|
|
| |
|
| |
POVIJEST KOMPLEKSA
|
| |
| Crkva
Presvetog Otkupitelja - grobnica obitelji Ivana
Meštrovića, neformalno Meštrovićev mauzolej, nalazi
se na brežuljku iznad Petrova polja, kod Otavica, u
Dalmatinskoj zagori, zavičajnom kraju Ivana Meštrovića,
gdje se nalazi i obiteljska kuća njegovih roditelja.
Osnovnu ideju i koncepciju građevine dao je Ivan Meštrović,
koji je i investitor (zemljište je dobio na dar od općine
Drniš). S(p)retno objedinivši u tom projektu svoje želje
i intimne potrebe te stvaralački potencijal i iskustvo
(iza sebe je već imao gradnju Mauzoleja Račić u Cavtatu),
Meštrović osmišljava građevinu kao spoj memorijalnoga,
umjetničkoga i sakralnoga. U formalnom i arhitektonskom
smislu građevinu karakteriziraju određeni elementi antičke
tradicije (tip centralne grobne građevine – mauzoleja)
i obilježja secesije (gesamtkunstwerk), uz
istodobno približavanje suvremenoj, oblikovno i funkcionalno
pročišćenoj arhitekturi. |
|
|
| |
| |
Građevni
radovi trajali su od 1926. do 1931., dok se opremanje
građevine (vratnice, zvono, reljefi, uređenje interijera
i okoliša, crkveni inventar) nastavilo do 1937., s tim
da kapela ni do danas nije potpuno dovršena (ikonografsko-likovno
rješenje kupole). U realizaciji ideje i gradnji sudjelovali
su arhitekti Harold Bilinić i Lavoslav Horvat te graditelj
Marin Marasović. Crkva je građena od domaćeg kamena
– vapnenca i muljike (obje su vrste vađene na obližnjoj
planini Svilaji). Za pod kapele s višebojnim geometrijskim
uzorkom, postavljen 1935., osim domaćega crnoga ličkog
te crvenog i žutog kotorskog kamena, upotrijebljen je
i sivozeleni kamen iz Belgije, a prozorski otvori zatvoreni
su pločama od oniksa. Tlocrtna je osnova oktogon s upisanim
križem, nadsvođen kupolom, s ulazom na sjeverozapadu
i prozorima na sjevernoj i južnoj istaci. |
Vanjska širina s istakama iznosi 13,30 m, visina jednako toliko,
a duljina glavnih osi u unutrašnjosti je 9 m. Unutrašnja visina
od poda do vijenca iznosi 6,90 m, a od vijenca do tjemena kupole
4,70 m. Dva bitna sadržaja koji određuju namjenu objekta, oltar
i kripta (mjesto pohrane posmrtnih ostataka), komponirani su
tako da centralni prostor ostaje prazan, naglašen elementima
rasvjete, bočnim prozorima i otvorima na bazi kupole. Oltar
je smješten u niši, a kripta ispod poda kapele s grobnom pločom
na podu, bez natpisa. U unutrašnjosti se izmjenjuju pravokutne
i polukružne niše i u njima kameni reljefi s prikazima biblijskih
tema. Brončane reljefe - portrete članova obitelji, Meštrović
je namijenio ukrašavanju vanjske strane ulaznih vrata. |
| |
Oltar je smješten u niši, a kripta ispod poda kapele
s grobnom pločom na podu, bez natpisa. U unutrašnjosti
se izmjenjuju pravokutne i polukružne niše i u njima
kameni reljefi s prikazima biblijskih tema. Brončane
reljefe - portrete članova obitelji, Meštrović
je namijenio ukrašavanju vanjske strane ulaznih vrata.
Darovnim ugovorom između Ivana Meštrovića
i Narodne Republike Hrvatske iz 1952. Crkva Presvetog
Otkupitelja – grobnica obitelji Ivana Meštrovića
postaje dijelom ostavštine Ivana Meštrovića (uz objekte
u Zagrebu i Splitu). Tekstom darovnog ugovora objekt
se definira kao crkva za služenje mise (na staroslavenskom
jeziku), kao mjesto za pokop članova obitelji Ivana
Meštrovića te kao javni prostor otvoren za posjetitelje.
Crkva s okolnim zemljištem proglašena je memorijalnim
prirodnim spomenikom, a 1967. zaštićena je Zakonom
o zaštiti spomenika kulture kao nepokretni spomenik
kulture. Crkva Presvetog Otkupitelja, sakralno-umjetnički
kompleks, do 1991. bila je pod upravom Muzeja Drniške
krajine, kada temeljem Zakona o Fundaciji Ivana Meštrovića,
kasnije Zakona o Muzejima Ivana Meštrovića (2007.)
postaje njihovim sastavnim dijelom.
|
|
Tijekom Domovinskog rata (1991.-1995.) crkva se nalazila na
okupiranom podurčju, služila je kao vojno uporište agresorima
i pretrpjela je znatna oštećenja. Oism mehaničkih oštećenja
reljefa, zidova i alabasternih ploča na prozorima, sav je pokretni
inventar, uključujući brončane reljefe, nestao, zemljište oko
objekta je minirano, a šuma zapaljena i uništena. Svjedočanstva
o razaranju dana su na uvid javnosti u sklopu fotodokumentarne
izložbe Tragovi nasilja (Split, 1996.). Do 1998. godine
područje je razminirano, očišćen je okoliš te očišćeni i restaurirani
uništeni dijelovi spomenika. |
 |
