biografija
Nada Vrkljan Križić rođena je 1940. u Beogradu. Djetinjstvo je provela u Zagrebu (1940.-1950.) i Opatiji (1950.-1958.) gdje joj je otac bio hotelijer. Od 1958. živi u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je povijest umjetnosti i francuski jezik. Poslije završenog studija šest godina bila prevoditeljica za njemački jezik u tvrtki Siemens, nakon čega je devet godina radila kao konzervatorica u Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kulture, dvanaest godina bila je kustosica i viša kustosica u Galeriji primitivne umjetnosti u Zagrebu, a ostali dio radnog vijeka do umirovljenja provela je u Muzeju suvremene umjetnosti kao ravnateljica ustanove, muzejska savjetnica i voditeljica Odjela marginalne umjetnosti (Outsideri).
Na Kraljevskom institutu za umjetničku baštinu u Bruxellesu (1978.) provela je šest mjeseci na specijalizaciji s područja zaštite predmeta i na izradi dokumentacije umjetničke baštine.
Osim neprekinutoga stručnog rada u muzejskim ustanovama (dulje od dvadeset godina) surađivala je u stručnim časopisima objavljujući tekstove, studije i eseje o suvremenoj glazbi - jazzu i šansonama, a bila je i vanjska suradnica Radio Zagreba I.,II., i III. programa te HTV-a.
Posljednjih godina redovito surađuje u gotovo svim etabliranim stručnim časopisima i glasilima koja se bave kulturom. Njezina bibliografija sadržava respektabilan broj tekstova, predgovora katalozima, monografskim katalozima te brojna predavanja održana u zemlji i inozemstvu. Autorica je mnogih izložaba, među kojima i prezentacije "Outsideri ili Marginalna umjetnost", na Međunarodnoj izložbi naive - "Insita 94." u Bratislavi.
Posebno zanimanje pokazala je za slikara Karla Sirovyja (1896.-1948.) kao i za mnoge druge outsidere otkrivajući time čudesan svijet marginalnih umjetnika. U organizaciji MAISON DES CULTURES DU MONDE boravila je 2000. godine na stručnom usavršavanju kao stipendistica francuske Vlade za strane stručnjake s područja kulture. Od 2002. urednica je stručnog časopisa Vijesti muzealaca i konzervatora, Hrvatskog muzejskog društva. Za svoj predani rad dobila je odlikovanje Ministarstva kulture Francuske "Orden Viteza umjetnosti i književnosti" (Chevalier de L' Ordre des Arts et des Letters).
Dobitnica je Nagrade HMD-a za životno djelo „Dr. Pavao Ritter Vitezović“ 2006. godine.
Preminula je u Zagrebu 1. studenog 2012. u 72. godini života.
Napomena: podatci preuzeti iz anketnog upitnika, materijala predanih za Personalni arhiv MDC-a i iz intervjua snimljenog 25. rujna 2002.
Iz Knjižnice MDC-a:
Radovi autora
O autoru su pisali
tekst zvučnog zapisasakrij tekst zvučnog zapisa
Puno sam putovala zadnjih godina, kada je moguće, bila u Berlinu i pratila tu scenu izgradnje muzeja u svijetu. Bilbao sam imala sreću posjetiti, to je fascinantan doživljaj, pa sam puno sam pisla o tome što je uloga muzeja u novom svijetu, u 21. stoljeću. Što on treba biti?
On mora biti maksimalno otvoren javnosti, mora privlačiti, ne širi dijapazon ljudi, ne samo usko stručni, nego vrlo širok dijapazon ljudi. On mora pružati informaciju i senzaciju. Današnji muzej ne može biti samo zatvorena znanstvena ustanova u koji će ući tri i pol posjetioca da istražuju svoje usko područje interesa. Mora biti jedno živo kulturno stjecište, svih mogućih interesa. U njemu se mora stalno nešto odigravati. On mora biti na neki način i teatar i koncertna dvorana i muzej i izložbena dvorana. On mora biti strahovito raznolik, mora imati vrlo raznoliku ponudu, naravno, koncentriran oko svoje osnovne teme, ovisno o kojemu se muzeju radi. Muzeji suvremene umjetnosti su postali danas prava Meka svih mogućih turista.
|
