetničkog djela iz svoje zbirke do najmanjih detalja. Time je dolazio i do važnih podataka o načinu rada pojedinih umjetnica. Prikupljao je skice, bilježnice za crtanje, nedovršena umjetnička djela itd. Sabirao je i pomagala za rad umjetnica – štafelaje, kutije za boje, palete itd. Umjetnička djela uvijek je vidio u kontekstu njihova stvaranja.

Umjetnice se često doživljavalo kao majstorice primijenjenih umjetnosti. Bilo je to na tragu razmišljanja kritičara Koste Strajnića kako su žene puno samostalnije u primijenjenoj umjetnosti, umjetničkom obrtu i uređenju interijera (1916). No, istina je bila drugačija - obrazovanje za primijenjene umjetnosti ženama je osiguravalo zapošljavanje. Dizajniranjem uporabnih predmeta, crtanjem za fakultete i muzeje te izradom scenografija mogle su osigurati sredstva za život i bez braka.

Šesta dionica nastala je u skladu sa željom donatora da se izloženim djelima umjetnica pokuša ispričati kratka povijest hrvatske umjetnosti do sredine 20. stoljeća. Time je, uobičajeno za kolekcionare umjetničkih djela, želio osnažiti povijesno-umjetničku vrijednost svoje zbirke. Galerijski postav započinje primjerima bidermajerskog portretnog slikarstva i završava djelima V. Nikolić i N. Đorđević koje su imale snage nositi se s avangardnim strujanjima sredinom 50tih 20. stoljeća.

Zadnja dionica izložbe smještena je u sjevernoj dvoetažnoj prostoriji. Posvećena je posebnoj podzbirci – djelima Slave Raškaj (1877-1906). Josip Kovačić dugo je vremena strastveno istraživao biografske podatke i opus ove poznate hrvatske akvarelistice. To je rezultiralo ne samo stvaranjem podzbirke njenih radova nego i jedinstvenim rukopisom - Slijepe ulice u životu Slave pl. Raškaj. Na temelju njega oblikovali smo prezentaciju u ovoj sobi. (Žarka Vujić, autorica koncepcije)

 

Foto: Muzej grada Zagreba

 

 

Međunarodna muzejska suradnja – Plakati Mihajla Arsovskog u Skoplju

Šezdeset pet plakata Mihajla Arsovskog iz fundusa zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti od ovoga je tjedna u Skoplju, u Muzeju suvremene umjetnosti na izložbi Mihajlo Arsovski – dizajner plakata.

Muzej suvremene umjetnosti u Skoplju respektabilna je institucija, jedna od najvećih u Makedoniji. Muzej je sagrađen nakon katastrofalnog potresa 1963. kao donacija poljske vlade. U velikoj globalnoj akciji pomoći porušenom gradu stizale su i umjetnine pa je tako Pablo Picasso Muzeju donirao svoju sliku Glava žene. Muzej u svojoj zbirci posjeduje djela Ferdinanda Legera, Andrea Massona, Hansa Hartunga, Vicotra Vasarelija, Alexandera Caldera, Christa, Baselitza…

Nakon izložbe hrvatskog crteža održane prije nekoliko godina, od 26. travnja u Muzeju se predstavlja opus Mihajla Arsovskog, velikog grafičkog dizajnera rođenog u Skoplju pred Drugi svjetski rat. Autor stotina plakata, omota za ploče, knjige i časopise, ušao je u najuglednije svjetske muzeje i publikacije o grafičkom oblikovanju. Upravo koncem prošle godine Muzej moderne umjetnosti (MoMA) iz New Yorka u svoj je fundus upisao i Jugotonovo izdanje "Happy Christmas" iz 1969. godine, ploču i omotnicu, čiji je dizajner Mihajlo Arsovski.

Djela koja se nalaze u Zbirci plakata zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti, posuđena za ovu izložbu u Makedoniji, nastala su između 1964. i 1987, a riječ je o plakatima za izložbe Studentskog centra, Galerije suvremene umjetnosti, Muzeja za umjetnost i obrt, Kabineta grafike JAZU-a, filmske projekcije, plakate za Internacionalni festival studentskih kazališta, za Bijenale industrijskog oblikovanja do antologijskih tipografskih plakata za Teatar ITD.

Vizualni identitet zagrebačkog MSU-a (tadašnja Galerija suvremene umjetnosti) i većinu plakata za izložbenu djelatnost dizajnirala su značajna imena hrvatske suvremene umjetnosti i dizajna, a među njima se svakako ističe Mihajlo Arsovski. Kao potvrdu o vrsnoj kvaliteti grafičkog oblikovanja, MSU za njegov plakat te plakate Ivana Picelja dobiva Zlatnu medalju na međunarodnoj izložbi plakata u Vareseu 1973. godine.

Arsovski za muzej dizajnira plakate od 1966-1978. te snažno utječe na profiliranje vizualne kulture šezdesetih i sedamdesetih godina u Zagrebu. Domišljat i vrstan tipograf, Arsovski za Galeriju suvremene umjetnosti dizajnira mahom tipografske plakate poigravajući se slovima kao neiscrpnim grafičkim oblikovnim jedinicama. Na plakatima Arsovski maestralno vizualno artikulira kompleksne tipografske kombinacije koje postaju gradivne forme. Arsovski poseže za iznenađujućim, dinamičnim i neobičnim suodnosima slova, slogova, riječi ili brojki kao što su neočekivana jukstapozicija, nerazmjeri veličina ili pak nepodudarnost elemenata.

Na plakatima stvara jezično-optičke kompozicije koje sadržaj ponekad pretvaraju u teže odgonetljive jezične slagalice. (MSU/M.K.)

 

Foto: Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb


 

Meštrović u Muzeju San Domenico – Art deco i lude dvadesete u Italiji

Djela Ivana Meštrovića izložena su ovih dana, osim u Parizu i u Italiji na velikoj izložbi "ART DECO. The Roaring Twenties in Italy" koja se održava u muzeju San Domenico u Forlìju do 18. lipnja ove godine, najkompleksnijoj izložbi posvećenoj razdoblju Art Decoa ikada organiziranoj u Italiji.

Izložba je posvećena stilskom razdoblju 3. desetljeća prošlog stoljeća, internacionalnom stilu Art deco, koji je svoju primjenu pronašao u arhitekturi, vizualnim umjetnostima, filmu, kazalištu, književnosti, modi i glazbi. Stil eklektičan i pomodan, svoj uspjeh u Italiji, Europi te konačno u Americi duguje svojoj okrenutosti ka poslijeratnom uživanju u životu, luksuzu, ludim dvadesetim godinama, desetljeću uguranom između dva strašna rata.

Talijanski muzej ovu je sveobuhvatnu kulturološku izložbu zamislio kao logičan, kronološki “nastavak” prethodne kojom su obradili razdoblje Art Nouveau-a, slijed u kojem, kako kažu autori “mit prirode nasljeđuje duh mašine”. Izložbom je stavljen naglasak na Art Deco u Italiji, njenim biennalima primijenjenih umjetnosti u Monzi 1923., 1925., 1926. i 1930., sudjelovanju na Expo-u u Parizu i Barceloni. Fenomen Art Decoa u Italiji je u jednom desetljeću, od 1919. do 1929., zahvatio dizajn svega od namještaja, keramike, stakla, tektila, srebrnine do nakita i odjeće te podjednakom zanatskom dorađenošću i protoindustrijskom produkcijom stvorio podlogu za rađanje dizajna "Made in Italy".

Potreba za inovativnim dizajnom istovremeno naslonjenim na tradicionalne talijanske zanatske vrijednosti dovela je do prave eksplozije proizvodnje dekorativnih predmeta od lampi Martinuzzi, preko keramike Gia Ponti-ja i Guida Andlovitz-a i namještaja Buzzi, Ponti, ili Portaluppi, do skulptura Adolfa Wildta, Artura Martinija i Libera Andreottija.

Među remek-djelima ovog razdoblja nalaze se i tri vrhunska djela hrvatskog kipara Ivana Meštrovića - njegova Vestalka iz 1917., Djevojka s violinom iz 1922. i Kontemplacija iz 1924.. (M.K.)

Više na stranicama muzeja San Domenico u Forlìju


 

Impressum

Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690

Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivan Guberina
Grafički urednik: Denis Bučar

Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr