#1 | #2 | #3 | #4 | #5 | #6

Predstavljanje Muzeologije 54 – od evaluacije do razvoja publike

Razvoj publike, novi sveti gral europskih kulturnih politika, za muzeje pojednostavljeno znači iznaći načine da se bolje dopre do sadašnjih i potencijalnih posjetitelja svih vrsta. Kako su u Hrvatskoj nastojanja da se upoznaju korisnici još uvijek sporadična i nesustavna Muzeologiju 54, koju ćemo predstaviti u četvrtak 12. travnja, posvetili smo upravo temi Razvoja publike u muzejima – istraživačkim i evaluacijskim pristupima aktivnostima i programima.

U suradnji s Odsjekom za informacijske i komunikacijske znanosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u Muzeologiji 54 objavljeni su rezultati istraživanja koja su provele magistre Muzeologije i upravljanja baštinom, a koji se odnose na evaluaciju posjetilaca/korisnika muzeja. Gost urednik ovoga broja je dr. sc. Željka Miklošević s Odsjeka za informacijske i komunikacijske znanosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koja je uvodnim člankom „Društvena uloga muzeja u 21. st. – razvijanje odnosa s korisnicima, sudionicima i suradnicima“ dala pregled današnjih trendova u muzejskom sektoru vezano za evaluaciju i istraživanje korisnika kao temelja razvoja publike kao i osnovna obilježja istraživačkih pristupa.

U članku Vedrane Kristić pod naslovom „Muzejske radionice i razvoj višestrukih inteligencija“, autorica provodi istraživanje na radionicama Arheološkog muzeja u Zagrebu namijenjenim osnovnoškolskoj djeci i predlaže model njihovog vrednovanja. Dorotea Fotivec se u članku „Prijevodi tekstova na muzejskoj izložbi“ bavi prijevodima tekstova u Muzeju grada Zagreba koje najčešće koriste turisti te donosi njihove stavove vezane uz ovaj muzej i tekstove.

Korak prema upoznavanju višestrukih profila korisnika zagrebačkog MSU-a čini Raša Savić tekstom „Estetska iskustva posjetitelja Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu“. Na temelju teorije estetskog iskustva kategorizira posjetitelje i ukazuje na njihove potrebe, zadovoljstva te smjer kojim Muzej krenuti prema određenim oblicima razvoja publike. Istraživanje muzejskih djelatnika po pitanju korištenja digitalnih marketinških alata donosi Ana Pia Matijaš u članku pod naslovom „Korištenje digitalnih marketinških alata u hrvatskim muzejima“. Rezultatima ankete pokazuje status i stav struke o marketinškim aktivnostima i te načine na koji se određeni digitalni alati koriste.

Facebook, kao jedan od digitalnih alata, uglavnom u muzejima korišten za marketing, analizira Ileana Kurtović u članku „Facebook u muzejskoj komunikaciji“ u kojem daje analizu načina na koji svjetski muzeji koriste ovu društvenu mrežu. Zadnji tekst pod naslovom „Izložba '45. Hrvatskog povijesnog muzeja na Facebooku – kako vrednovati aktivnosti korisnika?“ primjer je korištenja ove društvene mreže u jednom hrvatskom muzeju. Rebeka Knajs, magistra muzeologije i upravljanja baštinom u suradnji s jednom od autorica i suradnica na izložbi '45 u Hrvatskom povijesnom muzeju, Anom Filep i Mašom Pokupčić daje pregled istraživanja načina na koji se događa komunikacija između Muzeja i online korisnika.

Ova istraživanja tek su ilustracije mogućih primjena i mogu poslužiti muzejima kao orijentir za sveobuhvatnije evaluacijske cikluse koji bi se neposredno vezivali za komunikacijske ciljeve programa i muzejskog poslanja.

Predstavljanje novog broja Muzeologije održat će se u četvrtak 12. travnja u 12 sati u prostoru Muzejskog dokumentacijskog centra, Ilica 44. Na predstavljanju će uz gosta urednika ovoga broja dr. sc. Željku Miklošević s Odsjeka za informacijske i komunikacijske znanosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu sudjelovati i autorice istraživanja Dorotea Fotivec, Ana Pia Matijaš, Ileana Kurtović i Rebeka Knajs.


 

Zagreb – ruska carica Katarina II. stigla u Klovićeve dvore

Izložba Državnoga muzeja Ermitaž iz Sankt Peterburga posvećena vladavini jedne od najmoćnijih žena u povijesti zaslužnoj za „zlatno doba“ Ruskog carstva - ruskoj carici Katarini II., otvorit će se u četvrtak 12. travnja 2018. u Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu pod nazivom „Katarina Velika - carica svih Rusa“.

Sophie Auguste Friederike von Anhalt-Zerbst (1729.-1796.), princeza male njemačke kneževine posve je neočekivano postala ruskom caricom i najmoćnijom europskom vladaricom. Lijepa, inteligentna i ambiciozna brzo je naučila ruski te prešla na pravoslavlje, prihvativši novo ime Katarina. Nije imala nikakvih prava na rusko prijestolje, ali je upravljala golemim Ruskim Carstvom 34 godine zahvaljujući svojem mužu caru Petru III., koji je vodio nepopularnu politiku približavanja Pruskoj okrenuvši protiv sebe Rusku pravoslavnu crkvu, aristokraciju i vojsku. Potpisavši mirovni sporazumom s Prusijom kojim su poništene pobjede ruske vojske u Sedmogodišnjem ratu, Petar III. zapečatio je svoju sudbinu i otvorio Katarini put prema ruskoj kruni. Za vrijeme svoje vladavine dovela je prosvjetiteljstvo u Rusiju prilagodivši europske ideale humanizma ruskim i azijskim imperijalnim tradicijama, a slavu je stekla zahvaljujući vojnoj pobjedi nad Turskom i pokoravanju Krima koji je Rusiji omogućio izlaz na južna mora te je kao i Petar I. još za života dobila nadimak Velika. Uvelike je pridonijela razvoju ruske znanosti, književnosti, školstva i zdravstva te je potpuno preuredila zastarjeli pravni sustav i reorganizirala rusku provincijalnu administraciju.

Više od 1000 izloženih predmeta dat će presjek tog veoma značajnog razdoblja ruske povijesti – skulpture, dvorski portreti, grafike, povijesne odore i nakit, oružje i medalje, namještaj te caričini osobni predmeti dočarat će publici carsku obitelj i raskošne dvorske prijeme, pravila ponašanja i kulturu odijevanja koji su bili na snazi u to doba, ispričati zanimljivosti o Katarininom životu i dolasku na prijestolje, pojasniti vanjsku politiku i ratove koje je vodila , a posjetitelji će moći osjetiti i Katarininu strast za umjetnošću koja je dovela do otkupa mnogih zbirki i osnivanja Ermitaža.

U Zagreb doputovalo mnoštvo vrijednih umjetnina

U veljači 1764. godine carica Katarina II. dala je nalog da se od berlinskoga trgovca i financijera Johanna Ernsta Gotzkowskoga nabavi zbirka slika što je za državnu riznicu, koja je nakon Sedmogodišnjega rata bila u jadnu stanju, bio je prilično opterećenje. Zbirka je obuhvaćala 317 slika, većinom nizozemskih (više od 100 djela) i flamanskih majstora (46 djela). Osim toga, zbirka je sadržavala i radove talijanskih (47), francuskih (11) i njemačkih (20) majstora. Tako su u kolovozu 1764. godine mnoga značajna imena - Rembrant, Rubens, Raphael, Titian i van Dyck, morem stigla u Peterburg i bila privremeno smješteni u Zimskome dvorcu. Katarina II. nije stvarala Ermitaž kao muzej, nego kao događaj čija je namjena bila iznenađivati, uveseljavati i obrazovati. Bio je to nov način života okružen slikama, skulpturama, profinjenim i ne baš profinjenim zabavama. Tako će simbol uspjeha carice u natjecanju s ostalim monarsima Europe polako prerasti u jedan od najvećih i najznačajnijih kulturno-povijesnih i umjetničkih muzeja na svijetu.

Među vrijednim umjetninama koje su doputovale u Zagreb izdvajaju se slika Apoteoza Jakova I. koju je naslikao jedan od najutjecajnijih flamanskih baroknih slikara Peter Paul Rubens, koja prikazuje Jakova I. koji je ujedinivši Englesku i Škotsku u jednu državu podario zemlji mir i blagostanje te Eriksenov Portret Katarine II. u krunidbenoj haljini, koji prikazuje caricu s plavom lentom najvišeg ruskog Ordena sv. Andrije Prvozvanog i velikom krunom koju su dva mjeseca prije krunidbe posebno napravili zlatar George Friedrich Eckart i majstor za dizajn dijamanata Posier Jérémie Pauzié.

Posebna atrakcija izložbe je kineska toaletna garnitura koju je na dar dobila Velika kneginja Katarina Aleksejevna. Garnitura je kompletirana nakon više od 200 godina zaborava i danas se čuva u muzejskog zbirci Ermitaža, a svi predmeti - veliko stolno zrcalo, kutije,poslužavnici, kutijice za nakit, parfeme i kozmetičke proizvode, boce za ružinu vodicu i ukrasne s ptice izrađeni su od najfinijega srebrnog filigrana kakvim su se koristili istočni umjetnici.

Izloženi će biti i tanjuri iz znamenitog “Servisa sa zelenom žabom” koji svjedoči o ljubavi Katarine prema britanskoj arhitektonskoj tradiciji. Servis se nalazio u ljetnoj rezidenciji u Carskom Selu, a posebnim ga čini to što je svaki predmet (680 predmeta cjeline namijenjene za glavna jela i 264 predmeta iz cjeline za deserte) ukrašen jednim ili više precizno prikazanih topografskih motiva iz Britanije, kao što su zamci, opatije, dvorci ili parkovi. (I.G.)

 

Foto: Galerija Klovićevi dvori


 

V&A – novi ravnatelj nudi povrat opljačkanog blaga

Tema povrata opljačkane afričke baštine dobila je prošloga tjedna novi nastavak kada je ravnatelj londonskog Victoria & Albert muzeja uz otvaranje izložbe “Magdala 1868”, izložbe koja istražuje pozadinu pljačke blaga koje su Britanci nakon bitke za Magdalu oteli Etiopljanima, najavio mogućnost da se ova vrijedna kolekcija vrati u Afriku.

“Ne smijemo se bojati povijesti čak i kada je komplicirana i puna izazova. Kao institucija moramo imati hrabrosti nositi se s time”, kazao je Tristram Hunt, ravnatelj V&A najavljujući u četvrtak otvorenu izložbu blaga Etiopije. Riječ je o vrijednoj kolekciji čiji su najvrednji predmeti poput zlatne krune iz 1740. dio stalnog postava V&A-a punih 146 godina, no, naglašavajući dužnost muzeja da odgovorno pristupaju građi, da otkrivaju njenu povijest i prezentiraju je javnosti bez obzira koliko to ponekad bilo teško ovom se izložbom nastojalo ispričati upravo taj nimalo herojski dio jedne britanske pobjede.

Put kojim je blago došlo do V&A-a i ostalih britanskih muzeja (British Museum, British Library) bio je uobičajen. Povod je bilo zarobljavanje britanskog misionara, uslijedila je bitka 13. travnja 1868. u kojoj su kod Magdale brojčano i vojno nadmoćni Britanci porazili snage tamošnjeg vladara Teodora II. Sedam stotina etiopskih vojnika je poginulo, utvrda je razorena, car je počinio samoubojstvo, a britanski su vojnici pokrali sve do čega su došli od zlatne krune i kaleža, preko procesijskih križeva i nakita do stotina kršćanskih manuskripata. “Za uspomenu” su u London dovukli čak i carevog sina. Povijesni izvori kažu da im je trebalo 15 slonova i 200 konja da odvuku sve što su popljačkali.

Ta je epizoda bila toliko sramotna da je čak i britanski premijer toga doba William Gladstone osudio pljačku i donošenje blaga Magdale u Britaniju. Dijelovi njegova govora izloženi su na ovoj V&A izložbi zajedno s otuđenim predmetima, fotografijama etiopskog cara i vojskovođe koji ga je porazio, fotografijom velike Julije Margaret Cameron koja je te iste 1868. snimila malog, tužnog princa koji je kao sedmogodišnje siroče završio u Engleskoj gdje je i umro u devetnaestoj godini.

Izložba je, kako u svom blogu kaže ravnatelj Hunt, nastala u suradnji s etiopskom zajednicom, ali i veleposlanstvom Etiopije koja je pred deset godina službeno od Velike Britanije zatražila povrat svojeg naslijeđa. Zahtjev je sada neformalno ponovljen na otvorenju izložbe kada je veleposlanik zatražio i od drugih britanskih muzeja i institucija koje posjeduju etiopsko kulturno-povijesno blago da krenu putem koji je naznačio V&A. Svjestan toga da je povrat formalno-pravno nemoguća misija ravnatelj V&A se založio za formu “trajne posudbe” što znači da bi predmeti i dalje bili u vlasništvu V&A-a, ali bi se vratili u Etiopiju, kad se za to steknu uvjeti. Naime, iako je desetljećima glavno oružje protivnika povrata umjetnina u Afriku bila tvrdnja da za njihovo izlaganje u zemljama iz kojih potiču nema sigurnih uvjeta - činjenica jest da se ova kolekcija nema gdje vratiti. Stoga je prijedlog ravnatelja V&A da Britanija pomogne Etiopiji kako bi se osiguralo sve potrebno za povratak umjetnina.

Lavina koju je twittnuvši jesenas “Afrička baština ne može biti zatočenik europskih muzeja” pokrenuo francuski predsjednik Emmanuel Macron ovom je inicijativom dobila svoj prvi britanski odjek. Premda se ravnatelj V&A-ja aludirajući na Macronovu izjavu ogradio rekavši da je skeptičan prema “wow” pristupu problemima kojem su skloni političari ne treba zaboraviti da i sam Hunt dobro razumije političke mehanizme jer je na čelo V&A stigao iz parlametarnih klupa gdje je do siječnja 2017. bio zastupnik Laburističke stranke. (Maja Kocijan)

 

Foto: Victoria and Albert Museum, London


 

ICOMAM 2018. – u Ljubljani o ratu, miru, strahu i sreći

Međunarodni odbor ICOM-a koji povezuje ratne i vojne muzeje - ICOMAM i Forum slavenskih kultura pozivaju vas na sudjelovanje na međunarodnoj konferenciji pod nazivom „War and Peace, Fear and Happiness“ (Rat i mir, strah i sreća) koja će se održati od 30. rujna do 3. listopada 2018. godine u Ljubljani.

U Europskoj godini kulturne baštine 2018. ICOMAM će se fokusirati na sjećanja na ratove 20. stoljeća i njihovu „disonantnu ostavštinu“ – „bolne“ objekte, mjesta i povijesne događaje u postkonfliktnim područjima Jugoistočne Europe koje različite društvene i etničke grupe različito interpretiraju.

Na području jugoistoka Europe 20. stoljeće ispisalo je neke od najtragičnijih stranica svoje povijesti - Balkanski ratovi, Prvi svjetski rat, Drugi svjetski rat i ratovi devedesetih na području bivše Jugoslavije ostavili su iza sebe disonantnu ostavštinu koja sa sobom nosi uznemirujuće, neželjene i neprimjerene poruke, podsjetnike na bolne događaje iz prošlosti koje nije lako uklopiti u sistem suvremenih društvenih vrijednosti i svakodnevna iskustva muzejske publike.

Upravo zato spomenuta ostavština je često zanemarena, neistražena ili banalno interpretirana kroz prizmu nacionalizma, bez dubljeg uvida u njenu povijesnu dimenziju, estetske ili kulturne vrijednosti.

Organizatori vide konferenciju kao priliku da se napravi korak prema uklanjanju nesuglasnosti i nedosljednosti oko značenja baštine i formiranju otvorenog i tolerantnog društva koje smatraju preduvjetom za stvaranje bolje kvalitete života.

Vrijeme prezentacije bit će ograničeno je na 10 minuta. Konferencija se održava na engleskom jeziku. Biografiju i sažetke izlaganja maksimalne duljine 300 riječi treba poslati na e-mail tina.huremovic@fsk.si, a rok za prijavu izlaganja je 1.5.2018.

Više o prijavi izlaganja i sudjelovanju na konferenciji možete pogledati ovdje. (I.G.)


 
 

Foto: Wikipedia – The Sea Battle of Lissa by Carl Frederik Sørensen, 1868.

Piran – Ljudi od željeza na brodovima od drva

Izložba Arheološkog muzeja u Splitu i Hrvatskog pomorskog muzeja Split posvećena najvećoj bitki na Jadranu i prvoj u povijesti u kojoj su se dvije oklopljene flote sukobile na otvorenom moru - Viškoj bitki iz 1866. godine, otvorena je u četvrtak 5. travnja 2018. u Pomorskom muzeju „Sergej Mašera“ u Piranu pod nazivom „Železni ljudje na lesenih ladjah“(Ljudi od željeza na brodovima od drva).

Bilo je to doba kada sve ratne flote na Mediteranu ubrzano grade nove brodove, a jedrenjake zamjenjuju čelični, oklopljeni brodovi s parnim strojem i vijkom i par redova bočnih topova. Tek nedavno ujedinjena Kraljevina Italija sve je više gledala prema Visu i dalmatinskim otocima koji su joj trebali poslužiti kao zalog za kasnije mirovne pregovore s Austrougarskom s kojom je bila u ratu. Sekundarni ciljevi Talijana bili su kontrola plovidbe Jadranom i pripajanje cijele Dalmacije mladoj Kraljevini.

Ugledavši slabije naoružanu i tehnički inferiorniju austrougarsku flotu talijanski admiral grof Carlo di Persano , zapovjednik moderne oklopnjače Re d` Italia koja je napadala Vis, uzviknuo je u ranu zoru 20. srpnja 1866. sa smiješkom na licu "Ecco i pescatori" (evo ribara), ni ne sluteći da će za par sati doživjeti težak poraz zbog kojeg će ga talijanski Senat razriješiti zapovjedništva.

Ponos talijanske ratne flote potopljen kljunom

Jaku flotu talijanskih oklopnih topovnjača i drvenih parnih jedrenjaka pobijedila je mnogo slabija austrijska mornarica, u kojoj je većina mornara bila iz Primorja i Dalmacije, zahvaljujući taktici austrijskog admirala Wilhelma von Tegetthoffa koji je odlučio izbjegavati klasične artiljerijske duele s Talijanima. Von Tegetthoff odlučio je posložiti austrijske brodove u formaciju trostrukog klina u kojoj su oklopne fregate u prvom klinu štitile drvene brodove u drugom klinu, probiti Talijanima linijsku formaciju i u sveopćem metežu koji će uslijediti - nasrtati na talijanske brodove pramčanim kljunom. Grof. Persano, vjerojatno zbog panike i kukavičluka, odlučuje se prekrcati na Affondatore bez admiralske zastave što dovodi do zabune u zapovijedanju i razdvajanja talijanske eskadrile na tri dijela nakon čega je uslijedila još veća katastrofa - fregata Erzherzog Ferdinand Max s pramcem probija trup oklopnjače Re d` Italia, nakon čega ponos talijanske flote nestaje u vodama ispred Visa zajedno sa svojih 400 članova posade.

Izložba putem panoa i izložaka publici približava političku i geopolitičku situacija u Europi s početka i sredine 19. st. kao i razloge zbog kojih je došlo do sukoba između Austrijske Monarhije s jedne strane i Pruske u koaliciji s Kraljevinom Italijom s druge strane. Posjetitelji izložbe mogu pratiti tijek Viške bitke, ali i vidjeti mnoge zanimljive izloške poput uniforme austrijskog admirala von Tegetthoffa ili tanjura s potopljene oklopnjače Re d` Italia. Također, izložene su makete brodova, tlocrti i presjeci glavnih utvrda i obalnih bitnica na otoku Visu, topovske kugle korištene u bitci, ordenje, sablje i puške austrijskih časnika kao i brojni dokumenti iz tog razdoblja. Završni dio izložbe posvećen odjecima bitke u primorskom dijelu Hrvatske donosi fotografije brodova potopljenih u bitci (Re d'Italia i Palestro), te austrijske ratne fregate Radetzky koja je odigrala bitnu ulogu u sukobu s Talijanima i koja je potonula dvije godine kasnije usred iznenadne eksplozije u skladištu baruta.

„Ljudi od željeza na brodovima o drva, pobijedili su ljude od drva na brodovima od željeza“, rekao je admiral von Tegetthoff nakon bitke koja je značajno utjecala na dizanje nacionalne svijesti u vrijeme Hrvatskog narodnog preporoda u Dalmaciji i Istri. Tom je pobjedom, u kojoj nije izgubila niti jedan brod, Austriji osigurana polustoljetna prevlast Jadranskim morem sve do Prvog svjetskog rata kada će Italija ponovno pokušati ostvariti svoje aspiracije prema istočnoj obali Jadrana. Povijest će se ponoviti - naizgled rutinska vojna operacija u slovenskim Alpama postat će noćna mora talijanske vojske koju je na Soči neutralizirao vjerojatno najveći hrvatski vojskovođa u povijesti, austrougarski feldmaršal Svetozar Borojević von Bojna.

Autor izložbe i kataloga je Boris Čargo iz Arheološkog muzeja u Splitu, a koautor Ljubomir Radić iz Hrvatskog pomorskog muzeja Split. (Ivan Guberina)

 

Foto: Arheološki muzej Split


 

MDC – radionica o obradi muzejske građe u Vukovaru

Muzejski dokumentacijski centar u suradnji s Link 2 nastavlja s regionalnim radionicama na temu inventarizacije i registracije zbirki kao kulturnog dobra Republike Hrvatske. Radionica o obradi muzejske građe i izradi popisa za utvrđivanje svojstva kulturnog dobra održat će se u Gradskom muzeju Vukovar u četvrtak 19.4.2018. u 12,15 sati.

Dugogodišnja praksa pokazala je da se kustosi i dokumentaristi inventarizirajući muzejsku građu svakodnevno susreću s nedoumicama na koji način najpreciznije upisati muzejske predmete kao i dijelove muzejskih predmeta koji čine cjelinu. Uz pomoć odabranih primjera iz muzejske prakse predstavit ćemo načine obrade/inventarizacije muzejskog predmeta kao i dijelova grupe muzejskih predmeta koji čine cjelinu te ukazati na različite prakse upisa s namjerom da se razjasne dileme vezane uz različita tumačenja muzejskog predmeta.

Na radionici ćemo obraditi i međunarodne standarde i smjernice , muzejsku praksu u Hrvatskoj (analiza kataloga zbirki i izložaba te mrežnih kataloga) te smjernice za izradu popisa zbirki za utvrđivanje svojstva kulturnog dobra za muzejske i galerijske zbirke.

Suradnja s kustosima, njihova iskustva, ali i nedoumice su nam dragocjene za raspravu, pa molimo kolege da nam za radionicu pripreme primjere iz svoje prakse koje mogu poslati na ivalidzija@mdc.hr, ili da ih pripreme za raspravu u Vukovaru.


 

Impressum

Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690

Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivan Guberina Grafički urednik: Denis Bučar

Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr