biografija
Antun Karaman rođen je 1945. u Dubrovniku. Nakon završene gimnazije upisao je studij povjesti umjetnosti i francuskog jezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je diplomirao 1970. Na istom je fakultetu 1986. završio i poslijediplomski studij s temom Antun Masle, Život i djelo, te 1997. obranio doktorsku disetraciju Kolorizam dubrovačkog slikarskog kruga.
Od 1970. do 1999. radi u Umjetničkoj galeriji u Dubrovniku, na poslovima ravnatelja, a od 1999. muzejski je savjetnik. Uz opsežan autorski rad u muzeološko-izložbenoj djelatnosti objavio je i više znanstvenih radova te brojne likovne kritike, eseje, prikaze i osvrte o pojedinim likovnim umjetnicima u katalozima izložaba, časopisima i dnevnom tisku.
Jedan je od utemeljitelja biennalne izložbe "Mediteranski susreti", koja se od 1995. do 1999. održavala u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik. Autor je scenarija za televizijske filmove o slikarima Ivu Dulčiću, Đuri Pulitici i Antunu Masli, Josipu Škerlju, te za TV izložbe Josip Škerlj, Luka Peko, Dubravka Lošić i Josip Ivanović.
Od 1991. do 1992. aktivno je sudjelovao u Domovinskom ratu. Član je Udruge veterana Domovinskog rata i HVIDRA-e, Hrvatskog muzejskog društva i AICA-Hrvatska. Za svoj rad odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića 1996., kao i Godišnjom nagradom za kulturu Dubrovačko-neretvanske županije, 1998.
Od 1991. do 1995. radio je kao predavač na Fakultetu za turizam i vanjsku trgovinu u Dubrovniku. U znanstveno zvanje izvanrednog profesora za predmet Kulturna baština i kulturna ponuda i turizam, izabran je 2005. odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Autor je devet knjiga i brojnih znanstvenih radova, studija, kritika i predgovora katalozima izložaba.
Napomena: podatci preuzeti iz anketnog upitnika, materijala predanih za Personalni arhiv MDC-a i iz intervjua snimljenog 17. lipnja 2005. Razgovor vodila i snimila Jozefina Dautbegović.
Iz Knjižnice MDC-a:
Radovi autora
O autoru su pisali
tekst zvučnog zapisasakrij tekst zvučnog zapisa
Došao sam u jednom trenutku koji je bio za likovnu umjetnost u Dubrovniku, neću reći kontraproduktivan, ali nakon izložbi koje je doktor Vrančić radio u Galeriji, to je bila izložba osam slikara, koje su bile na neki način velike izložbe u tom trenutku i pratile su na pravi način Ljetne igre. Nije bilo novaca da se takvi programi nastave i ponove i trebalo je na neki način osmisliti što zapravo Galerija u tom kontekstu i u Dubrovniku općenito znači.
Meni se činilo da je ona trebala biti regionalna ustanova, koja je trebala njegovati regionalno-nacionalni fundus i koja se trebala pomalo otvarati prema međunarodnim okvirima.
Za to je, naravno, trebalo novaca i trebalo je puno energije da se pojedine strukture u gradu uvjeri da se to može na taj način napraviti ili da se može uopće napraviti, a onda sam potaknuo definiranje zbirke.
|
