biografija
Branko Hećimović rođen je 1934. u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1958. hrvatski jezik i jugoslavenske književnosti. Doktorirao je 1965. s tezom "Hrvatska dramska književnost između dva rata". Bio je šef dramskog studija i urednik Umjetničkog programa Radio-Zagreba do 1972.
Od 1972. do 1977. godine bio je stručni urednik u Školskoj knjizi, a od 1977. radi u Zavodu za književnost i teatrologiju JAZU (HAZU), gdje je 1990. imenovan voditeljem Zavoda. Pokretač je i predsjednik kazališno-teatrološke manifestacije "Krležini dani" u Osijeku. Kontinuirano se bavi leksikografskim radom, jedan je od glavnih suradnika Enciklopedije Hrvatskoga narodnog kazališta. Nekoliko godina bio je član Uredništva biblioteke Pet stoljeća hrvatske književnosti. Godine 1980. izabran je za člana suradnika Akademije HAZU. Sudjelovao je na brojnim znanstvenim i stručnim savjetovanjima, autor je niza dramskih antologija, kazališnih kritika, eseja, članaka i feljtona o recentnoj kazališnoj problematici.
Napisao je sedam autorskih knjiga, priredio sedam antologija, desetke zbornika i napisao cijeli niz znanstvenih radova. Tijekom rada posebno se zalagao da dokumentaristički fond Kazališne zbirke poprimi nacionalne dimenzije, odnosno da se popisuje, prikuplja i sređuje građa iz svih krajeva Hrvatske, kao i o svim kazališnim djelatnicima, posebice dramskim autorima.
Autor je brojnih teatroloških izložaba među kojiima su: "Izložba o Krleži", "Obitelj Šenoa i Hrvatsko narodno kazalište", "Plesno kazalište danas/ trideset godina plesne povijesti u Njemačkoj", "Državnik i dramatičar Vaclav Havel", "Slovenski kazališni plakat", "Tito Strozzi" i dr. Bio je član brojnih žirija za književnost, kazališno stvaranje i radio-dramu, a sudjelovao je i u radu niza simpozija. Predavao je na Slavističkoj školi u Dubrovniku i na kolegiju o hrvatskoj teatrologiji na Akademiji za kazalište, film i televiziju.
Za svoj rad nagrađen je između ostaloga Nagradom za znanstveni rad "Bartol Kašić", i nagradom "Marko Fotez", te Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića.
Napomena: podatci preuzeti iz anketnog upitnika, materijala predanih za Personalni arhiv MDC-a i iz intervjua snimljenog 13. prosinca 2002. Razgovor vodila i snimila Jozefina Dautbegović.
Iz Knjižnice MDC-a:
Radovi autora
O autoru su pisali
tekst zvučnog zapisasakrij tekst zvučnog zapisa
Došli smo u situaciju da za neka područja uopće nemamo građu, odnosno, recimo da se o nekim područjima kazališne djelatnosti ne vodi briga. Pitam, koje kazalište evo sada ima sređenu arhivu, ili dokumentaciju ili građu o scenografiji i kostimografiji? Ni jedno! Mi smo danas jedna od rijetkih zemalja koja ima tako bogatu kazališnu povijest, koja ne može predočiti suvremenu scenografiju, možemo predočiti samo fragmentarno.
Kako se taj otpor prema predaji građe, odnosno čuvanju građe, javlja i kod autora te građe, dolazi do ovakve situacije; da autori, odnosno, scenografi i kostimografi odnose građu do kuće poklanjaju je, jer je tretiraju kao svoje autorsko djelo, jer u ugovorima ne postoji rješenje, nije precizirano da oni moraju građu ostavljati kazalištu , a ni kazalište se ne obvezuje da tu građu čuva. To je veliki problem koji se prenosi i na druge profesije.
|
