biografija
Tonko Maroević rođen je 1941. godine u Splitu gdje je završio osnovnu školu i klasičnu gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1963. grupu komparativna književnost i povijest umjetnosti. Godine 1976. doktorirao je s temom Likovna umjetnost u hrvatskoj književnosti od moderne do danas.
Bio je asistent na Katedri povijesti srednjeg vijeka, lektor hrvatskog jezika, suradnik za dokumentaciju moderne umjetnosti. Predavao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na Sveučilištu u Milanu i Trstu.
Od 1970. radi u Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu. Redoviti je član HAZU od 2002. Istražuje suvremenu hrvatsku umjetnost, objavljuje likovne kritike i rasprave, predgovore katalozima, mapama, te monografije. Osim likovnom umjetnošću i kritikom bavi se književnim radom, prevođenjem i književnom kritikom.
Objavio je nekoliko samostalnih pjesničkih zbirki ( Slijepo oko, Motiv Genoveve, Trag roga ne bez vraga, Četveroručno, Sonetna struka, Black&Light; Versi od prigode i dr. Sastavljač je antologije hrvatskog pjesništva 1971.-1995. Uskličnici, autor knjige kritika Klik! - tenutačni snimci hrvatskog pjesništva (1988.-1998.),1998., te antologije katalonskog pjesništva Bikova koža (1987.).
Autor je nekoliko likovnih monografija: N. Kurtović Kavurić, Z. Kauzlarića Atača, Vojina Bakića, Antuna Zuppe, Voje Radoičića, Ante Kaštelančića, Zlatka Šimunovića i mnogih drugih.
Za svoj rad dobio je brojne nagrade i priznanja: nagradu "Sedam sekretara SKOJ-a" za likovnu kritiku, nagradu za književnost. "Antun Gustav Matoš" , nagradu "J. Benešić" za književnu kritiku, Maslinov vijenac i nagradu "Tin Ujević" za poeziju.
Napomena: podatci preuzeti iz anketnog upitnika, materijala predanih za Personalni arhiv MDC-a i iz intervjua snimljenog 13. veljače 2002. Razgovor vodila i snimila Jozefina Dautbegović.
Iz Knjižnice MDC-a:
Radovi autora
O autoru su pisali
tekst zvučnog zapisasakrij tekst zvučnog zapisa
Čini mi se da sam s radošću doista svjedočio, to mi je draga uloga, drago mi se družiti se s boljima od sebe. Dugujem i izložbu i monografiju i kad bih imao malo više vremena, ako ne napravim, zbilja će mi život biti lišen jedne važne komponente - Marino Targaglia!
Marino Targaglia je čovjek od kojeg sam možda najviše o slikarstvu naučio. To je druženje, dolaženje u atelijer, sa čovjekom koji je imao takvo iskustvo, takvu volju da formulira, da na neki način misli o djelu, o slici. Dosta me naučio gledati, ne na onaj školski način. On je bio težak profesor za svoje đake koji su trebali postati slikari. Za povjesničara umjetnosti, mislim da je bio idealan mentor. Kad bi njemu bar monografiju napisao. To sam doista dužan. To je najteže. Često te stvari koje su emocionalno i intelektualno najzahtjevnje ostanu po strani jer te svakidašnjica, programi, projekti, izazovi, drugi, tjeraju. To mi bi bilo žao ne napraviti.
|
