Izaberi pregled

Pregled tjedna


<srpanj 2014>
pusčpsn
30123456
78910111213
14151617181920
21222324252627
28293031123
45678910

 izdavačka djelatnost
 izložba
 događanje
 skup
 ostalo

Pregled mjeseca

Pregled godine

Izložba

Požeška šetnja muzejskim ljetom / Izložba umjetničkih fotografija Nevena Petrovića "Kulisa"

Gradski muzej Požega

mjesto održavanja: Velika izložbena dvorana Gradskog muzeja Požega
datum početka/završetka: 04.07.2014. / 12.07.2014.
otvorenje: 20.00 sati

U petak, 4. srpnja u 20 sati u Gradskom muzeju Požega otvara se izložba fotografija Nevena Petrovića pod nazivom "Kulisa" - druga po redu izložba u sklopu programa Požeške šetnje muzejskim ljetom. "Kulisa" je Nevenov diplomski fotografski projekt na Katedri za fotografiju Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu. Izložba ostaje otvorena do 12. srpnja.

 



"Fotografijama iz ciklusa Kulisa, Neven Petrović ostaje u dosadašnjoj domeni istraživanja prostornih transformacija suvremenog grada i njegove periferije, ali okreće se, doslovno, vlastitom dvorištu. Požegu shvaća paradigmatski, kao prostorni okvir formativan za vlastitu percepciju grada i odnosa prema mjestu općenito. Gradu iz djetinjstva, nakon 14 godina boravka u Zagrebu, pristupa istovremeno nježno i strateški. Kao da fotografijama želi izmjeriti vlastitu socijalnu distancu od nekad poznatih ljudi i nekad poznatog grada, a istovremeno kao da ih time kani i ponovo pridobiti. Ili za početak, barem mapirati točke nekih budućih intimizacija, jer mapiranje je uvijek samo alat u službi (re)osvajanja referentnog prostora, ponekad simboličkog, a ponekad fizičkog.

Strateški, kartografski pristup čitljiv je iz odabira lokacija. Požega je obuhvaćena i periferno i centralno, a arhitektura i prostor kulise su socijalnih odnosa i funkcija: mjesta proizvodnje (vrt, tvornica), mjesta normativnosti (škola, vojarna, zatvor, crkva), mjesta potrošnje (trgovački centri, benzinske pumpe), mjesta okupljanja i potrošnje slobodnog vremena (dvorište, ulica, trg, sportski tereni). Ciklusom su naznačene zone između ruralnog i urbanog, odnosno njihova preklapanja, kao i postindustrijski tragovi potrošačkog društva u mjerilu malog grada. Stražnji plan svih fotografija ciklusa rezerviran je za prirodni prostorni marker - Požešku goru koja zadržava pogled i preusmjerava ga na kulise prednjeg plana.

Autor nastoji reprezentirati grad, odnosno interpretirati ga "cjelovito" i metodološki dosljedno, vodeći se i vlastitim fenomenološkim iskustvom grada i naknadnom prostornom analizom, oslanjajući se na teorije urbanih studija i filozofiju prostora. Prizori banalnosti svakodnevnice i pejzaža specifičnih za kapitalističku proizvodnju prostora, poetički su bliski perspektivi autora okupljenih izložbom New Topographics: Photographs of a Man-Altered Landscape 1975. godine u muzeju George Eastman House u američkom gradu Rochester.

Ipak, lokacije s fotografija (karte) većinom su ipak mjesta i to u augeovskom smislu riječi - sa svim svojim identitarnim, povijesnim i odnosnim obilježjima - ali autor ih promatra iz perspektive gubitka vlastitog lokalnog identiteta te odvajanja od mreže socijalnih relacija iz djetinjstva i srednjoškolskih dana, pa se čini kao da cijeli grad poprima karakteristike nemjesta. Ljudi (kad se pojave) kao da su umontirani u pejzaž, izmješteni iz svakodnevnih radnji u kojima ih autor zatiče. Njihove geste često upućuju na nešto izvan fotografije, jer kadrirano mjesto, autoru je "bitnije" od slučajnih prolaznika kadrom, prema kojima zadržava uvijek podjednaku distancu.

Vrijeme fotografiranja na izmapiranom terenu, često je određeno niskim svjetlom - uvjetom koji priziva estetiku pejzažnog slikarstva, pa ljudi djeluju poput elementa slučajnosti u unaprijed određenim vremensko-prostornim zadatostima. Čak i kad su motivi fotografija organizirani događaji u javnom prostoru, autorovo prisustvo na lokacijama zapravo je jedini "eksces" koji remeti uobičajeno odvijanje prizora gradske svakodnevnice. Ali autor, naravno, ostaje izvan kadra i interpretira grad. Ponekad kao stranac koji razglednicama pripitomljava nepoznati teritorij, a ponekad kao da mu grad još uvijek pripada ali ga ima potrebu očuditi, izmaknuti se od bliskog. U oba slučaja, razmakom između fotoaparata i kulisa koje autor promatra, označen je prostor identitarne dvojbe - prostor kojeg je potrebno ili ponovo osvojiti ili se od njega konačno u potpunosti osloboditi."

Bojan Mucko