HR | EN
VJEČNE VODE - ŽIVOT I LJEPOTA : hrvatski udio u europskoj baštini = the Croatian Contribution to the European Heritage = Eternal Waters - Life & Beauty / urednici Tajana Pleše, Neven Budak, Maja Kocijan, Joško Belamarić, Nevena Tudor Perković, Davor Trupković ; prijevod na engleski jezik Barbara Smith Demo. - Zagreb : Hrvatski restauratorski zavod, 2020. - 207 str. : ilustr. u boji ; 25 cm


Knjiga je rezultat inicijative kojom se nastojalo predstaviti hrvatsku baštinu, prema riječima ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek u njezinom uvodnom slovu, u obliku – svojevrsnog imaginarija kojim bi se kroz vrijeme dao prikaz kulturne baštine u svojoj njezinoj punini, raznolikosti i jedinstvenosti... Namjera je bila istaknuti glavne teme i dosege hrvatske prirodne i kulturne, materijalne i nematerijalne baštine. Sagledavajući tu baštinu na jednom mjestu, pratimo njezine specifičnosti u nacionalnom kontekstu, no jednako tako slijedimo tragove i poveznice s univerzalnim i europskim povijesnim naslijeđem (str. 5.) Skupina renomiranih stručnjaka napravila je izbor stotinjak izabranih spomenika pokretne i nepokretne, materijalne i nematerijalne kulturne baštine, popratila ih tekstovima ujednačene veličine usporedno na hrvatskome i engleskom jeziku te vrsnim fotografijama. Knjigu je objavio Hrvatski restauratorski zavod pod naslovom Vječne vode – život i ljepota: hrvatski udio u europskoj baštini jer, kako je u „Uvodnoj riječi“ navedeno: Uz rijeke, jezera i mora čovjek je ostavljao biljege svojega postojanja, svoje vještine i svoje umjetnosti. Spoj onoga što je stvorila priroda i onoga što su ostavile nebrojene generacije u težnji za boljim i sigurnijim životom tvori našu baštinu. Baštinu o kojoj smo se dužni brinuti, kako bismo je predali onima koji dolaze poslije nas: zaštićenu prirodu, očuvane spomenike, živu tradiciju. (str. 6.) Sadržaj knjige predstavljen je unutar pet poglavlja naslovljenih prema pet hrvatskih regija okruženih rijekama i morem, jer: Na tim vječitim vodama smjenjivale su se kulture i civilizacije koje su ostavile tragove materijalne i nematerijalne baštine, prepoznate i kao važan udio u ukupnom europskom naslijeđu (iz Uvodna riječ). U prvom su poglavlju Sava – Mura – Drava – Dunav predstavljeni neki od spomenika nematerijalne baštine upisani na UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva kao što su Kraljice ili ljelje iz slavonskog sela Gorjani – djevojke koje uz pjesmu i ples na blagdan Duhova pohode seoska domaćinstva te bećarac – popularni vokalno-instrumentalni izričaj Slavonije, dinamičnih stihova veselog tona i nerijetko lascivnih alegorija. Uz Barokni grad Varaždin ili Dvor Trakošćan u katalogu su i spomenici graditeljske baštine koji su kroz povijest rušeni i ranjavani, ali i obnavljani poput kompleksa dvorca Eltz u Vukovaru, izgrađenog sredinom 18. st., razorenog tijekom Domovinskoga rata te s novim obnovljenim Muzejem otvorenim u punom sjaju 2003. godine, ali i graditeljske ljepotice koje su stradale najnovijim potresom 22. ožujka u gradu Zagrebu – zgrada Nacionalne i sveučilišne knjižnice iz 1913.g. u kojoj se danas nalazi Hrvatski državni arhiv (Hram znanja i secesije), Groblje Mirogoj – jedno od monumentalnih grobalja 19. st. na području srednje Europe te zagrebačka katedrala koja je kroz povijest pretrpjela požare, ratove, potrese. Uz spomenik Kameni cvijet (1966.) Bogdana Bogdanovića na mjestu koncentracijskog logora iz Drugoga svjetskog rata u Jasenovcu, predstavljeni su i pojedini opusi likovne umjetnosti kao što su: Hlebinska škola, slikarska škola koju je 1929. pokrenuo Krsto Hegedušić, meandri Julija Knifera (Tisuću varijacija antislike), slikarstvo Naste Rojc, jedne od „najosebujnijih figura u hrvatskoj umjetnosti prve polovice 20. stoljeća“ (Umjetnošću za jednakost) kao i fotografski opus Toše Dabca (Ljudi s ulice). Iz bogatog arheološkog naslijeđa izdvojeni su i Ljevači europske civilizacije – Vučedolska kultura i Vučedolska golubica (jarebica) kao „jedan od suvremenih simbola hrvatskoga identiteta“. Među izabranim spomenicima kulturne baštine u hrvatskoj regiji omeđenoj rijekama Kupom, Koranom, Dobrom, Mrežnicom i Unom, u drugom su poglavlju knjige predstavljeni i: Karlovac (Grad u zvijezdi), Hidroelektrana – „Munjara“ u Ozlju iz 1908. godine (Snaga vode), naselje Rastoke (Život na srebrnim barijerama), industrijska baština grada Siska (Put kulture željeza), arheološko nalazište Bojna – Brekinjova Kosa i ranosrednjovjekovni nalazi iz najranije hrvatske povijesti od 7. do 9. stoljeća (Knez iz bojne), Spomen-obilježje Slomljeni pejsaž, memorija na fotografa i snimatelja Gordana Lederera na mjestu njegove pogibije od snajperskoga metka 1991. godine. Katalog reprezentativnih baštinski spomenika u trećem poglavlju Mirna – Raša – Rječina – Kvarner uz Pulsku arenu iz 1. stoljeća, šestu po veličini među sačuvanima u svijetu te Eufrazijanu – episkopalni kompleks u Poreču s jednom od najbolje sačuvanih ranokršćanskih katedrala u svijetu, opisuje i graditeljske spomenike novijega doba među kojima je i industrijska baština grada Rijeke (Luka različitosti) kao i džamija Dušana Džamonje „osebujno djelo snažne kompozicijske geste“ (Arhitektura kao skulptura). Uz najduži glagoljički natpis uklesan u kamenu – Bašćansku ploču, katalog predstavlja i fenomen istarskih fresaka te 44 paleolitičke slikarije starije od 50.000 godina u Romualdovoj pećini na južnim obroncima Limskoga kanala. Uz zvončare iz Kastavštine odjevene u ovčja runa koji opasani zvonima u pokladno doba rastjeruju zimu, predstavljeno je i Umijeće suhozidne gradnje raznih konstrukcija od kamen, bez vezivnoga materijala. Među navedenima je i muzejska baština Ekomuzej Batana kao i Apoksiomen, brončani kip s morskoga dna. Hrvatska regija omeđena rijekama Gackom, Zrmanjom i Krkom, u četvrtome poglavlju knjige Gacka – Zrmanja – Krka – sjeverna Dalmacija, predstavljena je Nacionalnim parkom Plitvička jezera i Nacionalnim parkom Kornati s 89 otoka, otočića i hridi te izvorno očuvani šumski krajolici (Bukove šume) Nacionalnoga parka sjeverni Velebit i Nacionalnoga parka Paklenica. Među zastupljenim spomenicima sakralne baštine su i crkva sv. Spasa iz 9. st. na izvoru rijeke Cetine (Crkva na izvoru rijeke), crkva sv. Nikole iz 12. st. u blizini Nina (Srednjovjekovne kamene minijature), manastir Krka u kanjonu rijeke Krke te crkva i samostan na otočiću Visovac na Visovačkom jezeru (Duhovnost na modroj rijeci). Izdvojena je i baština upisana na UNESCO-ovoj listi nematerijalne baštine među kojom je i glazbeni izričaj ojkanje i ples bez glazbene pratnje Nijemo kolo stanovnika Dalmatinske zagore, viteški turnir Sinjska alka, koji se u Sinju održava od 18. st. U bogatstvu umjetničke baštine je i opus kipara i arhitekta Ivana Meštrovića (Herojski govor tijela). Iz opsežnoga kataloga kulturne baštine u petome poglavlju Cetina – Neretva – srednja i južna Dalmacija izdvajamo samo neke. To su renesansni ljetnikovci dubrovačkoga područja (Užitak ladanja), stara jezgra grada Dubrovnika na grebenu podno brda Srđ (Grad i Republika), „jedno od najznačajnijih djela kasnoantičke arhitekture u svijetu“ (Dioklecijanova palača), starogradsko polje na otoku Hvaru s antičkim katastrom (Tragovi grčkih kolonista), jedinstveni kameni nadgrobni spomenici – stećci (Zaštitnici vječnog mira), pustinjački samostan u špilji na strmini otoka Brača (Kamena pustinja), pozlaćene vratnice Andrije Buvine na katedrali sv. Dujma u Splitu iz 13. st. (Vratnice majstora Buvine), stadion Borisa Magaša u Splitu iz 1979. (Poljudska ljepotica), ekološki, klimatski, povijesni i kulturni čimbenici Mediterana povezanih s proizvodnjom hrane (Mediteranska prehrana). Ljubitelji mirisa svježe otisnutih knjiga s tragovima tiskarske boje koja ostaje na prstima, knjigu će za sada moći prelistati samo u njezinome elektroničkome obliku te pogledati njezin video-prikaz. Knjiga koja poput vode snaži duh, obnavlja snagu i hrani ljubav prema kulturnoj baštini, jedan je od onih koje preporučujemo za čitanje – od doma. (Snježana Radovanlija Mileusnić, 7.4.2020.)

Pogledajte još...

Autori Margetić, Mirjana
Naslov Moguti
Autori Bašić, Zdenko
Autori Jelić, Predrag