biografija
Durđica Cvitanović rođena je 1924. u Gospiću jer joj je otac, inače podrijetlom Istranin, bio učitelj u okolici Gospića. Djetinjstvo je provela u Zagrebu. Gimnaziju je pohađala u Zagrebu, Krku i Bjelovaru. Upisala je Medicinski fakultet, no nakon dvije godine napustila je taj studij i poslije Drugoga svjetskog rata upisala studij povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Magistrirala je 1956. godine, a doktorirala 1972.
Nikada nije bila u radnom odnosu, ali je sve vrijeme bila stalna vanjska suradnica Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu i povremena suradnica JAZU (HAZU), Strossmayerove galerije te više restauratorskih radionica.
Autorica je brojnih studijskih i stručno-znanstvenih izložaba, znanstvenih radova, knjiga. Uže polje njezina djelovanja je arhitektura Karlovca, Klanjca i grada Buzeta, sakralna arhitektura, barok i 19. stoljeće.
Dobitnica je brojnih nagrada i priznanja, među kojima i Nagrade "Bartol Kašić" za znanstveni rad, Nagrade grada Zagreba za izložbu "Sveti trag", postavljenu 1994. u povodu 900. godišnjice utemeljenja Zagrebačke biskupije.
Kao članica komisije Haaške konvencije Ministarstva kulture RH, u vrijeme Domovinskog rata organizirala je evakuaciju umjetnina s ugroženih područja Dubrovnika, Osijeka te Posavlja i Pokuplja. Bila je članica Komiteta i presjedavajuća za Srednjoeuropske inicijative projekta "Barok u Srednjoj Europi" (1991.-1993.), sa sjedištem u Bratislavi.
Njezina dokumentacija o sakralnoj i profanoj arhitekturi često služi za rekonstrukcije Hrvatskom restauratorskom i Hrvatskom konzervatorskom zavodu. Organizatorica je brojnih kongresa i simpozija. Česta je suradnica različitih stručnih časopisa.
Preminula je u Zagrebu 12. svibnja 2009.
Napomena: podatci preuzeti iz anketnog upitnika, materijala predanih za Personalni arhiv MDC-a i iz intervjua snimljenog 3. ožujka 2003. Razgovor vodila i snimila Jozefina Dautbegović.
Iz Knjižnice MDC-a:
Radovi autora
O autoru su pisali
tekst zvučnog zapisasakrij tekst zvučnog zapisa
Svakako sam bila ambiciozna, ja nikad ne smatram da je ambicija negativna stvar, jer sam često čula: ah, što je ona ambiciozna, ili: mi bi taj doktorat za tri dana napravili. To sam ja čula iza leđa, od ljudi koji nisu nikada napravili doktorat. Mene to nikad nije uzrujavalo jer sam uvijek znala da sam puno truda uložila u to. Znam jednu situaciju da smo dobili neke nagrade, za koju je jedna moja vrlo časna i draga kolegica rekla da je neće primiti, jer su tu nagradu njih 35 trebali primiti, a ne nas nekoliko. Ja sam izjavila novinarima da sam ja to zaslužila i da neću odbiti tu nagradu. Ja priznjem da sam zaslužila, jer sam napravila to to, i to, za tu izložbu. I molim, to je moja kvalifikacija. Ja, ako nisam, onda se neću se ni pojaviti, a ne da ću odbiti neku nagradu iz ponosa jer netko drugi nije dobio.
|
