biografija
Jasna Tomičić rođena je 1940. u Valpovu, a od treće godine živi u Zagrebu. Usporedno s gimnazijom pohađala je i srednju baletnu školu, u kojoj je odmah nakon položenoga diplomskog ispita 1959. počela raditi kao nastavnica klasičnog baleta. Iste je godine upisla povijest umjetnosti i njemački jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Diplomirala je 1963. godine. Još kao studentica uključila se u terenski rad. Obrađivala je gradske cjeline Krka, Stona, Cavtata, Zatona, Malog Stona te drugih urbanih mjesta dubrovačke okolice.
Od 1965. radila je kao kustosica Kulturno-povijesnog odjela Gradskog muzeja Varaždin, gdje je ostala sve do 1986. godine. Uz poslove u Kulturno-povijesnom odjelu vodila je i galeriju slika, inventirala kompletnu zbirku slika, skulptura i grafičkih mapa. Također je već prve godine izradila koncepciju stalnog postava Zbirke stakla u Gradskome muzeju Varaždin.
Godine 1973. izabrana je za direktoricu GMV-a, u kojemu je osobito zaslužna za obnovu palače Sermage i obnovu spomenika nulte kategorije - Staroga grada u Varaždinu. Uz direktorske poslove pripremala je tematske izložabe i kataloge.
Od 1986. do mirovine obnašala je dužnost direktorice Hrvatskog povijesnog muzeja u Zagrebu, gdje je također radila na obnovi palače Oršić-Rauch. Autorica je brojnih izložaba, triju vodiča, 36 kataloga, šest slikarskih mapa, 44 članka u Varaždinskim vijestima i nekoliko monografija, a česta je suradnica u Godišnjaku Gradskog muzeja u Varaždinu.
Za svoj rad nagrađena je Nagradom grada Varaždina - odlikovanjem sa srebrnim vijencem i Nagradom Hrvatskog muzejskog društva za životno djelo "Pavao Ritter Vitezović."
Napomena: podatci preuzeti iz anketnog upitnika, materijala predanih za Personalni arhiv MDC-a i iz intervjua snimljenog 12. travnja 2006.
Iz Knjižnice MDC-a:
Radovi autora
O autoru su pisali
tekst zvučnog zapisasakrij tekst zvučnog zapisa
Obnovili smo kazalište, dio Staroga grada, tada sam bila u Izvršnom vijeću Grada i sve je išlo dobro- stalno se nešto događalo i to je bilo lijepo iako nije bilo lako. I u Zagrebu je bilo dobro, radile su se krasne izložbe, mi smo uspješno radili i najedanput je Povijesni muzej postao nezaobilazan. Nismo radili dvadeset izložbi, radili smo dvije u godini, ali s krasnim katalozima. Borila sam se da katalog muzeja postane prepoznatljiv, da ima svoj vizualni identitet i da se kao takav pojavljuje u svijetu. Počeli smo slati kataloge u sve muzeje za koje smo mi bili zainteresirani i u razmjenu dobivali fantastičnu literaturu. U tih nekoliko godina dok sam ja bila ravnateljica dobili smo oko 4 000 knjiga što je stvarno mnogo jer mi takvu literaturu ne bismo mogli kupiti.
|
