ANTIČKA SALONA

 

Šest kilometara sjeverno od Splita u današnjem Solinu nalaze se ostaci antičkog grada Salone, metropole rimske provincije Dalmacije. Povoljan zemljopisni položaj na sredini istočne jadranske obale i smještaj u dnu dobro zaštićenog Kaštelanskog zaljeva, uz deltu rijeke Salon (danas Jadro) te dobra cestovna povezanost s unutrašnjosti preko kliškog prijevoja uvjetovali su brz i nesmetan razvoj grada. [1]


1. Pogled na položaj Salone

Salona je prvotno bila obalno uporište i luka ilirskih Delmata nastala u neposrednoj blizini naseobina isejskih Grka, Tragurija i Epetija. Prvi povijesni spomen Salone vezan je uz 119. godinu pr. Kr. kada je u gradu s vojskom prezimio rimski prokonzul Lucije Cecilije Metel, kasnije, zbog pobjeda nad Ilirima nazvan Dalmaticus. U to vrijeme u Saloni je pored domaćih Ilira i grčkih doseljenika živio i veliki broj Italika.

Nakon građanskog rata između Cezara i Pompeja 48. g. pr. Kr., Salona je, ratujući na strani pobjednika Cezara, dobila status rimske kolonije s punim nazivom COLONIA MARTIA IVLIA SALONA, te postala središtem namjesnika Ilirika, kasnije provincije Dalmacije.

Nakon ugušenja posljednje ilirske pobune (Batonov ustanak) koja je trajala od 6. do 9. godine po. Kr. za Salonu nastupa razdoblje mira i prosperiteta vidljivo kroz njezin urbanistički razvoj i snažnu graditeljsku aktivnost. [2]


2. Tropej iz Garduna s prikazom zarobljenih Ilira nakon ugušenja Batonovog ustanka

Stara gradska jezgra bila je trapezastog oblika, opasana zidinama i utvrđena kulama. Od tog najstarijeg dijela rimskoga grada sačuvao se istočni potez zidina građen od velikih kamenih blokova. U vrijeme cara Augusta izgrađena su monumentalna trodjelna vrata omeđena osmerokutnim kulama nazvana Porta Caesarea. [3] Ova vrata su bila ishodište ceste od koje je jedan pravac skretao ka jugoistoku prema Epetiju i dalje prema jugu, dok je drugi vodio na sjever preko Kliškog prijevoja u unutrašnjost provincije.


3. Porta Caesarea

Nagli razvoj grada od Augustova vremena i kroz cijelo prvo stoljeće odrazio se posebno u izgradnji javnih objekata. U jugoistočnom dijelu grada, sagrađen je forum s kapitolijem kao središtem javnog, političkog i vjerskog života. U neposrednoj blizini je krajem 1. st. podignuto kazalište [4]  koje je moglo primiti oko 3000 gledatelja. Prikaz Salone na kojemu se vidi teatar nalazi se na poznatom Trajanovom stupu u Rimu. Južno od teatra nalazio se ranije sagrađeni hram posvećen Dionizu ili Liberu.


4. Teatar

Već od 1. st. pr. Kr. grad se počeo širiti i izvan stare jezgre prema zapadu i istoku. Tomu je naročito pogodovalo razdoblje dugotrajnog mira - Pax Romana koje je trajalo do sredine druge polovice 2. st. Tada je zbog opasnosti od prodora germanskih plemena Kvada i Markomana oko 170. godine istočno i zapadno gradsko proširenje opasano zidinama i utvrđeno pravokutnim kulama. Do danas je otkriveno preko 90 kula. Salona tada dobija izduženi eliptični oblik (rimski pjesnik Lukan je naziva "longae Salonae"). [5]


5. Tlocrt antičkog grada s označenim lokalitetima

Prilikom gradnje bedema pojedini već sagrađeni objekti, radi brže gradnje, postaju njihovim sastavnim dijelom. Tako je u bedeme inkorporiran nadzemni dio vodovoda kojim se grad opskrbljivao pitkom vodom s obližnjeg izvora rijeke kao i najmonumentalnija salonitanska građevina - amfiteatar, podignuta u drugoj polovici 2. st. na krajnjem sjeverozapadnom dijelu grada. [6]


6. Pogled na ostatke amfiteatra


6. Pogled na ostatke amfiteatra

Ova specifično rimska građevina mogla je primiti gotovo 17 000 gledatelja. U areni amfiteatra su se odvijale spektakularne i krvave borbe gladijatora. Građevina je elipsoidnog oblika (125 x 100 m) s tri kata na južnoj, a dva na sjevernoj strani. (Salonitanski amfiteatar je podignut uz novčanu pomoć bogatog donatora. To iščitavamo iz djelomice sačuvanog natpisa koji je bio postavljen iznad sjeverne strane natkritog hodnika koji je okruživao arenu. U supstrukcijama gledališta otkrivena su dva svetišta božice sudbine i osvete Nemeze koju su štovali gladijatori. Kršćani su kasnije ta svetišta pretvorili u memorijalne kapele u spomen na kršćanske mučenike ubijene u areni.

Na području istočnog gradskog proširenja otkriveni su dijelovi stambenih objekata. Na lokalitetu Ilinac pronađeni su ostatci gradske stambene četvrti (insula) sagrađene u 3. st. po. Kr. Jugoistočno od Porta Caesarea nalaze se ruševine jedne luksuzne vile koju se smatra palačom namjesnika provincije, praetorium. Podovi građevine su ukrašeni višebojnim mozaicima s prikazima likova iz mitologije (Apolon, Triton, Orfej). [7]


7. Mozaik s prikazom morskog božanstva Tritona
iz namjesničke palače

U Saloni je otkriven veći broj privatnih i javnih termi. Najbolje su očuvane tzv. Velike gradske terme sagrađene krajem 2. ili poč. 3. st. u istočnom dijelu grada. U njima se osim kupanja odvijao i bogat društveni i kulturni život. Građevina je pravokutnog oblika, s tri simetrično postavljene apside na sjeveru i jednom na zapadu. [8, 9]


8. Pogled na ostatke termi


9 Terme, peristil, 3D rekonstrukcija

Izvan gradskih zidina, prema rimskom običaju, uz ceste koje su vodile izvan grada nastajale su nekropole. Najpoznatija salonitanska nekropola jest zapadna koja se nalazila uz cestu što je vodila iz Salone prema Traguriju. [10] Ranije je bila poznata pod nazivom "necropolis in horto Metrodori" i smatralo se da se razvila na prostoru gdje se nekoć nalazio vrt nekog Metrodora, Međutim, natpis se ne odnosi na vrt, nego na ograđenu grobnu parcelu - hortus. Velike salonitanske nekropole su otkrivene i sjeverno, i jugoistočno i istočno od grada.


10. Zapadna nekropola, sarkofag Albije Kale

Osobito značajno razdoblje u razvoju grada je doba vladavine cara Dioklecijana (284-305), koji je nedaleko Salone sagradio veličanstvenu palaču u koju se povukao nakon abdikacije 305. godine. [11] Salona je dobila počasni naslov Valeria, po carevu gentilnom imenu. U to je vrijeme Salona napučen grad koji s okolicom broji oko 60 000 stanovnika i u kojem živo pulsira snažan kozmopolitski duh. Pored službene rimske religije u Saloni su egzistirala razna orijentalna vjerovanja, poput kultova Izide i Kibele, a osobito je bilo rašireno štovanje maloazijskog božanstva sunca Mitre, čija su svetišta pronađena na više mjesta unutar grada. U gradu je postojala i židovska vjerska zajednica.


11. Idealna rekonstrukcija Dioklecijanove palače

 

 

copyright (c) Carnet & MDC
design Novena Studio