biografija
Dolores Ivanuša rođena je u Zagrebu 1937. Gimnaziju i Filozofski fakultet, grupu povijest umjetnosti i kulture diplomirala je u Zagrebu 1962.
Od 1964. radila je u Muzeju revolucije naroda Hrvatske kao kustosica, voditeljica memorijalnih muzeja, vezanih uz Muzej revolucije naroda Hrvatske.
Od 1976. bila je voditeljica Zbirke likovne umjetnosti 20. stoljeća u Muzeju revolucije kojoj je osnova Zbirka likovne umjetnosti nastala u vrijeme hrvatskog antifašističkog otpora. Od 1981. do 1985. bila je vršiteljica dužnosti direktora. Ukidanjem Muzeja revolucije naroda Hrvatske sva je muzejska građa ušla u sastav novog, Hrvatskog povijesnog muzeja, pa je rad u Likovnoj zbirci proširen i tematski i vremenski. Sukladno tome promijenio se i njezin naziv u Likovna zbirka 20. stoljeća.
D. Ivanuša je autorica niza izložaba od kojih su najvažnije: "Umjetnost Hrvatske u NOB-u 1941.-1945.", Varšava, 1981., monografska izložba "Petar Šimaga Šumski"; "Crtež i akvarel (1943.-1945.)", MRNH, 1989., Zagreb, "Partizanska karikatura", MRNH, Zagreb, 1989., "Umjetnost hrvatskog antifašističkog pokreta", HPM, Zagreb 1994.,"Dimenzije jednog vremena. Židovi - likovni umjetnici u antifašističkoj borbi i žrtve holokausta", Galerija židovske općine Zagreb, 1996., "Likovna kolonija Monopoli-Cozzana 1944.", HPM, Zagreb, 2002., "Slavko Bril 1900.-1943./44".- retrospektiva, Galerija židovske općine Zagreb, 2004. Dolores Ivanuša je od 2003. godine u mirovini.
Napomena: podatci preuzeti iz anketnog upitnika, materijala predanih za Personalni arhiv MDC-a i iz intervjua snimljenog 11. rujna 2002. Razgovor vodila i snimila Jozefina Dautbegović.
Iz Knjižnice MDC-a:
Radovi autora
tekst zvučnog zapisasakrij tekst zvučnog zapisa
1994. sam napravila jednu izložbu pod nazivom "Dimenzije jednog vremena" u Židovskoj općini. To su bili prikazi Židova - likovnih umjetnika, koji su bili ili žrtve holokausta ili su bili u narodnooslobodilačkoj borbi. Tako sam tamo neke izvukla iz totalnog zaborava, koji doduše ne pripadaju korpusu hrvatske likovne umjetnosti kao Salamon Papo ili Danijel Ozmo, ali recimo Papo je studirao u Zagrebu, u Jasenovcu je stradao. Isto tako Ozmo. Ozmo nije studirao u Zagrebu, još tako neke osobe kao Otilija Berger, koja je isto studirala u Zagrebu na Akademiji, ali ona je bila članica Bauhausa i vratila se '41 u Jugoslaviju i tamo kraj Osijeka, na onom dijelu Baranje koja je pripadala pod Mađarsku ona je bila uhvaćena deportirana i završila je u Auschwitzu.
|
