POVIJEST MUZEJA

Gradski muzej u Virovitici osnovan je u rujnu 1953. godine kao zavičajni muzej kompleksnog tipa za grad i kotar Vitoviticu. U potkrovlju dvorca Pejačević, jedan i povremeno dva muzealca počinju stvarati osnovu ustanove. Uz svesrdnu pomoć mnogih Virovitičana, poklonima, otkupom i sabiranjem nabavljena je građa za arheološku, etnografsku, kulurno-povijesnu i likovnu zbirku, a osnivaju se biblioteka, arhiv i fototeka.

Sakupljena muzejska građa izložena je kao "I. muzejska izložba" već u svibnju 1954. godine. U to doba su, zbog nedostatka vlastitog izložbenog prostora, izložbe priređivane u raznim prostorima u gradu.

Prvi stalni muzejski postav "Kroz prošlost Virovitice" otvoren je1968. godine u velikoj dvorani na prvom katu dvorca, koja se do danas koristi i za brojne povremene izložbe. Od tada je postupno uređen čitav dvorac. U okviru obilježavanja 750. obljetnice Virovitice, a u sklopu Znanstvenog skupa 2. listopada 1984. godine otvoren je stalni postav arheološke, kulturno-povijesne, etnografske i likovne zbirke Branislava Glumca.

Građa i stalni postav bili su izmješteni tijekom 1991. godine zbog ratne opasnosti, a vraćeni su u ljeto 1992. godine, od kada posjetioci mogu ponovno razgledati postav Muzeja.

Danas Muzej ima oko 5.000 predmeta od kojih je 880 izloženo u stalnom postavu, a njima se prikazuje život virovitičkog kraja od mlađeg kamenog doba do prvih desetljeća 20. stoljeća.

Smještaj dvorca
U parku u središtu grada, na mjestu srednjovjekovne utvrde, nalazi se dvorac obitelji Pejačević, građen od 1800.-1804. godine prema nacrtima bečkog arhitekta Rotha. Dvorac je spomenik kulture I. kategorije, reprezentatina jednokatna građevina kasnobaroknih i klasicističkih stilskih obilježja. Osim na brojnim fotografijama i na nekolicini crteža iz sredine i s kraja prošlog stoljeća, najraniji zabilježeni izgled dvorca nalazi se na slici Friedricha Liedera iz 1811. godine, koja prikazuje "Porodicu Pejačević u parku" (danas u Galeriji likovnih umjetnosti u Osijeku). Dvorac nosi ime po prvim vlasnicima, grofovima Pejačević, a od sredine 19. stoljeća do 1911. godine u vlasništvu je kneževske obitelji Schaumburg-Lippe, da bi ga potom kupio grof Drašković. Virovitička općina 1930. godine za svoje potrebe kupuje dvorac s parkom, koji i danas dominira središtem grada.

Park oko dvorca
Park koji okružuje dvorac zaštićeni je spomenik prirode. Njegovo oblikovanje započelo je početkom XIX. stoljeća nakon što je sagrađen dvorac u vrijeme Antuna II. Pejačevića. Mjesto izgradnje dvorca i prostor parka nekadašnji je prostor srednjovjekovne utvrde. Na to nas i danas podsjeća sačuvani opkop.

Na katastarskom planu iz 1862. godine vidljivo je da je perivoj u potpunosti završen. Od bjelogoričnog drveća u parku dominiraju autohtone vrste i njihovi uzgojni oblici, primjerice piramidalni hrast (Quercus robur f. fastigiata), poljski jasen (Fraxinus excelsior), zatim potpuno udomaćeni divlji kesten (Aesculus hippocastanum). Od stranih vrsta drveća zasađena je gimnoklada (Gymnocladus dioica), sofora ((Sophora japonica), platana (Pllatanus acerifolis P. occidenthalis).

Uz obrambeni jarak dominira sttablo močvarnog čempresa (Taxodium distichum). Od četinjača zastupljena je američka borovnica (Juniperus virginiana), zatim ginko (Ginko biloba) mitsko drvo Azije iz ledenog doba. Park je bio bogat i raskošnim cvatućim grmovima koji su tijekom vremena propali, a na njihovo mjesto sađene su nove vrste.