biografija
Vlado Horvat rođen je 1930. godine u Vukovaru gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, grupu povijest, diplomirao je 1954. Kratko vrijeme radio je kao profesor vukovarske gimnazije (1956.-1961.) ali je ubrzo postao direktorom te iste ustanove i na tom je radnome mjestu ostao od 1961. do 1964. Dvije godine (1964.-1966.) bio je profesor Pedagoške akademije u Osijeku, na kojoj je predavao povijest.
Sredinom 1960-ih godina, točnije 1966. na inicijativu dr. Antuna Bauera, također rođenog Vukovarca, došao je u Gradski muzej Vukovar. Od 1971. do 1979. obnašao je dužnost direktora Gradskog muzeja Vukovar. Magistarski rad na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, na studiju informatike, bibliotekarstva, arhivistike i muzeologije, obranio je 1969. te dobio prvu titulu magistra muzeologije u zemlji obranivši rad Muzeološki prikaz turskog razdoblja za područje Zavičajnog muzeja u Vukovaru. Nakon stjecanja zvanja višeg kustosa 1978., stekao je i zvanje muzejskog savjetnika. Godine 1982. doktorirao na Filozofskom fakultetu Univerze "Edvard Kardelj" u Ljubljani s temom Mreža muzeja Slavonije i Baranje te postao prvi doktor muzeologije u bivšoj Jugoslaviji.
U zvanje višega znanstvenog suradnika izabran je 1985. godine. Od 1986. do 1991. bio je savjetnik za znanost u Gospodarskoj komori Slavonije i Baranje u Osijeku.
Nakon odlaska u mirovinu 1992. godine i dalje se bavi poviješću vukovarskog kraja. Autor je brojnih stručnih radova s povijesnom i muzejskom tematikom, glavni i odgovorni urednik mnogih knjiga i publikacija, autor dviju monografija, autor tadašnjih koncepcija stalnih postava u Muzeju grada Iloka i Gradskom muzeju Vukovar te autor koncepcija povremenih izložaba i pratećih kataloga. Njegova monografija grada Vukovara u rukopisu čeka objavljivanje u Gradskome muzeju Vukovar. Za svoj rad odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića.
Napomena: podatci preuzeti iz anketnog upitnika, materijala predanih za Personalni arhiv MDC-a i iz intervjua snimljenog 24. prosinca 2002. Razgovor vodila i snimila Jozefina Dautbegović.
Iz Knjižnice MDC-a:
Radovi autora
O autoru su pisali
tekst zvučnog zapisasakrij tekst zvučnog zapisa
Kao rođeni Vukovarac, školovani povjesničar, našao sam se u situaciji da upravo u Muzeju radim ono što volim. Osobito sam ponosan na to što sam uvelike pridonio radu i afirmaciji toga muzeja. Odlaskom gosp. Brlića u mirovinu 1971. kada su već poslovi stalnog postava bili pri kraju, ja sam postao ravnatelj Muzeja i na tom sam mjestu ostao dva mandata, tj. osam godina. U to vrijeme Muzej je u regionalnim razmjerima postao vrlo značajna institucija. Da bismo zaokružili to razdoblje, treba reći da sam 1971.nekoliko puta odlazio u Švicarsku i donio građu od našeg nobelovca Lavoslava Ružičke. U izravnom kontaktu s njime dobili smo dio njegovih vrijednih diploma, plaketa i ostaloga, te smo u njegovoj rodnoj kući postavili spomen-muzej. Govorim zapravo o tome da imamo Gradski muzej koji ima Zavičajni odjel, Galerijski odjel, Spomen-muzej II. kongresa KPJ i Muzej Ružička. Dakle, to je bila velika institucija, kompleksna i mislim da je to na neki način bio prvi stalni suvremeni postav jednog našeg slavonskog muzeja koji je imao početak i kraj.
|
