biografija
Vladimir Maleković rođen je 1936. u Brdovcu. Srednju školu pohađao je u Varaždinu i Zagrebu. Diplomirao je povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1962. Od 1953. do 1961. bavi se spisateljskim radom i objavljuje poeziju, prozu i oglede u književnim tjednicima i časopisima (Poletu, Literaturi, Književnim novinama, Telegramu, Republici i dr.). Od 1961. do 1963. radi kao scenarist i asistent režije na RTV-u Zagreb, a od 1964. u uredništvu Vjesnika, gdje objavljuje kritičke oglede o likovnoj umjetnosti, književnosti, teatru, glazbi, arhitekturi, dizajnu i zaštiti spomenika kulture.
I prije prelaska u Muzej za umjetnost i obrt 1983. koncipirao je ili samostalno ostvario brojne monografske, retrospektivne i kulturološke izložbe.
Autor je izložaba: "Hrvatska likovna umjetnost (1945.-1955.)" 1974.; "Grupa trojice", 1976.; "Ekspresionizam i hrvatsko slikarstvo", 1980.; "Kultura pavlina u Hrvatskoj" 1989.; "Barok u Hrvatskoj", 1993.; "Bidermajer u Hrvatskoj" 1997. i mnoge druge.
Autor je brojnih monografija a neke od poznatijih su Hrvatska izvorna umjetnost, 1973.; Ivan Rabuzin, 1976.; Edo Murtić, 1978.; Kosta Angeli Radovani, 1981; Krsto Hegedušić, 1985.; Dubravka Babić, 1987.
Bio je urednik nakladničkih cjelina, urednik recenzent ili član uredništva brojnh domaćih i inozemnih nakladničkih kuća.
Inicirao je i vodio obnovu MUO, bio autor idejne koncepcije novoga stalnog postava iz 1993. Autor je nekoliko scenarija za kratkometražne filmove i TV emisije. U nakladi Matice hrvatske 1998. objavljena je Malekovićeva knjiga pjesama Kameni vrtovi, a u izdanju Ex librisa 2001. knjiga feljtona Bogomraki. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja: Nagrade grada Zagreba 1989. i 1993., odličja Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića i Nagrade INA-e za promicanje hrvatske kulture u inozemstvu 1997.
Smrt ga je zatekla na dužnosti ravnatelja MUO-a 2003. godine.
Napomena: podatci preuzeti iz anketnog upitnika, materijala predanih za Personalni arhiv MDC-a i iz intervjua snimljenog 9. listopada 2002. Razgovor vodila i snimila Jozefina Dautbegović.
Iz Knjižnice MDC-a:
Radovi autora
O autoru su pisali
tekst zvučnog zapisasakrij tekst zvučnog zapisa
Na mene kao kritičara, jer ja sam ipak jedan veliki kritičarski opus ostvario, po broju naslova najveći u našoj zemlji, utjecao je Radoslav Putar. On nije bio profesor, on je bio kad sam ja studirao asistent, ali on nas je vodio na originale u Modernu (galeriju) na izložbe i postavio bi nas je pred sliku i sad govori o slici. Mi smo govorili što smo znali. Mi smo učili čitati sliku.To je presudno utjecalo na mene kao na kritičara. Kao povjesničara umjetnosti mislim da su dvojica profesora bitno utjecali na izgradnju onoga što bi, ako ne zvuči preuzetno, što bi se moglo reći, na ono što je danas moja filozofija o umjetnosti, kako gledam na umjetnost s fenomeloškog socijalnog, kulturnog, estetskog i drugog aspekta. A to je prvo Karaman utjecao. Meni je isto kao gimnazijalcu ta naša baština prije svega starohrvatska baština izgledala pomalo kao nešto što zaostaje za tim trendovima u onom vremenu kad nastaje, on me uvjerio da to nije tako. Zatim me Prelog naviknuo na jednu ozbiljnost u pristupu analizi likovnog fenomena, on je imao jedno gotovo savršenu metodologiju i pedagogiju kao i Grgo Gamulin koji je bio u tim temeljim opredjeljenjima prema umjetnosti malo rastresena osoba, govorim u pozitivnom smislu, ali je znao unijeti svoje oduševljenje.
|
