biografija
Zagorka Pavlović rođena je u Vrbovljanima kod Nove Gradiške 1942. godine. Gimnaziju je završila u Novoj Gradiški, a Filozofski fakultet, grupu povijest, diplomirala je u Zagrebu. Prvo radno mjesto dobila je u Narodnom sveučilištu "A. M. Relković" gdje je radila na obrazovanju odraslih.
Od 1990. radi u Gradskome muzeju Nova Gradiška, čiji se osnutak veže za Likovnu koloniju Strmac (1979.), koja se održavala svake godine, a kasnije je djelovala bienalno. Budući da je u staroj jezgri grada postojala zgrada JNA, taj je prostor dodijeljen Muzeju uz uvjet da se formira povijesna zbirka Drugoga svjetskog rata. Od 1981. uz povijesnu građu i galeriju, Muzej širi područje djelovanja etnografskom i arheološkom zbirkom.
Kao voditeljica Povijesne zbirke na prvoj crti bojišnice u vrijeme Domovinskog rata skupljala je i skrbila o muzejskoj građi. Godine 1993. angažmanom Z. Pavlović Muzej je dobio veliku donaciju - ljekarničku zbirku mjesnog ljekarnika Karla Djenješa koja potječe još iz vremena Vojne krajine. Osim ljekarničke, donacija je sadržavala zbirku razglednica, plakata, nešto zemljopisnih karata, ukupno 4 000 predmeta, uz originalni namještaj ljekarne. Z. Pavlović je tu vrijednu donaciju, važnu za povijest grada, evidentirala i unijela u inventarnu knjigu. Izradila je idejnu koncepciju za novi postav Muzeja i bila autorica nekoliko kataloga koji su pratili važnije izložbe: Iz cerničke kulturne baštine, 1993. (suautorstvo), katalog 80. godina novogradiške gimnazije 1999., 130 godina Dobrovoljnog vatrogasnog društva Nova Gradiška, 2001.,100. godina biciklizma u Novoj Gradiški, katalog Ivo Ivec Kramarić - općinski načelnik, 1999.
Zagorka Pavlović umirovljena je 2002. godine.
Napomena: podatci preuzeti iz anketnog upitnika, materijala predanih za Personalni arhiv MDC-a i iz intervjua snimljenog 10. srpnja 2003. Razgovor vodila i snimila Jozefina Dautbegović.
Iz Knjižnice MDC-a:
Radovi autora
tekst zvučnog zapisasakrij tekst zvučnog zapisa
U drugom mjesecu 1993. dobili smo jednu veliku donaciju, od našeg sugrađanina, ljekarnika gospodina Karla Djenješa, koji je veoma rano došao u Novu Gradišku. 1853. godine preuzeli su ljekarnu koja je već radila. Bila je ljekarna i za Vojne krajine u gradu. S obzirom da je bila vojska, imali su potrebu za lijekovima. Nakon ukidanja Vojne krajine ona je prešla u je civilnu ljekarnu. Iza toga je došao i gospodin Djenješ i preuzeo tu ljekarnu i vodio je sve do nacionalizacije 1949., a isto tako imali su veliko gospodarstvo. Njegov otac, iako je bio ljekarnik, ali se i jednim dijelom bavio gospodarstvom. On je s poznatim veterinarom koji je bio iz Nove Gradiške, zvao se Nikola Vukosanović, uvezao prve simentalke krave koje su došle u Novu Gradišku. Gospodin Djenješ je bio pasionirani fotograf. Ne samo fotograf, skupljao je sve, bio je svestran, sve ga je zanimalo, sve je nosio svojoj kući, čuvao, čuvao...
|
