Kuća
Kuća je prizemna brvnara pravokutna izduženog tlocrta s temeljima od blokova
kamena lomljenca, koji ostaje vidljiv i nakon podizanja zidova od hrastovih
greda - planjki i dasaka. Najjača temeljna greda - pocek polaže se po
cijeloj dužini kuće, a na nju se slažu istesane grede, uglavnom sastavljene
na usjek, tzv. hrvatski vugel, često primjenjivan u tradicijskom graditeljstvu
ovog kraja, uz noviji nemški vugel, koji podrazumijeva konusno kutno spajanje
platnica s konusom u obliku lastina repa. Da bi zidne stijene sastavljene
od vodoravnih greda čvrsto stajale na nekoliko se mjesta povezuju uspravnim
gredicama - klešnicama.
Unutrašnjost
kuće
Osnova zagorske nastambe je jednoprostorna hiža koja se socio-ekonomskim
promjenama, naročito zadružnim načinom života proširuje. Na osnovu koju
čine ulazni prostor - lojpa, kuhinja - kuhja i soba - hiža dograđuje se
još jedna soba hiža. Jedna je soba po tradiciji nešto većih dimenzija,
s ugrađenom kaljevom peći - to je glavna hiža. Veće zadružne obitelji
gradile su još po jednu sobicu - štiblicu u koju se ulazilo iz glavne
hiže, ili se u velikim obiteljima dograđivala i druga štiblica s ulazom
iz manje hiže.
Podovi u predsoblju - lojpi i kuhinji - kuhji bili su zemljani. Kod gradnje kuće muškarci su ilovaču pomiješanu pljevom, udarcima drvenog malja - štamfera skrutili u čvrstu homogenu masu. Ljeti kada se zemljani pod rasušio i stvarao prašinu, žene su ga obnavljale novim slojem ilovače i pljeve. Podovi u sobama ponekad su bili od hrastovih dasaka.
U glavnoj hiži na stropu od tesanih ili piljenih hrastovih dasaka, dominirala je nosiva stropna greda - hižni tram na koje je gazda kuće urezao godinu gradnje i izrezbario ornament. U većini kuća bilo je to izrezbareno stilizirano sunce.
Središnji prostor svake zagorske kuće je kuhinja. Ognjište - komen u svakoj je kući vezano s krušnom peći obloženom kaljevim pločama u glavnoj hiži. Komen je služio za pripravljanje hrane, a istodobno je zagrijavao glavnu hižu i ljeti vlažnu i hladnu. Dim iz komena izvijao se po čitavoj kuhji, te stoga tu prostoriju Kumrovčani često zovu črna kuhja. Na otvoru u stropu dim je izlazio u zidani dimnjak. Pod stropom - boltom u dužini svoda svaki je domaćin ugradio gredu o koju je zimi vješao meso, te ga je na taj način sušio dimom. Manje katnice s po 2-3 sobice - komorice na katu dobivali su na korištenje prvih godina braka mladi bračni parovi unutar zadruge. U prizemlju zidanom od kamena lomljenca, bile su jedna do dvije prostorije: prva je bila ostava - zidanica, a ako zadruga nije posjedovala kućicu u vinogradu - klijet, u drugoj je prostoriji bio vinski podrum kojeg je kao i zidanicu koristila cijela zadružna obitelj.
Omazivanje
Jednom godišnje, uoči crkvenih blagdana, najčešće Uskrsa - Vuzema, Duhova
ili Velike Gospe, žene su omazivale zidove smjesom ilovače, pšenične pljeve
i balege. Nakon 2-3 dana, kada se taj namaz osušio, cijelu su hižu omazale
- pobelile modrom ili zelenom galicom, ili kupovnom bojom. Unutrašnjost
hiže žene su belile vapnenim mlijekom da bi dobile svježu, bijelu boju.
Vidljivi temelj od kamena lomljenca - coklin bojile su u crno, tako da
su čađ - saje razmutile u vodi i pomiješale s gašenim vapnom. Istim postupkom
omazivale su se kuće zidane od kamena lomljenca - zidanice s naglašenom
coklinom u crnoj ili sivoj boji, što je ovisilo o omjeru čađi i vapna.
Krovište
Najčešći tip krovišta na škare znao je podići svaki domaćin uz pomoć rodbine
i susjeda, zbog jednostavne izvedbe od vezne nosive grede, manjih greda,
grede sljemenjače i vezivnog materijala koji čine gužve od šiblja - škrbotinja
i drveni klinovi.
Glavna ulazna vrata od vjetrova i kiše štiti streha. Krovište na škare zahtijeva lakši pokrov - šop, pokrov od ražene i pšenične slame. Raženom slamom pokrivaju se nadstrešnice, okapnice i sljeme krova, dok se ostala krovna površina prekriva pšeničnom slamom. Količina slame za pokrivanje krova ovisi o njezinoj kvaliteti, veličini i kosini krovišta, a o kosini ovisi i debljina pokrova. Ako je krovište strmije, sloj pokrova je tanji, a ako je kut krovišta blaži, šopnati pokrov je deblji. Na zabatnim stranama krova polaže se greda - svislenjak nad kojom se ugrađuje svislo, trokut od okomito položenih dasaka, često sa otvorom na sredini koji vodi na tavan - dilje. Nerijetko je na zabatnim stranama izveden začelek, lastavica ili kapić. Kod većih zadružnih kuća zidanica građenih od kamena lomljenca, krovna konstrukcija izvedena je tehnikom na stolac, što nam govori o ranom utjecaju i primjeni urbane arhitekture u ruralnom ambijentu Kumrovca. Takvu krovnu konstrukciju izrađivali su profesionalni tesari - cimermani. Cijelu konstrukciju sastavili su na tlu pred kućom, te je u dijelovima slagali na veznu gredu. Krovišta s konstrukcijom na stolac uvijek su pokrivena biber crijepom.
Staja
/ štagalj
Sastavni dio svake okućnice bile su gospodarske zgrade - staje, u tradicijskom
graditeljstvu ovog kraja građene u maniri katnice. Taj vid gospodarskog
graditeljstva preuzet je iz pučke arhitekture susjednog istočnoalpskog
areala. Takve staje tipičan su primjer zadružnog gospodarstva. Štagljevi
su građeni u donjem dijelu od kamena lomljenca, a na katu od hrastovih
greda i dasaka. U prizemlju su ostava zidanica, štala- staja, tj. prostor
za blago i natkriti prostor za držanje zaprežnih kola- kolnica. Na kat
se dolazi drvenim stepeništem na gornju podnicu iz koje se ulazi u tri
prostorije: žitnicu - hajkar, prostor za mlaćenje žita - pod i prostor
u kojem se spremalo sijeno - senik. Duž gornje podnice, između drvenih
stupova koji nose konstrukciju, vodoravno su umetnute grede na kojima
se sušio kukuruz. Prizemni autohtoni tip staje, gradile su manje zadružne
ili inokosne kumrovačke obitelji. Iz nadsvođenog prostora kolnice ulazilo
se u štalu, pod i senik.
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .