biografija
Branko Kirigin rođen je 1947. godine u Zagrebu. Gimnaziju je završio u Beogradu, a arheologiju je diplomirao 1971. godine s temom „Neolit u Dalmaciji“ na Filozofskom fakultetu u Beogradu.
Doktorat s temom „Faros-parska naseobina“ obranio je 2000. godine na Sveučilištu u Splitu, Filozofski fakultet u Zadru.
Istraživač suradnik upisan u registar znanstvenih radnika Hrvatske postaje 1988. godine.
Na Filozofskom fakultetu u Splitu je izabran za docenta 2008.,a 2009.godine izabran je za zamjenika voditelja Centra Studia Mediterranea FF u Splitu.
Kao asistent za arheologiju 1972. godine zapošljava se u Historijskom institutu JAZU u Dubrovniku, a
kao kustos grčko-helenističke zbirke Arheološkog muzeja u Splitu započinje raditi 1974. godine.
Zvanje višeg kustosa dobiva 1981. g.
Od 1982. - 1987. godine obnaša dužnost direktora Arheološkog muzeja u Splitu, a godinu dana kasnije postaje muzejski savjetnik.
Sudjelovao je u značajnom broju arheoloških istraživanja još od studentskih dana.
Glavno područje arheoloških istraživanja je Dalmacija (kopno i otoci), a interes vezan uz materijalnu kulturu antičke Grčke civilizacije u Dalmaciji i na Jadranu i njen odnos i utjecaj na autohtono stanovništvo. Pored toga poseban naglasak na grčku i helenističku keramiku, sistematski pregled terena, arheologiju krajolika i zaštitu i popularizaciju spomenika i prirode.
Neki od značajnihih terena opsegom istraživanja i značenjem nalaza bili su: Salona, Vis, Palagruža i Hvar.
Na temelju njegova prijedloga i obrazloženja, Državna uprava za zaštitu spomenika kulture zaštitila je Starogradsko polje na otoku Hvaru, Palagružu, te je proširena zona zaštite antičke Isse. Uz pomoć suradnika projekta Jadranski otoci izradio je bazu podataka o preko 2000 nalazišta na srednjodalmatinskim otocima.
Istraživanja Starogradskog polja rezultirala su upisom na UNESCO Listu svjetske baštine 2008. godine.
U bibliografiji ima brojne knjige i tekstove različitog sadržaja, od znanstvenih, muzeoloških do članaka u dnevnim, tjednim i mjesečnim tiskovinama posvećenim problemima materijalne kulture antičke Grčke civilizacije u Dalmaciji i na Jadranu i njen odnos i utjecaj na autohtono stanovništvo.
Aktivan je jedriličar, biciklist i planinar.
Napomena: podaci preuzeti iz anketnog upitnika, materijala predanih za Personalni arhiv MDC-a i iz intervjua snimljenog 28. studenog 2012. Razgovor vodila i snimila Iva Validžija.
Iz Knjižnice MDC-a:
Radovi autora
tekst zvučnog zapisasakrij tekst zvučnog zapisa
BK: I tako, i onda se te osamdesetsedme, osme i devete se razvio taj veliki projekt koga smo nazvali „Hvar: arheologija mediteranskog krajolika“, i tu smo napravili jedan veliki iskorak, i tu smo dokazali, zapravo, na temelju tih pustih naših terenskih pregleda i proučavanja raznih metričkih sustava, da ne nabrajam sve to skupa, smo uspjeli dokazati da ta parcelacija unutar starogradskog polja nije rimska već da je grčka, i poslije smo išli na nekoliko simpozija i govorili o tome, i tako dalje, i to se potvrdilo u međunarodnoj znanstvenoj javnosti koja se bavi tim problemima grčke parcelacije i grčke kolonizacije, i tako je nakon toga i naših tih rezultata, je došlo do zaštite toga prostora kao pod zaštitu UNESCO-a, to je bilo dvi 'iljade sedme godine.. Tako da je to jedan od velikih ovaj...
IV:...to je fantastičan rezultat...
BK:... Rezultat... Naime svi ovi spomenici koji su pod UNESCO-om zaštićeni u Hrvatskoj, neću sad govoriti izvana, zapravo nisu, nisu otkrili arheolozi, je li, nego su oni tu već stoljećima, kao što je Palača, Dubrovnik, Trogir, je li, Eufrazijana bazilika... Nije otkrio neki arheolog, nego ona je tu, je l', ali ovo je zapravo rezultat arheoloških istraživanja, i rezultat da se na temelju tih arheoloških istraživanja jedan prostor zaštitio pod UNESCOm. To ja držim jedan, jedan ovako , jedan od ovako većih mojih, ovaj, ...zahvaljujući zapravo prvenstveno kolegama... Uvik govorim da ne može čovjek sam ništa postić, ili je teško u arheologiji ako nema suradnike, dobre prijatelje, i to je zapravo, ovaj, nekako, hm, nekako san uspio okupit te ljude i jednostavno naš'o takve ljude koji su voljni raditi, koji ne pitaju da li ćemo dobit dnevnicu ili dal ćemo radit deset sati ili danas nećemo ništa raditi pa ćemo uživat pa ćemo popit nešto, pojest, al sutra ćemo radit zato radit pet dana bez stat, i to onda donosi rezultate
IV: Jesam li u pravu ako kažem da je to Vaš najveći uspjeh i zadovoljština?
BK: ...a je, je, mislim to mi je kao zadovoljstvo zato što se osjećam kao Hvaraninom, je li, ja sam rođen u Zagrebu, meni je otac ovdje bio na službi, nije važno, ovaj, ali naša obiteljska kuća je u gradu Hvaru, i ja sam išao u školu u Hvaru, i tako, i vezan sam uz Hvar jako puno, i ovaj, i tako da mi je s te strane zato upravo taj neki lokalpatriotski, ovaj, doprinos svom otoku, da sam nešto napavio, i tako dalje... To me jako ponosi i na tome sam doktorirao čak, i moj doktorat je objavljen u Oxfordu na engleskom jeziku, a i objavljen je u Hrvatskoj isto, u našem časopisu u Splitu...
|
