Izaberi pregled

Pregled tjedna


<listopad 2013>
pusčpsn
30123456
78910111213
14151617181920
21222324252627
28293031123
45678910

 izdavačka djelatnost
 izložba
 događanje
 skup
 ostalo

Pregled mjeseca

Pregled godine

Izložba

Vic o plavuši: stereotipi u kojima živimo

Etnografski muzej Zagreb

mjesto održavanja: Etnografski muzej Zagreb, Trg Mažuranića 14, Zagreb
datum početka/završetka: 22.10.2013. / 22.10.2013.
organizator: Etnografski muzej Zagreb

Stereotipi su vrlo propulzivna tema kojom se bavi sve više disciplina. Oni su prvorazredan i unverzalan primjer nematerijalne baštine, makar nisam našla da se igdje kao takvi spominju, valjda jer se i dalje uglavnom u te popise svjetske baštine uglavnom biraju reprezentativne i „lijepe“ stvari koje „treba čuvati“ kao što se radilo i prije stotinjak godina i kao da se otada u svijesti mnogih ljudi ništa nije promijenilo. No, srećom, čuvaju ih popisuju i istražuju  brojne znanosti u sve većem broju jer su ih prepoznale kao bitan dio ljudske kulture i ponašanja.
 

Ukratko o izložbi:

Etnografski muzej odlučio se uključiti u prezentaciju sveprisutnih stereotipa koji postoje vjerojatno otkad postoji čovjek i onaj „drugi“. Vic o plavuši danas je primjer univerzalije - svugdje prisutnog stereotipa na račun plavuša. Otud i ime izložbe kao primjera stereotipa
za koji svi znaju.

Stereotipi vjerojatno postoje otkad postoji ljudsko društvo, otkad postoje drugi. Bez
drugih nema ni nas. Oduvijek su oni drugi bili loši na ovaj i onaj način: prljavi, škrti, glupi,
lijeni, zločesti, zapravo su mahom negativne karakteristike vezane uz one druge. A ti drugi
su prvi susjedi ili građani susjednog grada ili državljani susjedne države, uvijek je postojala
neka, makar imaginarna granica između nas i njih. Oni najbliži obično su najgori primitivci,
zaostali i nekulturni; oni koji su daleko moguće da i ne pripadaju istoj vrsti kao mi.

Stereotipi su kulturološke univerzalije ponekad tako jake da ih uzimamo „zdravo za gotovo“.
Vrlo često nismo ni svjesni u svom razmišljanju ili djelovanju da razmišljamo i djelujemo pod
utjecajem stereotipa. Koliko se ljudi neće odmaknuti od Roma u tramvaju za svaki slučaj da ne ostanu bez novčanika? Koliko ljudi će očekivati od lijepe plavuše da je pametna? No, stereotipi mogu biti i pozitivni, iako su mnogo rjeđi. Negativni stereoptipi u lošem značenju su uvijek predrasude. Naravno da stereotipi ovise i o kontekstu u kojem se javljaju.

Otkud riječ stereotip? Riječ je preuzeta iz tehničkih znanosti: stereotipija je u tiskarskoj
tehnologiji postupak otiska složenih tiskovnih oblika nepokretnim slogom, pri čemu se kao
produkt dobiva stereotip, metalna ploča odlivena s matrice. U knjigotisku je to naziv
i za kopiju sloga. Iz tiskarskog je nazivlja i riječ kliše ili klišej, francuska riječ za tiskarsku
površinu za stereotip. Termin klišej češće se koristi u umjetnosti. Stereotipija se koristi
kao termin i u defektologiji odnosno danas, radi korektnosti, disciplini nazvanoj edukativna rehabilitacija, po meni sasvim neprimjerenom nazivu, no to je tema za sebe, te u psihijatriji za nehotimične, mehaničke, ponavljajuće, nerefleksne pokrete koji se javljaju uvijek na isti način u svakom ponavljanju.

Stereotip je pojam bez kojega se teško može objasniti društvena promjenjivost i adaptacija čovjeka na promjene. S njime se susreću i bave kognitivistika, sociologija,
socijalna psihologija, antropologija i etnologija, geografija, imagologija, lingvistika,
povijest, politička teorija, teorija književnosti, filmologija i druge znanstvene discipline.
Tako je proučavanje stereotipa interdisciplinarna i transdisciplinarna tema kojom se posljednja dva desetljeća sve više bave znanstvenici svih navedenih područja. Stereotipi se mijenjaju, neki nestaju, stvaraju se novi. Često nastaju kao elementarni strah od nepoznatog, kao obrambeni mehanizam i ponekad kao „traženje dlake u jajetu drugog“.

Naziv stvoren po analogiji iz tiskarstva, u društvenim znanostima i drugdje se koristi za
shematski, pojednostavljen i teško promjenjiv odnos prema komu ili čemu, kao i kruto i
postojano ponašanje bez obzira na okolnosti.

Izraz je tako preuzeo i značenje uvijek istog postupka, rutine, onoga što je banalno i
svakidašnje, pa je tako prešao u društvene i druge znanosti i kao pojednostavljen odnos
prema drugome, kao neopravdana generalizacija. Nastao je u razdoblju javljanja i
razvoja rasnih, nacionalnih, etničkih, vjerskih i socijalnih podjela i netrpeljivosti. Prvi put
fenomen stereotipa imenuje publicist Walter Lippmann u svom djelu Public opinions iz
1922. godine. Lipppman koristi i sintagmu mentalne slike, danas se često koristi fraza slike u našim glavama kao nešto izmijenjena Lippmanova sintagma.

U osnovi stereotipa u društvenim znanostima nalazi se često pogrešno i neopravdano
široko poopćavanje te konvencionalno i pojednostavljeno mišljenje, koncepcija
ili vjerovanje. Stoga se svaki kolektivni stereotip koji sadrži izrazito emocionalno
negativno ocjenjivanje neke etničke, nacionalne, vjerske, socijalne ili druge skupine
tumači kao predrasuda. Generalizacija i pojednostavljivanje, prvi dojam, rasizam,
 ksenofobija, homofobija, sve su to okidači i podloga za stvaranje stereotipa.

Rijetki su pozitivni društveni stereotipi poput: „Međimurci su marljivi ljudi“. Različite nacije
stoga često imaju različite heterostereotipe jer se oni uvijek odnose na druge. Uvijek
se kod stereotipa radi o dualnosti: nas/njih, dobrog/lošeg, istoka/zapada... Stereotipi se
izgrađuju od djetinjstva pod utjecajem obitelji i okoline.

Predrasude i loše stereotipe najlakše je izbjeći upoznavajući te druge i prihvaćajući
činjenicu da smo svi različiti i posebni. To se postiže u djetinjstvu odgojem i obrazovanjem.
Stereotipi su nužni kod usvajanja jezika i učenja komuniciranju, naravno ovdje u smislu
pozitivnog pojednostavljivanja.

Kognitivizam opisuje stereotipe kao nužne za mentalnu organizaciju svijeta oko sebe. Stereotipi su korisni kao generalizacija za ocjenjivanje i snalaženje u složenim i stalno promjenjivim pojavama s kojima se susrećemo. Pomažu nam da objasnimo neke stvari, da razvrstamo pojedinačne pojave u različite kategorije i da se na taj način lakše orijentiramo. Djetetu za objašnjenje svijeta oko njega treba sliku pojednostavniti, napraviti stereotip. To znači da su stereotipi nužni za spoznaju svijeta, no primarna tema ove izložbe su etnički, rasni i društveni stereotipi koji su većinom negativni i stoga nepotrebni.

Stereotipi su klasifikacija i odraz čovjekove potrebe da organizira i klasificira stvarnost
oko sebe. Vjerojatno su stereotipne klasifikacije naroda proizašle iz Linnéove klasifikacije
temeljene na promatranju. U antropologiji je Claude Lévi-Strauss govorio da
„klasifikacija, čak i kad je heteroklitna i proizvoljna...olakšava stvaranje pamćenja“ (Lévi-
Strauss, 56).

U znanosti su posljednjih desetak godina oblikovane discipline koje se bave stereotipima.
Imagologija je interdisciplinarno orijentirana grana komparativne književnosti koja se bavi proučavanjem predodžbi u književnosti o stranim zemljama i narodima, ali i o vlastitoj
zemlji i narodu.

Imaginativna geografija bavi se stereotipima s aspekta geografije, gdje su nužno uključeni
i etnički stereotipi.

Historijska imagologija bavi se stereotipima s povijesnog stajališta.

Opravdano je očekivati da se pojavi i disciplina etnička imagologija jer se etnologija
navelike bavi stereotipima, ali ih često ne imenuje pravim imenom.