biografija
Josip Balabanić rođen je 1939. u Kolanu, na otoku Pagu. Osnovnu školu pohađao je u rodnome mjestu, Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju završio je u Zadru 1958., a studij teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu i Zadru.
Privatno je 1964./65. položio četiri razreda gimnazije, maturirao i upisao biologiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Radio je kao profesor u Zadru, a 1972. upisao je poslijediplomski studij eksperimentalne biologije. Obranio je magistarski rad s temom Diferencijacija cito-solubilnih proteina u ontogenezi čovjeka, a doktorirao s temom Darvinizam u Hrvatskoj.
Bavio se znanstvenoistraživačkim radom u Zavodu za povijest prirodnih, matematičkih i medicinskih znanosti JAZU, a 1988. u zvanju znanstvenog savjetnika, primljen je u Hrvatski prirodoslovni muzej. Poseban doprinos dao je proučavanju recepcije darvinizma u Hrvatskoj. Autor je četiriju knjiga, 30-ak znanstvenih tekstova te oko 40 stručnih radova.
Pridonio je poznavanju djela istaknutih hrvatskih prirodoslovaca i biologa (Spiridona Brusine, Ljudevita Farkaša Vukotinovića, Bogoslava Šuleka i dr.). Najpoznatije djelo mu je o Ljudevitu Farkašu Vukotinoviću, Na iskonima moderne Hrvatske, objavljene u izdanju Školske knjige 2005. Autor je brojnih članaka i brošura te organizator međunarodnog skupa (s katalogom) Natura+kultura. Godine 1992. pokrenuo je znanstveno i stručno glasilo HPM-a Natura Croatica s međunarodnim Uredničkim savjetom i bio njegov glavni urednik.
Napomena: podatci preuzeti iz anketnog upitnika, materijala predanih za Personalni arhiv MDC-a i iz intervjua snimljenog 30. rujna 2003. Razgovor vodila i snimila Jozefina Dautbegović.
Iz Knjižnice MDC-a:
Radovi autora
O autoru su pisali
tekst zvučnog zapisasakrij tekst zvučnog zapisa
Ja sam zapravo čovjek znatiželjan dosta i veselim se otkriću, tako bi svatko vjerojatno tko se bavi istraživanjem za sebe rekao, rezultat je neko otkriće i uvijek kao kad svane zora. Može biti mali pomak, može biti mala spoznaja, ali ona je radost i mislim da, nekako me to veseli pod jednim filantropijskim, pod jednim čovjekoljubnim aspektom. Usudim se reći da nastojim u životu doprinijeti ljudskom povezivanju i porastu čovječnosti i uvjeren sam da i sva znanost ukoliko je prava, ima tu mogućnost da doprinese boljem životu i boljoj povezanosti među ljudima. Kažem, ima mogućnosti, ima izgleda, daje joj se prilika, ali jasno, da se daje i prilika zloupotrebe tih velikih mogućnosti koje znanost pruža. Tako meni moje istraživačko nastojanje, kakvi god mali rezultati da jesu, vesele me i danas i ovih nekoliko programa koje smo zacrtali i koje bih volio dovršti također su baš takav jedan znatiželjni izazov i koji će nadam se, uroditi plodom...
|
