#1 | #2 | #3 | #4 | #5 | #6

Priča o novom muzejskom izdavaštvu – muzeji po 37. put na Interliberu

Interliber, „najomiljeniji sajam za sve generacije“ postao je sastavni dio zagrebačke jeseni. Već 41 godinu ovaj sajam otvara svoje izložbene prostore za mnoštvo izlagača i posjetitelja, a 37. put za redom jedan od izložbenih prostora ugošćuje i Izložbu izdavačke djelatnosti hrvatskih muzeja i galerija u organizaciji Muzejskoga dokumentacijskog centra.

S tradicijom dugom 37 godina, ova izložba ima za cilj promovirati godišnju izdavačku djelatnost hrvatskih muzeja i galerija i čini to neprekinuto iz godine u godinu, zadržavajući svoj jedinstveni oblik, sadržaj i pristup izloženoj građi. Ovaj način javnog predstavljanja muzejske izdavačke djelatnosti uz druge, male i velike, domaće i inozemne izlagače nakladnike, upoznaje nas i s drugim, jednako važnim i odgovornim, ulogama muzejske djelatnosti i daje uvid posjetiteljima u recentne teme i područja bavljenja muzeja i galerija Hrvatske.

Prepoznatljiv štand MDC-ove Izložbe izdavačke djelatnosti hrvatskih muzeja i galerija ove godine krasit će čak 722 nova naslova tiskanih i elektroničkih publikacija. Brojimo tako 116 muzeja koji su se odazvali ovoj akciji te uz publikacije, dostavili i oko 290 plakata i ostalih popratnih promidžbenih materijala.

Izložba je i ove godine popraćena katalogom muzejskih publikacija, muzejskih plakata, elektroničke i ostale građe, a dugogodišnja voditeljica akcije, Snježana Radovanlija Mileusnić, u njegovom je Predgovoru izabrala i ponudila neke od tema i naslova želeći „skrenuti pozornost na novo i zanimljivo, provokativno ili pak dugovječno i održivo, svojstveno muzejima, ali i na neke nove iskorake u muzejskoj izdavačkoj djelatnosti“ (iz Predgovora).

Kao poseban dio programa u četvrtak 15. studenog 2018. u 16 sati održat će se predstavljanje kataloga Valpovački vlastelini Prandau-Normann, koji temeljito obrađuje različite segmente iz ostavštine valpovačkih vlastelina i čitatelju nudi kataloški popis bogate građe koja se nalazi u Državnom arhivu u Osijeku, Muzeju Slavonije, Muzeju likovnih umjetnosti i Muzeju Valpovštine.

Tako će posjetitelji na štandu Izložbe moći pronaći publikacije koje tematiziraju kolekcionare i njihove privatne zbirke na povremenim muzejskim izložbama ili donacijama, muzejske vodiče kroz stalne postave i pojedine muzejske zbirke priređene u raznim formatima, za djecu ili odrasle, na hrvatskom jeziku ili višejezičnim varijantama, ali i opsežne monografske publikacije koje obrađuju velike projekte i teme ili same muzejske ustanove. Znatan je dio publikacija posvećen i industrijskoj baštini i revitalizaciji nekadašnjih industrijskih 'žila kucavica' u suvremene i iskoristive prostore, ali i sportu koji je bio temom ovogodišnje Noći muzeja. Teme vezane uz tradicijsku kulturu i etnografiju ove godine su obrađene u brojnim publikacija i govore o, između ostaloga, i nekim intrigantnim temama – od donjega rublja i intime, preko važnosti drva u čovjekovu životu do značaja brkova u muškoj modi.

Muzeji nastavljaju s objavama svojih stručnih i znanstvenih tema vezanih uz muzejsku građu i područje djelovanja u novih 25 svezaka muzejskih časopisa. Da važnost ove izložbe za muzejsku izdavačku djelatnost ima odjeka, pokazuje nam i činjenica kako su se prvi put ove godine Izložbi pridružila i neka nova muzejska imena: Memorijalni centar Faust Vrančić, Muzej Cvelferije, Muzej vučedolske kulture i Muzej Apoksiomena. Posebno se ističe i broj publikacija za djecu, koje vrstom sežu od muzejsko-edukativnih priručnika i vodiča do bojanki i edukativnih igara, a bogatstvom boja i kreativnošću ilustracija sigurni smo da neće mamiti samo dječje poglede. Muzejsko izdavaštvo sigurno i uvjereno korača uz bok inovacijama i modernosti koju donosi stoljeće u kojem živimo. Tako nam se prvi put predstavlja i novi nakladnički proizvod - „pametna knjiga“ u izdanju zagrebačkoga Muzeja suvremene umjetnosti, gdje spoj tiskane i elektroničke knjige na posve inovativan način pruža jedinstveno čitateljsko iskustvo. Među novitetima ističemo i prvu muzejsku publikaciju lako razumljive knjige za osobe s intelektualnim poteškoćama u izdanju Galerije Ivan Meštrović.

Kako bi slika 37. izložbe izdavačke djelatnosti hrvatskih muzeja i galerija bila potpuna i kako bi sve nove muzejske publikacije, ovdje tek ukratko i djelomično spomenute, dobile svoj puni značaj, pozivamo vas da nam se pridružite od 13. do 18. studenoga 2018. godine u paviljonu broj 6 (štand 10a) na Interliberu Zagrebačkoga Velesajma i budete dijelom naše priče o muzejskom izdavaštvu. (Melita Nikolić)


 

MDC predavanja – obnova muzeja u spomeničkim cjelinama

Muzejski dokumentacijski centar u suradnji s Francuskim institutom u Hrvatskoj poziva Vas na predavanje pod nazivom „Obnova Muzeja Cluny – korak po korak“ koje će održati Michel Huynh, glavni kustos Muzeja Cluny u srijedu 7. studenog 2018. u 11 sati u prostoru Muzejskoga dokumentacijskog centra u Zagrebu.

Pariški Muzej Cluny (Musée de Cluny), francuski nacionalni muzej srednjega vijeka, osnovan 1844. godine, smješten je u jedinstvenom monumentalnom kompleksu koji uključuje ostatke galsko - rimske kupelji, veliku nadsvođenu sobu frigidarija i bivšu opatiju Cluny. Kao i brojni hrvatski muzeji, koji su velikim dijelom smješteni u povijesnim građevinama i Cluny je ušao u projekt sveobuhvatne obnove cijeloga kompleksa i samoga postava koji bi trebao biti gotov do 2020. godine.

U ovom poznatom spomeničkom kompleksu čuva se zbirka djela koja pokrivaju razdoblje od kraja antike do srednjeg vijeka. Fundus muzeja potječe iz dva izvora: jedan je dio prikupio nekadašnji Muzej francuskih spomenika čiju je građu nakon 1816. godine preuzeo grad Pariz i, s druge strane, sadrži zbirku kolekcionara Alexandrea Du Sommerarda, koji se 1832. godine uselio u ovu građevinu želeći svoju kolekciju smjestiti u autentičan, srednjovjekovni ambijent.

Nakon što je 1844. godine muzej otvoren za javnost postigao je velik uspjeh, a njegovo djelovanje, rad, kako na spomenicima u koje se smjestio tako i onaj muzeološki, zapravo nikada nije prestao. Ovoga ljeta za Dan Bastilje na kratko je djelomično otvoren za javnost kako bi se pokazala nova ulazna zgrada kojom je prvi put omogućen nesmetan pristup i osobama s posebnim potrebama, no to je tek dio obnove i proširenja prostora muzeja kojim će se uskoro omogućiti i ulaz u do sada zatvorene dijelove kompleksa.

Budući da se veći broj hrvatskih muzeja u posljednjih godinu dana našao na korak do ulaska u slične velike projekte obnove povijesnih građevina u kojima su smješteni iskustvo francuskih kolega prenijet će nam glavni kustos Muzeja Cluny Michel Huynh i to, kako je sam najavio, “korak po korak” do nove etape u životu ovog velikog nacionalnog muzeja. (MDC)

O predavaču:

Michel Huynh, glavni kustos u Muzeju Cluny, Pariz

Od 2007. radi kao kustos u Muzeju Cluny – Nacionalnom muzeju srednjega vijeka, gdje je zadužen za zbirke namještaja, predmeta iz svakodnevnog života, oružje, srednjovjekovne dvorce, povijest muzeja i djela nakon 16. stoljeća kao i aktivnosti vezane za arhitekturu i muzeografiju

Od rujna 2003. do prosinca 2006. bio je zadužen za nepokretnu baštinu nacionalnih muzeja u odjelu arhitekture i muzeografije Uprave Muzeja Francuske za Burgundiju, od 1999. do 2003. radio je na inspekciji povijesnih spomenika (prije toga inspektor povijesnih spomenika) u regionalnoj zaštiti povijesnih spomenika, a od 1994. do 1997. vodio je odjela Eksponata Muzeja Louvre u Parizu. Njegov znanstveni interes je područje oružja, predmeti od metala, srednjovjekovni dvorci, povijest muzeja. Istražuje oružje, namještaj i povijest naselja u 19. stoljeću. Posebno je zadužen za izložbe/postav Mač i Putnik u Srednjem vijeku te vodi proces obnove Muzeja Cluny.


 

Nacionalna galerija Makedonije – izložba zbirke koja živi u depou

Mnogo je godina prošlo otkako je makedonska publika imala priliku vidjeti takozvanu “Ex-Jugoslavensku kolekciju” – apsolutno najvredniju zbirku Nacionalne galerije Makedonije u Skopju. Na žalost, i ovih dana otvorena izložba pod nazivom “Djela slovenskih, hrvatskih, srpskih, crnogorskih i bosansko-hercegovačkih autora” bit će dostupna javnosti tek mjesec dana u sklopu obilježavanja 70 godina od osnivanja ove ustanove, a ne kao stalni postav kontinuirano dostupan javnosti.

I ova izložba i ovaj jubilej, odlična su prilika progovoriti ne samo o ovoj zbirci već i o načinu na koji je ona formirana, nečemu što se događa jednom u sto godina. Barem u Makedonskoj umjetnosti. Naime, prilikom osnivanja nekadašnje Umjetničke galerije – današnje Nacionalne galerije Makedonije – u već tako dalekoj 1948. godini, posebna stručna komisija sastavljena od tada najrenomiranijih makedonskih umjetnika (Nikola Martinoski, Dimče Koco, Borko Lazeski, Dimo Todorovski i dr.) dobila je zadatak (i, govori se, pun kufer novaca!) da osnuje prvu zbirku jugoslavenske moderne i suvremene umjetnosti u Makedoniji. Tako je, u roku od nekoliko godina, putujući na relaciji Beograd-Zagreb-Ljubljana-Sarajevo, ova komisija otkupila više od stotinu i pedeset slika, skulptura, grafika i crteža od do tada najrenomiranijih jugoslavenskih umjetnika s kraja 19. do sredine 20. stoljeća.

Tako je nastala zbirka koja sadrži imena vrijedna dubokog poštovanja, poput Konstantina Danila, Mate Celestina Medovića, Riharda Jakopiča, Tome Rosandića, Save Šumanovića, Ivana Meštrovića, Mateja Sternena, Miroslava Kraljevića, Uroša Predića, Zore Petrović, Nadežde Petrović, Petra Dobrovića, Antuna Augustinčića, Paje Jovanovića, Maksima Sedeja, Petra Palavičinija, Vlaha Bukovca, Koste Milićevića, Frane Kršinića itd. Riječ je o umjetnicima koji su krajem devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća bili korifeji novog u svojim sredinama. I ne samo zbog njihove de facto velike povijesne uloge već i zbog impozantnosti njihova opusa i remek djelima koja su ostavili iza sebe.

Naravno da su njihove makedonske kolege znale vrijednost ovih umjetnika i njihovih djela te su ih znalački i odabirali za ovu prvu ovakvu zbirku u Makedoniji. Imajući u vidu vrijeme kada nastaje ova zbirka, nije se moglo preskočiti ni socijalistički realizam pa ni autore poput Vanje Radauša, Branka Filipovića, Kuna, Piva Karamatijevića i mnoge druge koji su (htjeli-nehtjeli) radili u tom, tada aktualnom duhu. Međutim, i to se mora posebno naglasiti, komisija je imala sluha i za tada progresivne pojave u jugoslavenskoj umjetnosti izražene poslije pedesetih godina u djelima Petra Lubarde, Milana Konjovića, Zlatka Price, Ljubice Sokić, Miljenka Stančića, Miodraga B. Protića, Mila Milunovića, Ede Murtića, Lojzeta Spacala, Janeza Bernika, Peđe Milosavljevića, Lazara Vozarevića, Lazara Vujaklije i dr. I to svakako nije sve, već samo izbor koji u prvi mah pada na pamet, jer mnogo njih nije predstavljeno na ovoj “izložbi”. Velik broj autora i njihova veoma zanimljiva djela, na žalost, praktično nikada nisu ni bili javno izloženi, posebice vrijedne grafičke mape Hegedušića, Kuna, Jakca, Šotre, Bača, Klemenčića, Sedeja i drugih. Prije nekoliko godina Nacionalna galerija je izložila – prvi put – mapu litografija Ivana Meštrovića (onu iz 1923. godine, u izdanju Proljetnog salona), koja je također dio ove zbirke.

Za hrvatsku javnost bi svakako bila zanimljiva informacija o zastupljenosti hrvatskih umjetnika na ovoj izložbi i u ovoj zbirci, a njih je zaista mnogo, i uglavnom su to sve izvanredna djela majstora poput Vlaha Bukovca (“Majka i djete”, 1894. i još dvije druge slike), Frane Kršinića (“Sjećanje”, 1928. i “Ženski akt”, 1931-34.), Miroslava Kraljevića (“Portret djevojčice”, 1912.), Meštrovićevi “Portret Ade Pavičić” (1931-32.) i “Ženska bista” (1931.), Tartaglijina “Sviračica na fruli” (1926-30.), Hegedušićeva “Justicija” (1934.), Radovanijev “Portret Dobrice Cesarića” (inače puno očuvanija verzija od one u Dubrovniku) itd.

Posebnu pažnju privlači i izloženi dio dokumentacije koja prati ovu zbirku i koja dodaje nova saznanja vezana uz “život” pojedinih djela. Tako 1954. godine Nikola Martinoski, direktor tadašnje Umjetničke galerije, traži od Moderne galerije u Zagrebu da vrati posuđenu Hegedušićevu sliku “Justicija” koja nije vraćena “i pored više usmenih poruka”. Godinu dana kasnije Nikola Martinoski daje pismenu suglasnost akademiku Hegedušiću “da umjetničku sliku JUSTICIJA može upotrebiti za Bienale u Sao Paolu”, dok nešto ranije 1949. godine tadašnji direktor Borko Lazeski piše Antunu Augustinčiću da njegova skulptura “Ranjeni borac”, “koju smo prosinca mjeseca otkupili od Vas, do danas nije stigla”, a već se bližilo svečano otvorenje Umjetničke galerije u Skopju. Ova dokumentacija daje posebnu draž izložbi, ali će i ona, kao i sva izvanredna djela, na žalost ponovo završiti u ladicama i depoima, daleko od očiju javnosti i stručnjaka.

Ali, kod nas uvijek mora postojati i jedno veliko “ali”: uprskos objektivne, povijesne i umjetničke vrijednosti ove zbirke, njeno totalno zanemarivanje i neprofesionalno čuvanje dovelo je i do pojave velikih oštećenja na pojedinim značajnim djelima. To se prije svega odnosi na djela poput “Ženskog portreta br. 1” Zore Petrović, “Majke i djeteta” Vlahe Bukovca, s nevjerojatno nestručnim “naporom” da se stanje malo popravi, “Dijane” Petra Palavičinija… Ovakvo stanje zajedno sa zapuštenom opremom gotovo svih slika, ostavlja prilično žalostan dojam na publiku koja možda prvi put vidi “u živo” ovu izuzetnu zbirku. (Zlatko Teodosievski, viši kustos Nacionalne galerije Makedonije)

 

 

Muzej grada Koprivnice – arheologija marketinga u Hrvatskoj

Fotografija djevojčice kojoj izviruje donje rublje ili ona na kojoj se troje djece goste za stolom punim sirupa, voćnih vina i rakija danas bi vjerojatno završila na stolu Pravobranitelja za djecu. Pedesetih godina prošloga stoljeća te su fotografije bile dio najpopularnije marketinške kampanje Podravke, a od petka 9. studenog mogu se vidjeti u Galeriji Koprivnica na izložbi "Podravka – industrijska baština".

U godini u kojoj Podravka obilježava 60 godina svojih ikoničkih proizvoda koji su obilježili drugu polovicu 20. stoljeća na ovoj će se izložbi prvi put javnosti predstaviti najstarija ambalaža i industrijske fotografije iz dviju muzejskih zbirki Muzeja grada KoprivniceZbirke grafičkog i produkt dizajna i Zbirke fotografija i foto albuma. Riječ je o izložbi na kojoj se predstavljaju počeci Podravke, industrijske fotografije i dizajna ambalaže, komercijalne komunikacije i arheologije marketinga u Hrvatskoj.

„Izložba u Galeriji Koprivnica nije izložba o povijesti i razvoju tvornice, već o povijesti i načinu komuniciranja“, piše u predgovoru izložbi viša kustosica Draženka Jalšić Ernečić. Stotinjak djela grafičkog dizajna ambalaže, stavljenih u kontekst komercijalne propagandne fotografije i oglašavanja, odnosno dokumentarne i reportažne industrijske fotografije o Podravci, predstavlja prostor i vrijeme u kojem su pioniri hrvatskog marketinga, dizajna, komercijalne fotografije i oglašavanja postavili čvrste temelje razvoja Podravke, kaže autorica dodajući da je cilj projekta bio „u mnoštvu likovno solidno oblikovanog, »anonimnog« materijala sredine 20. stoljeća, utvrditi i izdvojiti imena autora, dizajnera i fotografa, koji su u prvim desetljećima postojanja tvornice oblikovali vizualni identitet Podravke. Percepcija Podravke iz pedesetih i šezdesetih godina 20. stoljeća s jedne strane nosi odraz vremena, početaka radničkog samoupravljanja i političke propagande samoupravnog socijalizma i posjeduje snažan socijalni naboj i društveni angažman, dok je s druge strane, ing. Pavle Gaži, legendarni generalni direktor Podravke koji je tvornicom rukovodio od 1959. do 1979., uvodio pravila zapadnog tržišnog marketinga koja je usvojio u vrijeme studija ekonomije u Kaliforniji u drugoj polovici 1950-ih“.

„Životni stil koji su propagirale reklamne fotografije Podravke krajem 1950-ih, u kojima su modeli najčešće bila vlastita djeca i njihovi prijatelji, odaje sklonost građanskom duhu i zapadnom modelu potrošačkog društva u kojem obitelj ima potrebu za gotovim, brzim jelima i slatkim zadovoljstvima...Možda najznačajnija serija reklamnih fotografija Podravke svakako je ona snimljena 1957. Najpoznatija fotografija djevojčice na kredencu koja pokušava dohvatiti limenku s miješanom marmeladom na vrhu stelaže, snimljena je u kuhinji fotografa. Danas bi slika djevojčice kojoj izviruje donje rublje u komercijalnoj fotografiji vjerojatno bila upitna, baš kao i fotografija troje djece koja se za stolom goste kompotima, sirupima, voćnim vinima i rakijama. Spomenuta fotografija također je snimljena u dnevnom boravku fotografa, modeli nisu bili profesionalni već naturščići iz vlastitog dvorišta koji su doista uživali u slatkim proizvodima Podravke. Možda otud potječe i pozitivni naboj slike koja i nakon šest desetljeća posjeduje određenu komercijalnu i propagandnu vrijednost i aktualnost", stoji u predgovoru izložbe autorice Draženke Jalšić Ernečić.

Izložba u Galeriji Koprivnica moći će se pogledati do 9. prosinca 2018. Ulaz je besplatan. (MDC)


 

Europska muzejska kartica – korak bliže muzejima

Europski parlament ovih je dana većinom glasova izglasao da se iz proračuna za 2019. godinu izdvoje dva milijuna eura za projekt izrade Europske muzejske kartice. Ta svota bi trebala pokriti studije izvedivosti i početne troškove, a sama bi kartica privlačenjem većeg broja posjetitelja i kupaca trebala u budućnosti biti financijski samoodrživa.

Iako se o navedenoj kartici još ne zna mnogo, cilj je na tragu boljih europskih praksi stvoriti jedinstvenu karticu za ulazak u muzeje EU koju bi mogli kupiti i koristiti svi građani unije. Ideja je potekla od nizozemske parlamentarne zastupnice Marietje Schaake, koja se vodila vrlo uspješnim nizozemskim primjerom nacionalne muzejske kartice. Naime, u Nizozemskoj se kupnjom godišnje muzejske kartice, čija cijena iznosi nešto manje od 60 eura za odraslu osobu (uz dodatne troškove izrade kartice), može posjetiti više od 400 muzeja i to većinom besplatno ili uz minimalnu naknadu za posebne izložbe. Godišnja kartica dostupna je trenutno samo stanovnicima Nizozemske. Od 1981. godine kada je kartica uvedena broj muzeja koji je prihvaćaju u stalnom je porastu kao i broj osoba koje su je kupile, trenutno njih oko milijun, a postignut je i krajnji cilj – rast broja muzejskih posjetitelja.

Nizozemska nije jedini slučaj, već su takav primjer ekonomičnosti i privlačenja većeg broja posjetitelja uvele i neke druge europske države i gradovi. Finska je muzejsku karticu uvela 2015. godine i može se koristiti u oko 280 finskih muzeja. Pariška muzejska propusnica daje besplatan ulaz u više od 50 muzeja (ne uključuje povremene izložbe). Venecijanska muzejska propusnica vrijedi šest mjeseci, a pokriva trošak jednog odlaska u uključene muzeje, palače i knjižnicu. Berlinska kartica osigurava ulaz u tridesetak muzeja. Barcelona nudi muzejsku propusnicu koja vrijedi 10 dana, uz čije se predočenje može ući u nekoliko muzeja, bez čekanja u redu za naplatu ulaznice. Njemačka, Francuska i Švicarska „dijele“ propusnicu koja omogućuje posjetiteljima da posjete više od 300 muzeja i drugih objekata kulturne baštine. Postoji još primjera, a neki gradovi nude turističke kartice i propusnice koje nisu usmjerene isključivo na muzeje, ali koje uključuju i besplatne ili jeftinije posjete muzejima, kao što su npr. i naša Rijeka i Opatija.

Neka ograničenja ili nedostaci koje trenutne kartice i propusnice imaju, poput korištenja isključivo za stanovnike određene države, trebala bi biti prevladana ovom europskom karticom koja bi mogla utrti put za gotovo istu mogućnost za sve članice EU, barem kad je u pitanju posjet muzejima. Uvođenjem Europske muzejske kartice, nizozemski se efekt želi postići i u ostalim europskim državama, no povećanje broja posjetitelja u muzejima nije jedini cilj ove inicijative. Činjenica jest da je kartica nizozemskim muzejima donijela milijune eura novih prihoda, ali kako je rekla nizozemska parlamentarka Marietje Schaake „Europska muzejska kartica učinila bi i prekogranični posjet muzejima više dostupnim, potakla bi europsku kulturnu razmjenu i pružila priliku većem broju građana Europe da bolje upoznaju našu zajedničku europsku povijest“. Korist bi bila obostrana, pa bi također ojačala razmjenu iskustava i suradnju među muzejskim djelatnicima, a muzejima povećala mogućnosti za financijsku održivost. Brojeći prednosti, nadajmo se da ćemo ovu karticu uskoro moći držati u rukama. (Zrinka Marković)


 

Wales – St. Fagans uveo britanske muzeje u novu eru

Pod motom „Don’t just visit history, be part of it...“ prošli je mjesec u predgrađu Cardiffa otvoren preuređeni Nacionalni povijesni muzej St. Fagans, inkluzivan muzej u kojem svi posjetitelji postaju aktivni sudionici i stvaratelji sadržaja, temeljem koncepta „sudioničkog upravljanja u kulturi“ koje već godinama snažno zagovara Vijeće EU.

Pri osmišljavanju projekta obnove osnovna ideja bila je stvoriti otvoren i aktivan prostor koji odražava vrijednosti Opće deklaracije o ljudskim pravima Ujedinjenih naroda iz 1948. godine, u čijem je članku 27 definirano da ‘“svatko ima pravo slobodno sudjelovati u kulturnom životu zajednice“. Tako su kod dizajna postava i popratih sadržaja građani bili aktivno uključeni u procese donošenja odluka čime je napravljen veliki korak prema demokratizaciji kulture i suzbijanju predrasuda o muzejima kao elitnim kulturnim institucijama usmjerenim prvenstveno prema akademskoj zajednici.

Više od 3000 volontera (akademika, edukativnih radnika i obrtnika koji prakticiraju stare zanate) zajedno sa 100.000 školske djece punih je šest godina surađivalo s muzejskim osobljem na revitalizaciji starog postava, uređivanju povijesnih interijera i unapređivanju korisničkog iskustva. Na temelju arheoloških istraživanja u Llansadwrnu izrađene su autentične nastambe iz željeznog doba upotrebom gline, šiblja i slame, a rekreiran je i velški kraljevski dvor iz 13. stoljeća njihovog najpoznatijeg vladara Llywelyna Velikog u kojem u sklopu različitih edukativnih programa školska djeca mogu čak i prespavati. Muzej je dobio i novi višenamjenski prostor za edukaciju nazvan „Radiona“ u kojem se svakodnevno održavaju radionice na kojima posjetitelji mogu učiti stare zanate i umjetničke obrte poput tkanja i vezivanja, kožarstva, staklarstva, kamenoklesarstva i izrade poljoprivrednih alatki, a među pedeset povijesnih zgrada, od kojih su mnoge dopremljene iz različitih dijelova zemlje, svoje mjesto našle su i autohtone pasmine velških goveda koje čine neizostavan dio priče o povijesti Walesa.

„Sačuvali smo sve što su ljudi voljeli kod St. Fagansa, ali smo dodali nove bitne dimenzije zastupajući interese svih društvenih skupina. Zauzeli smo stav da želimo da posjetitelji budu dio priče i važan partner u kreiranju muzeja, a ne samo pasivni promatrači. Obnova muzeja nije kraj, nego početak nove prakse u kojoj ćemo muzej koristiti kao platformu za angažiranje i interakciju s različitim zajednicama diljem zemlje“, rekao je na otvaranju direktor muzeja David Anderson. (Ivan Guberina)

 

Foto: National Museum of Wales


 

Impressum

Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690

Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivan Guberina Grafički urednik: Denis Bučar

Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr