biografija
Jelena Uskoković rođena je 1929. u Beogradu. Imala je samo nekoliko mjeseci kada je ostala bez oba roditelja (koji su poginuli u prometnoj nesreći), pa je djetinjstvo provela kod bake u Sarajevu, gdje je pohađala osnovnu i srednju školu, koju je nastavila u Rijeci i Zagrebu. Od 1950. živi u Zagrebu.
Diplomirala je povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nakon zavšenog fakulteta otišla je u Ameriku, gdje je položila magistarski ispit (Seal of the University of Rochester, država New York), a nakon toga se zaposlila kao bibliotekarka u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, gdje je radila tri godine i položila stručni ispit za zvanje bibliotekara. Drugo njezino radno mjesto, do umirovljena bilo je ono u Modernoj galeriji u Zagrebu, gdje je vodila Zbirku skulpture 19. i 20. stoljeća.
Doktorirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s temom Mirko Rački.
Autorica je triju monografija: Nikola Reiser,1975.; Mirko Rački 1979. i Ksenija Kantoci, 1990. godine. Autorica je i kataloga za njihove retrospektivne izložbe.
Priredila je brojne monografske izložabe (Šimunović, Stančić, Jordan, Reiser). Osim monografskih, radila je i velike retrospektivne izložbe i izložbe iz fundusa Moderne galerije. Napisala je brojne članke i rasprave, surađivala s časopisima Telegram, Svijet, 15 dana, Start i dr.
I kao umirovljenica nastavila je suradnju s muzejima, pa je uz izložbu "Historicizam u Hrvatskoj", koju je priredio Muzej za umjetnost i obrt, radila arhitektonsku plastiku u gradu Zagrebu.
Surađivala je i s Institutom za povijest umjetnosti te radila na Hrvatskome biografskom leksikonu i Enciklopediji hrvatske umjetnosti Leksikografskog zavoda "Miroslav Krleža".
Za svoj rad nagrađena je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića.
Napomena: podatci preuzeti iz anketnog upitnika, materijala predanih za Personalni arhiv MDC-a i iz intervjua snimljenog 15. travnja 2002. Razgovor vodila i snimila Jozefina Dautbegović.
Iz Knjižnice MDC-a:
Radovi autora
tekst zvučnog zapisasakrij tekst zvučnog zapisa
Mislim da kod nas to nije razvijeno. To se najbolje pokazalo kad se pojavio Muzejski prostor. Kad se pojavio čovjek koji je radio u turizmu i koji je znao neke stvari, koje mi povjesničari umjetnosti ne znamo - nekakva velika reklama! Sad već vidimo što reklama znači koja nam stalno kljuca na ekranima. To je nešto što bi bilo dobro i što bi bilo korisno za privlačenje publike, ali naravno nije to jedino. Pitanje je i obrazovanja, obrazovanja mladih i djece i približavanja tema. Publika je bila u Modernoj galeriji za Babića. Neprekidno je sve bilo puno, jer je Babić bio poznata osoba i to na više planova, a kad se pojavi neki umjetnik o kojemu se malo zna, a mi nemamo „force“, nemamo mogućnosti da ga reklamiramo dovoljno, onda je problem.
|
