biografija
Snježana Tonković rođena je 1946. u Slovenskim Konjicama kod Celja, jer joj je otac jedno vrijeme tamo službovao, no njezina obitelj potječe iz Kaštela. Klasičnu gimnaziju "Natko Nodilo" pohađala je u Splitu, a diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zadru, grupu povijest i arheologija.
Neko je vrijeme predavala povijest u Gimnaziji "Tin Ujević" u Vrgorcu, a od 1976. radila je u Narodnom sveučilištu u Imotskom (sada Pučko otvoreno učilište) gdje je obavljala poslove tajnice i administratorice. Od 1988. kada je osnovan Zavičajni muzej Imotski Snježana Tonković je obavljala sve poslove jer je bila jedina zaposlenica u Muzeju..
Snježana Tonković je tijekom 30. godišnjeg staža skupljala predmete, bavila se arheološkim iskopavanjima, pa je tako 1982. godine s prof. N. Cambijem iz Splita istraživala ranokršćansku baziliku u Zmijavcima kod Imotskog. Ideju o otvorenju muzeja nije lako bilo "progurati" jer u Imotskom već postoji muzejska zbirka čiji su vlasnici imotski franjevci, ali ona nije otvorena za javnost i registrirana je kao privatna zbirka.
Uz veliki angažman S.Tonković je uz pribavljenu dokumentaciju i dokaz da je grad spreman zgradu koja je pod zaštitom spomenika kulture ustupiti muzeju, uspjela od Ministarstva kulture dobiti određenu svotu novca za obnovu krova. Arhitekt Silađin izradio je projekt obnove i prilagodbe prostora zgrade iz sklopa bivše sabirnice duhanskih proizvoda koja je služila kao kuhinja za radnike.
S. Tonković je izradila koncepciju stalnog postava, podijelila predmete u tri zbirke; Arheološku, Etnografsku i Kulturno-povijesnu. Svi predmeti su popisani u inventarnu knjigu.
Trenutačno radi na istraživanju vrlo zanimljivog lokaliteta u Prološcu, crkvi iz 14. stoljeća.
Do dolaska S.Tonković u Imotskoj krajini nije bilo sustavnog istraživanja, tako da su osim obnove zgrade i svi nalazi zapravo trud i angažman S. Tonković.
Autorica je izložaba "Selo koje nestaje", 1982., "Imotski i okolo njega", 1982., "Majstor kamena" (u povodu smtri F. Kršinića), 1982., "Univerzalnost značaja u slikarstvu Z. Price i Ede Murtića", 1982.," Apstrakcijom protiv kaosa", izložba A. Ljubičića 1984. "Slikar kipar i grafičar" - izložba V. Lipovca, "Sakralni motivi na slikama Josipa Botterija Dina", 1991., "Likovnost u glini Ljerke Njerš", 1992. i dr.
Stručne članke je objavljivala u Imotskim novinama, surađivala je u nekoliko zbornika, suautorica je knjige Starokršćanska bazilika u Zmijavcima te autorica tekstova o arheološkim istraživanjima u Zabiokovlju, Prološcu, Dikovači. Pisala je o antičkim stelama iz Prološca, arheološkim istraživanjima na lokalitetu Ričica, o rimskoj villi rustici u Borku, arheološkim istraživanjima uz rijeku Vrljiku, o bazilici s kraja 5. st. u Prološcu na lokalitetu sv. Mihovil i dr.
Napomena: podatci preuzeti iz anketnog upitnika, materijala predanih za Personalni arhiv MDC-a i iz intervjua snimljenog 14. lipnja 2006.
Iz Knjižnice MDC-a:
Radovi autora
tekst zvučnog zapisasakrij tekst zvučnog zapisa
Bilo je trenutaka i to strašno puno kad sam mislila da se ne mičem s mjesta. Razmišljanja o jednoj ustanovi kao muzeju, u kojoj ću ja sjediti kao kustos, meni je to bilo skoro nepojmljivo. I sad se moram ponekad kucnuti u glavu da se probudim, da ne sanjam. Ova prelijepa zgrada, sve to, čini mi se da sanjam. To je ono što sam željela, a što mi se činilo da je samo u mojim snovima ostvarivo. Nije bilo lako, bilo je jako puno prepreka i teškoća, nisam lako došla do ovoga. Nisam sama u svemu ovome, daleko od toga. Ljudi su mi pomagali, jer da nije bilo pomoći sa strane ne bi bilo ništa. Ja sam možda bila inicijator, malo sam negdje poduprijela nešto, moja zasluga svakako nije jedina u svemu ovome.
|
