biografija
Marijan Susovski rođen je 1943. u Zagrebu, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju u kojoj je maturirao s temom iz povijesti umjetnosti s naslovom Impresionizam kao baza moderne umjetnosti. Filozofski fakultet, grupu povijest umjetnosti i engleski jezik, diplomirao je 1968. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Još kao student sudjelovao je u radu istraživačkih ekipa Instituta za povijest umjetnosti duž jadranske obale, u sklopu projekta Južni Jadran koji je vodio dr. Milan Prelog. Magistarski ispit s temom Televizijski vizualni dizajn položio je 1983. godine, također na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Radio je kao vanjski stručni suradnik Centra za industrijsko oblikovanje, bio poslovni tajnik Društva povjesničara umjetnosti te vanjski stručni suradnik Radio Zagreba za likovnu umjetnost.
Od 1972. bio je u stalnom radnom odnosu u Galeriji suvremene umjetnosti, Galerijama grada Zagreba (sada Muzej suvremene umjetnosti), a od 1984. do 1990. bio je ravnatelj MSU-a. Također je bio voditelj Zbirki donacije Seissel i Richter, ali je i aktivno sudjelovao u radu muzejske zajednice kao član brojnih komisija pri Ministarstvu kulture, član Međunarodnog udruženja kritičara likovnih umjetnosti (AICA), član ICOM-ova komiteta za odnose s javnošću i član Izvršnog odbora ICOM-a.
Autor je mnogobrojnih tekstova u katalozima, problemskih studija i izložaba, pisao je predgovore za kataloge uz izložbe domaćh i stranih umjetnka.
U teoretskim tekstovima bavio se fenomenom novih umjetničkih medija, pojava i tendencija. Za svoj rad nagrađen je Medaljom rada Josipa Broza Tita 1979. te Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića.
Njegova doktorska disertacija Josip Seissel - konstruktivističko razdoblje 1921.-1924. ostala je nedovršena.
Umro je u Zagrebu 20. listopada 2003. u 61. godini.
Napomena: podatci preuzeti iz anketnog upitnika, materijala predanih za Personalni arhiv MDC-a i iz intervjua snimljenog 10. srpnja 2002. Razgovor vodila i snimila Jozefina Dautbegović.
Iz Knjižnice MDC-a:
Radovi autora
O autoru su pisali
tekst zvučnog zapisasakrij tekst zvučnog zapisa
Vrlo mi je teško bilo što izdvojiti jer sam veoma volio svoj posao i volim ga i danas. Bio sam uvijek angažiran oko njega, borio sam se, osobito 1970-ih godina, za promoviranje mladih umjetnika koji su tada bili marginalizirani. Mislim da sam to činio s velikim uspjehom jer su svi ti umjetnici kojima sam tada postavljao prve izložbe i pisao tekstove za kataloge posve besplatno, noćima, pokušavajući ih plasirati u inozemstvo, postali poznati. Svojim najvećim uspjehom smatram to što su svi ti ljudi uspjeli, svaka osoba kojoj sam priredio izložbu danas je među najznačajnijim hrvatskim umjetnicima. Danas su postali poznati. Ja sam zaslužan i za to što su mnogi umjetnici koji su se tada bavili video umjetnošću prvi put dobili videokamere u ruke, još 1972./73. ili 1974. godine. Još se danas bave time i postali su slavni u svijetu zbog svojih videoradova, da ne nabrajam imena.
|
