biografija
Ivana Vrbanić Fadjejev rođena je 1925. godine u Zagrebu. Osnovnu i srednju školu završila je u Zagrebu, gdje diplomirala povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu 1952. Budući da je bilo ratno i poratno vrijeme, studirala je od 1944. do 1952. godine, ali je već kao studentica radila u Muzeju za umjetnost i obrt.
I majčina i očeva obitelj njemačkog su podrijetla tako da je još kao dijete naučila njemački jezik, što joj je kasnije olakšalo bavljenje prevođenjem. Velik dio radnog vijeka provela je u Gradskome muzeju Karlovac, gdje je bila direktorica ustanove.
Održavala je stalnu suradnju sa Saveznim institutom za zaštitu spomenika kulture, putovala je tri puta na dulje vrijeme u Beč (1955.-1957.), gdje je u Kriegsarchivu i Hofkammerarchivu istraživala materijal iz vremena Vojne krajine i skupljala podatke o utvrđenim gradovima na području kotara Karlovac, uključujući i karlovačku tvrđavu. Prikupljenu je građu mikrofilmirala za Savezni istitut za zaštitu spomenika kulture.
Njezine najveće zasluge odnose se na ponovno pokretanje rada Gradskog muzeja Karlovac, u kojemu je bila i ravnateljica do umirovljenja. Osim Zbirke dokumenata iz narodne revolucije, Kulturno-historijske i Etnografske zbirke, Ivana Vrbanić Fadjejev u Gradskom je muzeju Karlovac utemeljila i Prirodoslovnu zbirku. Muzej je oživio osnivanjem galerije slika, u kojoj je Ivana Vrbanić Fadjejev, uz prethodne adaptacijske radove na zgradi, prvi put postavila izložbu slika Vjekoslava Karasa. Bila je i predsjednica Sekcije za pokrajinske muzeje, bavila se prevođenjem stručne literature i dokumenata za Zavod za zaštitu spomenika kulture.
Za svoj rad dobila je Nagradu grada Karlovca 1965. i Povelju za izuzetne uspjehe u muzejskoj struci Saveza društava muzejskih radnika Jugoslavije 1983. godine.
Napomena: podatci preuzeti iz anketnog upitnika, materijala predanih za Personalni arhiv MDC-a i iz intervjua snimljenog 6. veljače 2002. Razgovor vodila i snimila Jozefina Dautbegović.
Iz Knjižnice MDC-a:
Radovi autora
tekst zvučnog zapisasakrij tekst zvučnog zapisa
Jedan od tih je bilo otvaranje Spomen - parka na Petrovoj gori. To je bilo negdje u svibnju, ne znam više koje godine, 1966. vjerojatno, jedan grozan kišni dan. To spomen područje je u šumi, daleko od Vojnića. Bila je jedna delegacija političarskih dužnosnika i ja sam ih vodila kroz te objekte. Oni su sjeli u auto, i odvezli se doma, a mene ostavili u šumi i ja sam pješačila po kiši pet-šest kilometara do Vojnića. To je bio odnos političara prema kulturnom radniku. Isto takav sličan događaj se zbivao kod otvorenja staroga grada Dubovca 1960. Bila je to velika svečanost. Svi su bili pozvani, osim mene. Ja sam sa zidarima sjedila ispod grada Dubovca u jednoj gostionici, a oni su gore slavili. To je tipično za ovu struku.
|
