Povijest,
kultura, umjetnost i svakodnevica feudalnoga doba glavna
su okosnica stalnog postava Muzeja seljačkih buna u Gornjoj
Stubici. Seljačke bune u Hrvatskom zagorju i njegovu okruženju
ostaju središnjom temom, ali u drugačijemu povijesnom i
kulturološkom kontekstu. Autori postava nastojali su feudalno
društvo prikazati ne samo kroz prizmu sukoba staleža, već
i kroz slojevite promjene što ih je to društveno uređenje
na prostoru Hrvatskoga zagorja doživljavalo od kasnoga srednjeg
vijeka do ukinuća kmetstva 1848. godine.
Takav pristup nametnuli su i sami muzejski predmeti iz
zbirki koje su bile na raspolaganju, posebice zato što postoji
mali broj artefakata koje je moguće povezati sa zbivanjima
vezanim za samu Seljačku bunu i kasnije seljačke nemire.
Osim toga, postoji i neskriveno zanimanje publike za predstavljanje
Zagorja u tom razdoblju, jer je ono ostalo izvan turskih
osvajanja i očuvalo srednjoeuropski duh – jedinstven na
hrvatskim prostorima.
Osebujna povijesna, kulturna i civilizacijska obilježja
regije posjetiteljima se nastoje približiti pomoću nekoliko
odabranih tematskih cjelina selektiranih prema povijesno
značajnim događajima i kulturološkoj tipologiji kraja.
(Prema tekstu Goranke Kovačić,
ravnateljice Muzeja Hrvatskog zagorja)
Cilj je bio prikazati kulturno stvaralaštvo ljudi Hrvatskoga
zagorja u arhitekturi, navike u odijevanju, običaje, vjerovanja,
političke nazore, književnost i druge umjetnosti. Dio te
baštine predočen je in situ: dvorac Oršić i njegov pejzažni
ambijent sa spomenikom Matiji Gupcu.
U kapeli sv. Franje Ksaverskoga predočena je sakralna
umjetnost Hrvatskog zagorja. Osim fresaka A. Lehringera
iz 18. st., kojima je kapela bila izvorno ukrašena, izloženi
su izabrani liturgijski predmeti, a velik broj tih izložaka
potječe iz nacionalnog svetišta u Mariji Bistrici.
Stalni postav sastoji se od više zasebnih tematskih cjelina,
te su se idealnim rekonstrukcijama ambijenta zagorskoga
plemstva od 16. do 19. st., s maketama građevina, originalnim
namještajem, uporabnim predmetima, portretima, plemenitaškim
listinama i rodoslovnim stablima nastojale zabilježiti promjene
u društvu tijekom vremena.
Multimedijskim pomagalima predočena je profana arhitektura,
uglavnom gotička i barokna, kao istaknuti znamen Hrvatskoga
zagorja.
Tema Seljačka buna 1573. ostvarena je u muzeološkoj prezentaciji
primjercima oružja i oruđa te maketama, grafikonima, faksimilima
dokumenata, te video projekcijama i računalnim projekcijama.
U dvije posljednje dvorane Muzeja predočeni su najznačajniji
nositelji ideja i akcija hrvatskoga narodnog preporoda odnosno
ilirskog preporoda, te ban Josip Jelačić i zbivanja u Hrvatskoj
1848. godine.
(Prema tekstu Vladimira Malekovića,
autora koncepcije stalnog postava)
Dvorac Oršić vrijedan je spomenik profane feudalne zagorske
arhitekture, što znači da je samo zdanje ujedno i muzejski
izložak. Stoga se s glavnom muzejskom temom Seljačke bune
i njezina proširenja na cjelokupnu zagorsku feudalnu epohu
isprepleće i paralelna tema, prezentacija barokne plemićke
rezidencije.
Prostorna koncepcija novog postava u cijelosti slijedi
logiku barokne arhitektonske strukture dvorca. Glavna je
tema predočena u središnjoj dvorani, a dodatnih šest tema
zaprema prostore pratećih, međusobno povezanih bočnih dvorana
prvoga kata. Izvorni prostorni ustroj omogućuje jednosmjerni
tijek prezentacijske linije s ulazom u zapadnoj i izlazom
u istočnoj poziciji arkadnog hodnika.
Sadržajni blokovi postava definirani su odgovarajućim
kolorističkim kombinacijama, što je vezano za stari običaj
da se saloni imenuju prema boji zidova i opreme. Za objašnjenje
povijesnog sadržaja i prikazivanje arhitektonske spomeničke
baštine korišteni su posebno dizajnirani posteri u obliku
stripa.
Vizualni sadržaj prate posebno izrađene glazbene ili zvukovne
kulise. Prezentacija glavne teme obuhvaća multimedijski
program u kojemu se, među ostalim, koriste inserti iz filma
Vatroslava Mimice ANNO DOMINI 1573.
(Prema tekstu Marija Beusana,
autora oblikovanja stalnog postava) |
