biografija
Boris Kelemen, povjesničar umjetnosti, likovni kritičar i teoretičar, te muzejski djelatnik, rođen je u Podravskoj Slatini 1930. godine. Gimnaziju je pohađao u Virovitici, a Filozofski fakultet, povijest umjetnosti, završio je u Zagrebu 1955. Cijeli svoj radni vijek proveo je u Galerijama grada Zagreba, (danas Muzeju suvremene umjetnosti) kao kustos u Galeriji "Benko Horvat" pa kao voditelj Galerije primitivne umjetnosti (kasnije Hrvatski muzej naivne umjetnosti) i njezin direktor.
U doktora humanističkih znanosti promoviran je 1966. nakon obrane doktorske disertacije Oskar Herman.
Bavio se proučavanjem hrvatske likovne umjetnosti 19. i 20. stoljeća, konstruktivističkom apstrakcijom, kompjutorskom umjetnošću, Novim tendencijama, no najbrojniji su mu tekstovi iz područja naivnog slikarstva.
Objavio je gotovo 150 tekstova u svim značajnijim dnevnicima i časopisima u bivšoj Jugoslaviji, napisao brojne članke za enciklopediju, bio sudionik mnogobrojnih kongresa, savjetovanja i konferencija te autor mnogih izložaba u zemlji i inozemstvu. Autor je ili suautor nekoliko monografija, od kojih je najznačajnija Naivno slikarstvo Jugoslavije, za koju je dobio nagradu II. triennala insitne umjetnosti u Bratislavi 1969. godine. Nagrađen je Brončanim pečatom grada Mainza za međugradsku suradnju i za knjigu "Naivno slikarstvo Jugoslavije" 1975. godine.
Obavljao je niz funkcija u međunarodnim i domaćim stručnim organizacijama. Umro je u Zagrebu 30. svibnja 1983. u 53 godini.
Napomena: podatci preuzeti iz materijala koje je supruga B. Kelemena, Mira Tartaglia Kelemen predala za Personalni arhiv MDC-a 24. svibnja 2006.
Iz Knjižnice MDC-a:
Radovi autora
O autoru su pisali
tekst zvučnog zapisasakrij tekst zvučnog zapisa
Napomena: budući da su podaci o B. Kelemenu uneseni posthumno, MDC je fono-materijal preuzeo od Hrvatske radiotelevizije, Podružnice Hrvatski radio, Prisavlje 3, Zagreb, iz emisije "Projekt muzeja moderne umjetnosti u Zagrebu", urednice Snješke Knežević objavljene na III. programu Radio Zagreba 23. prosinca 1979.
„...jasno diferenciranje od 19 stolj., prema tome u tom novom muzeju bi se počelo s 20. stoljećem gdje bi se skupila oba fundusa čak bi se eventualno, ako nešto treba, još i dopunilo, dokupilo, dogradilo i da se ima jedan stalni postav, po kojem bi se u svako doba vidjelo gdje smo i što smo na području likovne umjetnosti i to u nešto širem smislu. Razgovarali smo o tome da bi uključili i fotografiju i arhitekturu, no međutim ne bih sad govorio potpuno odmah o koncepciji toga. U osnovi ti prijedlozi, koji su bili na i Muzejskom savjetu Hrvatske i tamo i prihvaćeni, moraju bezuvjetno ići i na javnu raspravu, pri čemu svakako moramo vidjeti što i drugi ljudi misli i strukovne organizacije i ostali, tako da bi se u potpunosti moglo onda pristupiti jednoj razradi ovog prijedloga.“
|
