Zbirka - stan arhitekta Viktora Kovačića

Spavaonica



Najsvjetlija je soba u stanu, okrenuta prema jugu. Namještena je bidermajerskim namještajem. U sredini sobe je veliki krevet, a njemu sučelice je garderobni ormar. Uz krevet je mali stolić na vitkim nogama. Kod prozora je ovalni toaletni stol sa stolnim zrcalom, a do njega mali ovalni stolić za šivanje. Tu se još nalazi bidermajerska komoda s četiri ladice; gornja se ladica, u koju su uložene manje ladice, ukrašene crtežima, može pretvoriti u pisaću ploču. Na komodi je stolna ura iz 19. st., te dva svijećnjaka iz 18. st. Zidove je Kovačić jednostavno ukrasio: iznad kreveta je slika ranobarokne Madone, na zidu uz peć visi medaljon-portret Viktora Kovačića, rad Ive Kerdića iz 1916. god., a iznad komode barokna, drvena glavica Anđela. Spavaonica je povezana s kupaonicom, u kojoj se nalazi umivaonik iz vremena gradnje, jednostavni ormari izrađeni po zamisli Viktora Kovačića, te zanimljiv porculanski bidet u drvenom okviru.

Kuhinja



Posebnim hodnikom i ulazom sa stepeništa kuhinja je odijeljena od ostalog dijela stana. Ugrađeni ormari, jednostavni stol s metalnom pločom, te štokrli, zapravo drvene kutije s otvorima za prihvat, dizajnersko su djelo Viktora Kovačića i primjer dobrog i funkcionalnog oblikovanja. U kuhinji je još i zidana peć s ložištem na drva, te ugrađenom dvostrukom rernom i posudom za grijanje vode. Kuhinjski namještaj upotpunjuje još i drveni hladnjak “Yewac” te suđe i kuhinjski pribor iz vremena između dva rata.



Viktor Kovači ć rođen je 28. srpnja 1874. god. u Ločendolu kraj Rogaške Slatine u Sloveniji, no najranije djetinjstvo proveo je u Humu na Sutli, otkuda mu je bio otac. Rano je ostao bez roditelja, te je, zahvaljujući skrbniku, sa 6 godina otišao na školovanje u Graz, gdje je završio i Obrtnu školu. Godine 1891. stiže u Zagreb u biro Gjure Carnelutija, a uskoro prelazi u atelijer Hermanna Bolléa. Dobiva vladinu stipendiju i s Bolléovom preporukom 1896. odlazi u Beč i upisuje se na Specijalnu školu za arhitekturu na bečkoj Akademiji, kod istaknutog predstavnika modernizma Otta Wagnera. Vraća se u Zagreb 1899. godine. Priklanja se grupi modernih hrvatskih umjetnika oko Vlahe Bukovca, bori se protiv historicizma i traži da moderna arhitektura odgovara suvremenim potrebama i udobnosti, ali ističe potrebu uvažavanja tradicije te zastupa nužnost raspisivanja javnih natječaja za važnije gradnje i urbanističke cjeline na kojima i sam sudjeluje i dobiva prve nagrade: Tomislavov trg, regulacija Kaptola i Rokova groblja. Godine 1910. povjerena mu je gradnja crkve Sv.Blaža, a 1923. projektira Zagrebačku burzu. U Zagrebu je izveo nekoliko značajnih stambenih zgreda: dvojni objekt u Masarykovoj 21-23 (1906/07), zgradu Lustig u Mihanovićevoj ulici (1910/11), kuću Frank na Mažuranićevu trgu (1912/13), palaču “Slaveks” na Svačićevu trgu (1920), zgradu “Eksploatacije” na Trgu hrvatskih velikana (1923), te obiteljske vile: Frangeš (1910/11), Vrbanić (1911), Čepulić (1913/14), Frölich (1919/20).

Kovačić je 1920. godine izabran za sveučilišnog predavača, a 1922. za redovitog profesora na Višoj tehničkoj školi u Zagrebu. Umro je u Zagrebu 21. listopada 1924. godine.

Vesna Vrabec


Masarykova 21, Zagreb, tel. 4855-911
otvoreno četvrtkom od 10 do 17 sati

Zbirka-stan slavnog hrvatskog arhitekta Viktora Kovačića (1874-1924) zorno i pregledno oprimjeruje kulturu stanovanja s početka 20. stoljeća i zrcali duh toga vremena. Jedna je od malobrojnih sačuvanih takovih rijetkosti. Mansardni je to stan koji je Kovačić projektirao za sebe. Zahvaljujući Kovačićevoj supruzi Tereziji (1891-1966), koja je, čuvajući uspomenu na svojega supruga i poštovanje prema njegovu djelu, i poslije Viktorove smrti ostavljala ambijent intaktnim, stan je u potpunosti sačuvan u izvornom obliku. Darujući 1953. godine stan i pripadajući mu inventar gradu Zagrebu, gospođa Kovačić željela je da se u njemu uredi memorijalna zbirka koja bi budućim generacijama približila rad Viktora Kovačića i ozračje njegova vremena.

Muzej grada Zagreba preuzeo je upravljanje zbirkom 1980. godine, a 1994. godine zbirka je uređena i otvorena za javnost.

Zgrada, na mansardi koje je uredio vlastiti stan, dvojna je najamna kuća u Masarykovoj 21-23, koju je 1906. godine Kovačić projektirao za Antuna Oršića i Reginu Divković. Umjesto novca za rad, Kovačić je od Oršića dobio mogućnost da si na mansardi uredi stan.

Stan je površine oko 95 m2, ima tri reprezentativne sobe: blagovaonicu, sobu za rad i razgovor, spavaonicu i kupaonicu, te potpuno odvojene pomoćne prostorije: kuhinju, ostavu i djevojačku sobu.

Predsoblje



Kroz masivna, željezom okovana, vrata ulazi se u predsoblje stana. Budući da prostorija nema vanjskoga zida, pa time ni prozora, Kovačić je projektirao svjetlarnik usječen u krovište, te je preko njegovih ostakljenih stijena doveo dnevno svjetlo u hodnik obložen tamnim tapetama cvjetnog uzorka. Kao kontrast tamnom zidu, na pod je položio crno-bijele podne pločice i tako optički povećao prostor. Iluziju prostora stvara i veliko ogledalo do poda, ugrađeno u stari okvir za vrata. Od namještaja Kovačić je u hol smjestio dva ranobarokna rezbarena stolca, naslonjač iz 18. st., kredenc (19. st.) te mali bidermajerski stolić vitkih nogu. Na zidu su ovješene dvije sakralne slike iz 18. st. - Sv. Dorothea i Sv. Marija Magdalena - te prazan, bogato rezbareni barokni okvir. U zidu između ulaznih vrata i vrata kupaonice nalazi se niša u kojoj je figura kineskog dječaka od fajanse iz 19.st.

Blagovaonica



Kroz velika dvokrilna, ostakljena vrata iz predsoblja se ulazi u blagovaonicu. Odmah pri ulazu zamjećujemo ormariće ugrađene u široke dovratnike, koji su Kovačiću poslužili kao buffet. Prostorom dominira veliki okrugli hrastov stol smješten u sredinu sobe, sa četiri chippendale stolca uokolo. Kovačić je volio različite stilske stolce smještati u isti prostor - sukladno svojoj tvrdnji da “sve što je lijepo ide zajedno bez obzira na stil”- pa se u blagovaonici nalaze još naslonjači izrađeni prema originalu iz Franjevačkog samostana u Klanjcu.
Na rezbarenoj škrinji iz druge polovice 19. st. nalazi se nekoliko ukrasnih posuda, nabavljenih u raznim antikvarijatima u koje je Kovačić često zalazio. Iznad škrinje je slika Mrtva priroda, holandskog slikara iz 17.st. J. Hupina. Zidove ukrašavaju dekorativni tanjuri iz 18. i 19. st. te zidne posrebrene aplike iz 18. st.

Soba za rad i razgovor



Prostrana soba s dekorativnim zlatnim ornamentiranim tapetama. Namještaj u sobi je grupiran u tri cjeline - za sjedenje i razgovor, odmor i rad. Radni kutak zauzima mali empir pisaći stol s nekoliko osobnih Kovačićevih predmeta i do njega tapecirani stolac s kraja 18. st. K tome, tu je garnitura za sjedenje, kanape s kraja 18. st., naslonjač iz istog vremena, bidermajerski tabouret, okrugli stol s početka 20. st. (izrađen prema nacrtu V. Kovačića), te bidermajerski sekreter. U prostoriji je sedam različitih sjedalica, što potvrđuje Kovačićevu zaokupljenost povijesnim stolcima. Prostorija je zagrijavana plinskim radijatorom, sakrivenim iza “zavjese” od mjedenih pločica; na mramornoj ploči radijatora postavljeni su sat iz 18. st. i dva svijećnjaka iz prve pol. 19. st.

Kako bi dobio dovoljno prostora za kretanje, Kovačić vješto tapetama skriva ormare ugrađene u zid kao i police za knjige ugrađene u nasuprotni zid. Zidove krase slike i grafike iz 18. st., nekoliko ikona, Veduta Zagreba Mihovila Krušlina te portret Viktora Kovačića, rad Mile Milunovića iz 1924. godine.