zbirka

Zanimanje za hrvatsku spomeničku baštinu postoji od davnina. Početkom 16. st. splitski humanist i plemić Dominik Papalić, skupio je u svojoj kući zbirku antičkih natpisa, koju je zajedno s Markom Marulićem, "ocem hrvatske književnosti", pronašao za mnogobrojnih šetnji po ruševinama Salone. U atriju izložbene dvorane Arheološkog muzeja izloženo je pet originalnih natpisa, koliko ih se sačuvalo iz te zbirke). Marulić je napisao "katalog", odnosno "vodič" po toj zbirci.

Sljedeći datum vezan za razvoj muzeološke djelatnosti, osnutak je Nadbiskupskog muzeja u Splitu 1750. g. koji je čuvao veliku zbirku latinskih natpisa pretežito iz antičke Salone.

Natpisi iz Papalićeve zbirke

Zgrada muzeja sagrađena 1821. godine uz istočne zidine Dioklecijanove palače

Arheološki muzej u Splitu, najstarija muzejska ustanova u Hrvatskoj, osnovan je 1820. g. dekretom Dalmatinske vlade u Zadru. Poticaj za njegov osnutak bio je dolazak cara Franje I. u Dalmaciju 1818. g., kada je posjetio Split i solinske spomenike. Prva zgrada muzeja podignuta je 1821. g. uz istočne zidine Dioklecijanove palače, ali je ubrzo postala pretijesna za sve veći broj spomenika.

Bista don Frane Bulića, rad Ivana Meštrovića Novu eru u razvoju hrvatske arheologije obilježio je rad i djelovanje don Frane Bulića, od 1884. g. ravnatelja splitskog Muzeja

Don Frane Bulić, (Vranjic, 1846. - Zagreb, 1934.), katolički svećenik, arheolog, povjesničar i konzervator, djelovao je više od 50 godina kao istraživač na terenu, konzervator i pisac. Utemeljitelj je hrvatskog arheološkog društva "Bihać", osnovanog u Splitu 1894. g.

Zaslužan je i za gradnju sadašnje zgrade Arheološkog muzeja u Splitu podignute 1914. g. prema nacrtima bečkih arhitekata A. Kirsteina i F. Ohmana. Isti arhitekti projektirali su u Carnuntumu pokraj Beča sličnu zgradu također muzejske namjene. Arhitektonski kompleks sastoji se od glavne zgrade s izložbenom dvoranom u prizemlju te knjižnicom i radnim kabinetima na katu, natkritog lapidarija i uređenog vrta. Useljenje je odgodio rat, pa je nova muzejska zgrada svoja vrata otvorila javnosti tek početkom 1922. g.

Lapidarij Muzej provodi redovita arheološka istraživanja na tri lokaliteta, Saloni, Naroni i Issi, te posjeduje područnu zgradu u Solinu - Tusculum , te dvije arheološke zbirke - zbirku Narona u Vidu kod Metkovića i zbirku Issa u Visu. Oko 150 000 arheoloških predmeta (iz prapovijesti, iz doba grčke kolonizacije Jadrana, rimskog, starokršćanskog perioda te ranog srednjeg vijeka i doba hrvatskih narodnih vladara) raspoređeno je po zbirkama. Značajna je zbirka kamenih natpisa iz Salone (oko 6000), zbirka grčke helenističke keramike, rimskog stakla, antičkih glinenih svjetiljki (oko 1600), koštanih, metalnih predmeta i zbirka gema (najveća u zemlji). Muzej čuva veliku zbirku antičkog i srednjovjekovnog novca (preko 70 000) te posjeduje značajan bibliotečni i arhivski fond. Novi stalni postav u renoviranom Muzeju otvoren je 18. prosinca 2000. godine.