Izaberi pregled

Pregled tjedna


<listopad 2013>
pusčpsn
30123456
78910111213
14151617181920
21222324252627
28293031123
45678910

 izdavačka djelatnost
 izložba
 događanje
 skup
 ostalo

Pregled mjeseca

Pregled godine

Izložba

Marko Šepl / Figura

Galerija Prica

mjesto održavanja: Mala dvorana Galerije Prica, Trg Matice hrvatske 6, Samobor
datum početka/završetka: 29.10.2013. / 11.11.2013.
otvorenje: 19.00 sati
organizator: Galerija Prica, Samobor

Naziv izložbe “Figura” samo po sebi odaje sve ukupni koncept izloženih radova. Kroz moj interes i studiju antropozofije, kako je vole zvati nauke, na površinu je isplivalo njeno pravo lice. Osim dvije instalacije “Dio sono Io” te “Creazione I” postavljeni su i radovi koji su nastali u suradnji dva dječaka vezana uz kolica. Triptih je nastao u suradnji sa dječakom Rafaelom koji boluje od cerebralne paralize. Ovim radom ja ulazim u mogao bi reci onaj tajanstveniji dio antropozofije a to je živčani sustav. Njegova omiljena podloga za crtež je koverta, a poznavajući njega i njegov način komunikacije to sigurno ima značenje.

Da li je to jednostavno ‘Put’ koji projicira beskonačne spirale koje opet proizlaze iz misli(mozga), možda je to njegov izlaz, njegova paralelna realnost. Na kraju čovjek je ipak vise svoja destinacija nego svoja sadašnjost. Spirala kao svemir, nemoguće za jednog kipara je ne suočiti se sa svim pokretima i problemima kojima spirala odiše. Koristeći kao platno njegove misli, tjeskobu i veselje, koje sadrže te kružnice i spirale te slikanjem preko njih golom rukom stavljam se u poziciju i direktan kontakt s njegovim osjećajima. U sredinu postavljam skoro potpuno bijelu površinu kako bi publika mogla ući u taj svijet te kako bi projicirali svoje misli, tjeskobe i veselje na njoj. Tražiti inspiraciju i umjetničke kanone u tajanstvenom za mene je važno jer treba razumjeti da se svijest proteze i izvan života i smrti.

Ovim radom ne pokušavam dovesti na zemlju nešto božansko ili tajno nego želim da publika participira u zagonetki koja se stvara ispred njih, da traže smisao. Čitajući predavanja Rudolfa Steinera (studija antropozofije-magistarski rad ‘Anatomija Misli’) i njegove interpretacije Goethea moja umjetnost dobiva dimenziju vise. U jednom trenutku Steiner kaže: ‘Umjetnička kreacija nema ništa s time što je nego s time što bi mogla biti; ne realno nego moguće. Svakako s mojeg gledišta jedan precizan ponor odvaja čovjeka od puke realnosti. Franko, koji je nepokretan, slijep i ne može pričati izvrsno komunicira pokretima oči i glasom. Gleda u tamu otvorenih očiju. Vrlo je načitan dječak i svakodnevno prolazi kroz knjige koje čita njegov otac. U tom pogledu napravio sam “Black Box” u koji se može ući i preko slušalica čuti glas njegovog oca koji čita knjigu i biti u potpunoj tami. Prostor je namjerno napravljen tijesno i skučeno.