Opći podaci
Povijest kompleksa
Stalni postav
Virtualna šetnja Crkvom Presvetog Otkupitelja
   
   
 

POVIJEST KOMPLEKSA

 
Crkva Presvetog Otkupitelja - grobnica obitelji Ivana Meštrovića, neformalno Meštrovićev mauzolej, nalazi se na brežuljku iznad Petrova polja, kod Otavica, u Dalmatinskoj zagori, zavičajnom kraju Ivana Meštrovića, gdje se nalazi i obiteljska kuća njegovih roditelja. Osnovnu ideju i koncepciju građevine dao je Ivan Meštrović, koji je i investitor (zemljište je dobio na dar od općine Drniš). S(p)retno objedinivši u tom projektu svoje želje i intimne potrebe te stvaralački potencijal i iskustvo (iza sebe je već imao gradnju Mauzoleja Račić u Cavtatu), Meštrović osmišljava građevinu kao spoj memorijalnoga, umjetničkoga i sakralnoga. U formalnom i arhitektonskom smislu građevinu karakteriziraju određeni elementi antičke tradicije (tip centralne grobne građevine – mauzoleja) i obilježja secesije (gesamtkunstwerk), uz istodobno približavanje suvremenoj, oblikovno i funkcionalno pročišćenoj arhitekturi.
 
Građevni radovi trajali su od 1926. do 1931., dok se opremanje građevine (vratnice, zvono, reljefi, uređenje interijera i okoliša, crkveni inventar) nastavilo do 1937., s tim da kapela ni do danas nije potpuno dovršena (ikonografsko-likovno rješenje kupole). U realizaciji ideje i gradnji sudjelovali su arhitekti Harold Bilinić i Lavoslav Horvat te graditelj Marin Marasović. Crkva je građena od domaćeg kamena – vapnenca i muljike (obje su vrste vađene na obližnjoj planini Svilaji). Za pod kapele s višebojnim geometrijskim uzorkom, postavljen 1935., osim domaćega crnoga ličkog te crvenog i žutog kotorskog kamena, upotrijebljen je i sivozeleni kamen iz Belgije, a prozorski otvori zatvoreni su pločama od oniksa. Tlocrtna je osnova oktogon s upisanim križem, nadsvođen kupolom, s ulazom na sjeverozapadu i prozorima na sjevernoj i južnoj istaci.
Vanjska širina s istakama iznosi 13,30 m, visina jednako toliko, a duljina glavnih osi u unutrašnjosti je 9 m. Unutrašnja visina od poda do vijenca iznosi 6,90 m, a od vijenca do tjemena kupole 4,70 m. Dva bitna sadržaja koji određuju namjenu objekta, oltar
i kripta (mjesto pohrane posmrtnih ostataka), komponirani su tako da centralni prostor ostaje prazan, naglašen elementima rasvjete, bočnim prozorima i otvorima na bazi kupole. Oltar je smješten u niši, a kripta ispod poda kapele s grobnom pločom na podu, bez natpisa. U unutrašnjosti se izmjenjuju pravokutne i polukružne niše i u njima kameni reljefi s prikazima biblijskih tema. Brončane reljefe - portrete članova obitelji, Meštrović je namijenio ukrašavanju vanjske strane ulaznih vrata.
 

Oltar je smješten u niši, a kripta ispod poda kapele s grobnom pločom na podu, bez natpisa. U unutrašnjosti se izmjenjuju pravokutne i polukružne niše i u njima kameni reljefi s prikazima biblijskih tema. Brončane reljefe - portrete članova obitelji, Meštrović je namijenio ukrašavanju vanjske strane ulaznih vrata.

Darovnim ugovorom između Ivana Meštrovića i Narodne Republike Hrvatske iz 1952. Crkva Presvetog Otkupitelja – grobnica obitelji Ivana Meštrovića postaje dijelom ostavštine Ivana Meštrovića (uz objekte u Zagrebu i Splitu). Tekstom darovnog ugovora objekt se definira kao crkva za služenje mise (na staroslavenskom jeziku), kao mjesto za pokop članova obitelji Ivana Meštrovića te kao javni prostor otvoren za posjetitelje. Crkva s okolnim zemljištem proglašena je memorijalnim prirodnim spomenikom, a 1967. zaštićena je Zakonom o zaštiti spomenika kulture kao nepokretni spomenik kulture. Crkva Presvetog Otkupitelja, sakralno-umjetnički kompleks, do 1991. bila je pod upravom Muzeja Drniške krajine, kada temeljem Zakona o Fundaciji Ivana Meštrovića, kasnije Zakona o Muzejima Ivana Meštrovića (2007.) postaje njihovim sastavnim dijelom.

Tijekom Domovinskog rata (1991.-1995.) crkva se nalazila na okupiranom podurčju, služila je kao vojno uporište agresorima i pretrpjela je znatna oštećenja. Oism mehaničkih oštećenja reljefa, zidova i alabasternih ploča na prozorima, sav je pokretni inventar, uključujući brončane reljefe, nestao, zemljište oko objekta je minirano, a šuma zapaljena i uništena. Svjedočanstva o razaranju dana su na uvid javnosti u sklopu fotodokumentarne izložbe Tragovi nasilja (Split, 1996.). Do 1998. godine područje je razminirano, očišćen je okoliš te očišćeni i restaurirani uništeni dijelovi spomenika.
     
    Copyright (c) 2003. MDC, design NOVENA