Izaberi pregled

Pregled tjedna


<veljača 2013>
pusčpsn
28293031123
45678910
11121314151617
18192021222324
25262728123
45678910

 izdavačka djelatnost
 izložba
 događanje
 skup
 ostalo

Pregled mjeseca

Pregled godine

Izložba

Jedan na jedan: Neven Bilić i Siniša Labrović

Galerija umjetnina

mjesto održavanja: Galerija umjetnina, Ulica kralja Tomislava 15 Split
datum početka/završetka: 28.02.2013. / 23.03.2013.
otvorenje: u 19 sati
radno vrijeme: ponedjeljak 9 - 14 sati; utorak - petak 9 - 17 sati; subota 10 - 13 sati; nedjeljom i blagdanom zatvoreno
organizator: Galerija umjetnina

U četvrtak, 28. veljače, u 19 sati, u Galeriji umjetnina u Splitu, u sklopu Ciklusa 'Jedan na jedan' svoje radove predstavljaju umjetnici Neven Bilić i Siniša Labrović. Izložba ostaje otvorena do 23. ožujka.

Bilićeve skulpture oduvijek su privlačile svojom sofisticiranošću. One su perceptivno, vizualno i optički kristalno jasne i dostojanstvene. Primjer su pomne analize koja pretpostavlja stanoviti mir i kontemplativni žar, i svakako isključuje 'nagonsko' oblikovanje i nasrtanje na materijal ili oblik. Žive i postoje u prostoru bez postolja, u bliskoj komunikaciji s promatračem, u duhovitoj i veseloj razigranosti organičkog i anorganskog, pozitivnih i negativnih formi, odnosa punog i praznog, mekog i tvrdog, materije i prostora koji formu prožima i s kojim forma vodi živi dijalog. Mnogo se puta spominjala izrazita arhitektoničnost Bilićevih skulptura, što je neosporno, i što duguje svojem poznavanju arhitekture, koju nerijetko i kiparski tematski tretira. U izvedbi njegovih radova očituje se i izvjesna sinteza računalne i tehničke dosljednosti i preciznosti.

Posljednjih godina on tradicionalne materijale, broncu, drvo, granit, kamen, zamjenjuje laganim poliuretanom. S vremenom forme gube klasičnu strogost, čvrstoću i zatvorenost i postaju omekšane, zaobljene te razbijene otvorenim, šupljim i slojevitim elementima. Geometrijski elementi zamijenjeni su organskima. Zanimanje usmjerava na serijsku proizvodnju i multipliciranje elemenata skladno povezanih, konstruiranih u cjelinu, koje njeguje i razvija do danas. Osim u odabiru materijala, pomak od tradicionalnog kiparstva očituje se i u odbacivanju konvencionalnih kiparskih postupaka poput klesanja i modeliranja. Marija Stipišić Vuković, iz teksta u katalogu izložbe

Neven Bilić rođen je u Zagrebu 1972. godine. 1991. godine maturirao je na Školi za primijenjenu umjetnost i dizajn. 1995. godiene diplomirao je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Stanka Jančića. Radi kao docent na kiparskom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. 2006. godine upisuje Poslijediplomski doktorski umjetnički studij kiparstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (mentor profesor Slavomir Drinković). Živi i radi u Zagrebu.

Prokazujući kolonijalne komplekse lokalne kulture – što, opet, nipošto nije karakteristika samo hrvatske kulture, već posljedica globalnog, višestoljetnog normativnog i kolonijalnog nametanja eurocentrične kulture kao univerzalnog civilizacijskog dosega – Labrović ne poručuje da je odgovor, i otpor, u guslama, ovcama, hajducima, i šakama. Oni su ovdje opet pokazatelj onog čega se dominantna kultura srami i što mora degradirati kako bi se sama uzvisila i postigla građansku čistoću. Međutim, ni to opet ne znači da Labrović ne misli ozbiljno kada kaže kako je njegova umjetnička karijera, odnosno kako se njegov umjetnički senzibilitet, počeo razvijati kroz čuvanje krava u djetinjstvu. Niti je njegovo stalno isticanje Sinja kao rodnog mjesta, tek šarmantni ukras umjetničke biografije. Ono što u tome trebamo shvatiti ozbiljno, nije nikakav lokalpatriotizam, ili romantizacija čobanskog zanimanja, već – možda samorazumljiva, ali ne zato i posve uvažena – činjenica da se kreativnost, uključujući i umjetničku, i 'suvremeno-umjetničku' kreativnost, ne rađa tek u kreativnim gradskim vrtićima, galerijsko-muzejskim prostorima i likovnim akademijama urbanih središta. Ona, zaista, svoju genealogiju može imati i u aktivnosti čuvanja krave Zelenke. To je jedan od razloga zbog čega Labrovića, po nekom općem senzibilitetu, možemo svrstati uz imena poput Mladena Stilinovića, Tomislava Gotovca, Vlaste Delimar, Željka Jermana, kojima je zajednička upravo izvan-akademska umjetnička, formativna genealogija. Ivana Bago, iz teksta u katalogu izložbe

Siniša Labrović rođen je 1965. godine u Sinju. Vizualnim umjetnostima počeo se baviti 2000. godine. Godine 2005. realizira rad „Stado.org“ u kojem su ovce bile sudionice reality showa. Od performansa bi valjalo izdvojiti radove 'Gloria' (guslarska izvedba tekstova iz magazina Gloria), 'Kažnjavanje', 'Obilježavanje' i 'Zavijanje ranjenika' te serije 'Fraze' i 'Pišanje'.

Na 11. Istanbulskom bijenalu 2009. godine predstavio je rad 'Postdiplomsko obrazovanje' / 'Postgraduate Education'. Predstavljao je Hrvatsku na 13. Venecijanskom bijenalu arhitekture 2012. godine zajedno s Pulskom grupom, Hrvoslavom Brkušić, Igorom Bezinovićem i Borisom Cvjetanovićem. Radovi mu se nalaze u zbirkama Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, Galerije umjetnina u Splitu i Umjetničke galerije u Dubrovniku. Živi i radi u Zagrebu.

Više