|
|
| |
|
|
| |
STALNI
POSTAV
U autentičnom ambijentu nekadašnjeg umjetnikova doma i atelijera
izložena su djela Ivana Meštrovića iz fundusa Atelijera
Meštrović: skulpture u mramoru, kamenu, drvu i bronci,
reljefi, crteži i grafike.
Djela prezentiraju Meštrovićev umjetnički opus nastao tijekom
prvih četiriju desetljeća njegova stvaralačkog rada. Poveznu
nit čini Meštrovićeva karakteristična usmjerenost na ljudski
lik u širokom spektru tema od kojih su najbrojnije portreti,
tema majke i djeteta sa svjetovnim i religijskim predznakom,
ženski aktovi, religijska i mitološka tematika te spomenici
povijesnim ličnostima. Stilske osobitosti pojedinih izložaka
upućuju na određena razdoblja u stvaralaštvu Ivana Meštrovića,
od impresionističko-simbolističkih ranih radova te secesijski
stiliziranih radova prvog desetljeća preko ekspresionističko-mističkih
prikaza religijskih tema te rafiniranih i idealiziranih ženskih
portreta iz vremena Prvoga. svjetskog rata do povratka klasičnim
vrednotama trećega i četvrtog desetljeća umjetnikova stvaralaštva.
|
|
| |
Koncepcija postava proizlazi iz samog karaktera muzeja i ponajprije
poštuje prostor u funkcionalnom i sadržajnom smislu, zbog čega
izostaju grupiranja prema uobičajenom kronološkom, stilskom
ili tematskom slijedu. Cilj uređenja atrija, atelijera i dvorišta
(1962./63.), prema projektu ing. arh. Miroslava Begovića, bilo
je ostvarivanje suvremenog izložbenog prostora s naglaskom na
izloženim skulpturama, manje na autentičnosti nekadašnjega Meštrovićeva
radnog prostora. Rad je nagrađen Nagradom grada Zagreba za 1963.
godinu. Pri adaptaciji i uređenju stambenog dijela (1968./69.),
prema projektu
ing. arh.Vojtjeha Delfina, maksimalno je sačuvan izvorni izgled
i atmosfera umjetnikova doma, pri čemu je dominantan
ambijentalni aspekt. Autori stalnog postava su Edo Kovačević,
akad. slikar (atrij, atelijer i dvorište) te Vojtjeh Delfin,
ing. arh. (stambeni dio).
Izbor djela: Vesna Barbić, kustosica i voditeljica Atelijera
Meštrović od 1960. do 1988. godine. |
|
