Izaberi pregled

Pregled tjedna


<rujan 2012>
pusčpsn
272829303112
3456789
10111213141516
17181920212223
24252627282930
1234567

 izdavačka djelatnost
 izložba
 događanje
 skup
 ostalo

Pregled mjeseca

Pregled godine

Izložba

Retrospektivna izložba Josipa Leovića i izložba 'Od Difenbacha do Dachauera' slikarstvo i skulptura simbolizma iz kolekcije Rudolfa Povischila

Galerija likovnih umjetnosti, Osijek

mjesto održavanja: Galerija likovnih umjetnosti Osijek, Europska avenija 9, Osijek
datum početka/završetka: 27.09.2012. / 30.10.2012.
otvorenje: u 19 sati
radno vrijeme: utorak, srijeda, petak: 10 - 18 sati; četvrtak: 10 - 20 sati; subota i nedjelja: 10 - 13 sati; ponedjeljkom zatvoreno
organizator: Galerija likovnih umjetnosti Osijek

JOSIP LEOVIĆ (1885. – 1963.)
RETROSPEKTIVNA IZLOŽBA
Galerija likovnih umjetnosti (27. 09. – 30. 11.)

OD DIEFENBACHA DO DACHAUERA: SLIKARSTVO I SKULPTURA SIMBOLIZMA IZ KOLEKCIJE RUDOLFA POVISCHILA
Galerija likovnih umjetnosti (27. 09. – 30. 11.)

 

Galerija likovnih umjetnosti Osijek otvora retrospektivne izložbe Josipa Leovića, te izložbe „Od Difenbacha do Dachauera“ – slikarstvo i skulptura simbolizma iz kolekcije Rudolfa Povischila, kustosa i autora mr. sc. Daniela Zeca.

 

JOSIP LEOVIĆ (1885. – 1963.) / RETROSPEKTIVNA IZLOŽBA
Galerija likovnih umjetnosti (27. 9. – 30.11.)

Nakon višegodišnjih istraživanja Leovićeve biografije i djela, odlučili smo rezultate tog istraživanja predstaviti i prikazati publici, i to na dvije razine – retrospektivnom izložbom, koja će obuhvatiti Leovićev slikarski, grafički i kiparski opus, te jednom opsežnom publikacijom o Josipu Leoviću koja će tu izložbu pratiti i koja je u pripremi.

Pripremanje izložbe bilo je opsežno, uključivalo je terensko rekognosciranje i istraživanje arhivske i hemerotečne građe, intervjuiranje osoba koje su poznavale umjetnika te kontakte s muzejskim ustanovama i privatnim kolekcionarima koji u svojim zbirkama posjeduju Leovićeva djela. Rezultati istraživanja Leovićevog opusa prethodno su objavljeni kao znanstveni radovi u stručnim časopisima iz područja povijesti umjetnosti. Glavnina izložbenih eksponata dolazi iz fundusa Galerije likovnih umjetnosti, a ostali su posuđeni od Muzeja Slavonije, Kabineta grafike HAZU, osječkog ZOO-vrta te od privatnih vlasnika iz Osijeka i Zagreba. Izložba zauzima cijeli gornji kat Galerije likovnih umjetnosti.

Sama izložba će biti dvojna – unutar izložbe Leovićevih djela, zasebnu izložbenu cjelinu predstavljat će kolekcija umjetnina Leovićevog mecene, bogatog osječkog industrijalca Rudolfa Povischila. To je nevelika, no vrlo pomno odabrana i izuzetna kolekcija umjetničkih djela istaknutih austrijskih i njemačkih slikara i kipara Secesije i simbolizma, koja do sada nisu bila izlagana i koja su javnosti, stručnoj i ostaloj, potpuno nepoznata. Njihovo otkriće, valorizacija i muzealno eksponiranje predstavljaju važan doprinos istraživanju i prezentaciji hrvatske i europske umjetničke baštine.

Iz predgovora u deplijanu izložbe:

Josip Leović rođen je 14. 8. 1885. u Osijeku, gdje je proveo djetinjstvo i pohađao osnovnu i srednju školu. Prvu umjetničku naobrazbu stekao je u Beču, učeći klesarstvo na Obrtno-nastavnoj školi (Gewerbliche fortbildungsschule) i u radionici Eduarda Hausera (1904. – 1908.). Nakon školovanja radio je kao klesar i kipar u Beču, te Grazu i Caransebeşu. U Zagrebu 1911. upisuje Privremenu višu školu za umjetnost i umjetni obrt koju završava 1915. Ostaje godinu dana kod M. C. Crnčića na specijalizaciji u bakropisu, a 1916. ponovno odlazi u Beč te studira na specijalnoj grafičkoj školi (K.u.K. Graphische Lehr- und Versuchsanstalt) gdje usavršava litografiju. Godine 1917. vratio se u Zagreb, a potom u Osijek, gdje živi i radi do smrti. U Osijeku između dvaju ratova priređuje brojne samostalne slikarske izložbe i sudjeluje na skupnim izložbama osječkih umjetnika. Početkom 20-ih Leović se upoznao s bogatim osječkim industrijalcem Rudolfom Povischilom, koji mu je postao blizak prijatelj, ali prije svega mecena preko koga dobiva različite likovne narudžbe. Cijeli svoj životni vijek, izuzev faze školovanja, proveo je u Osijeku, ostavivši za sobom golem slikarski, kiparski, pedagoški i muzejsko-konzervatorski rad. Umro je u Osijeku, 22. 1. 1963. godine.

Iako je u svojim umjetnički najzrelijim godinama bio jedna od središnjih ličnosti likovnog života Osijeka u razdoblju između dva svjetska rata, Josip Leović je, na žalost, pripadao onim autorima koji su previdom i površnim ocjenama kritike ostali krajnje marginalizirani. Ova izložba posvećena je novom upoznavanju i prevrednovanju složenog i slojevitog, no nedovoljno poznatog stvaralačkog opusa Josipa Leovića, te njegovom novom i drugačijem uključivanju u korpus osječke, pa i hrvatske likovne povijesti.

U širokom rasponu od simbolizma, secesije i art decoa prema retrohistoricističkom, deskriptivno-realističkom, postimpresionističkom i dekorativnom, Leovićevo stvaranje otvara nam se u svojoj tematskoj i stilskoj polimorfnosti. Poput Stjepana Lahovskog, još jednog izopćenika iz povijesnih pregleda tokova hrvatske umjetnosti, i Leovićev opus klizi čitavim registrom povijesne zalihe stilova i pravaca ne pristajući na lociranost unutar njihovih granica zadanih rigidnim pravilima igre.

Leovićev likovni izričaj, ipak, u mnogome je određen školovanjem u Beču početkom 20. st., u vremenu kada simbolizam i secesija u toj metropoli srednjoeuropske umjetnosti kao dominantni stilski pravci i likovne struje dosežu svoj vrhunac. Upravo je simbolizam obilježio ponajbolje Leovićeve kiparske, grafičke i slikarske radove, no ponajprije one stvarane pod mecenatom osječkog industrijalca Rudolfa Povischila. Sklonost ezoteriji i misticizmu tog ekscentričnog Leovićevog mecene bila je analogna Leovićevom senzibilitetu te je upravo u njemu našla svog idealnog stvaraoca i realizatora. Ovaj Leovićev, do sada slabo poznati pa i zanemareni segment likovnog opusa, nije zanemariv u kontekstu simbolističkih i secesijskih tendencija u hrvatskom slikarstvu i grafici – dapače, predstavlja im značajan prinos.

Iako je Josip Leović zbog oscilacija, anakronosti i nedorečenosti likovnog opusa percipiran kao minorna pojava te je ostao samo rubna zabilješka hrvatske moderne umjetnosti, njegovom djelu se ne može poreći umjetnička vrijednost teznačaj koji se između ostalog manifestira i kao posebnost periferijske sredine, u smislu Karamanove sintagme. Svojom iznimnošću nekoliko se djela izdiže iznad cjeline Leovićevog opusa, svjedočeći o snazi i imaginaciji tog umjetnika i opravdavajući nužnost afirmacije njegovog imena u novim pogledima nahrvatsku umjetnost I. polovice 20. stoljeća.

 

OD DIEFENBACHA DO DACHAUERA: SLIKARSTVO I SKULPTURA SIMBOLIZMA IZ KOLEKCIJE RUDOLFA POVISCHILA

Galerija likovnih umjetnosti (27. 9. – 30. 11.)

Uz Leovićeve slike, Rudolf Povischil je u svojoj – do sada potpuno nepoznatoj i neistraženoj umjetničkoj kolekciji – posjedovao djela četvorice austrijskih i jednog njemačkog umjetnika: Karl Wilhelm Diefenbach (1851.–1913.), Ernst Stöhr (1860.–1917.), Albin Egger-Lienz (1868.–1926.), Friedrich Gornik (1877.–1943.) i Wilhelm Dachauer (1881.–1951.). Taj dio Povischilove nevelike, no vrlo pomno odabrane zbirke slika i skulptura ima neprijepornu likovno-umjetničku vrijednost, a njena iznimnost je višestruka. Ona sadrži kapitalna djela u opusima vrlo značajnih umjetnika austrijsko-njemačkog simbolizma. Neka od tih djela dobro su poznata u austrijskoj povijesti umjetnosti, no isključivo preko fotografija, reprodukcija, skica i popisa u izložbenim katalozima. Smatrana su izgubljenima, no s ovom izložbom vraćaju se katalozima svojih tvoraca. Iznimna je kulturno-povijesna važnost Povischilove zbirke odnosno njen značaj specifične kolekcionarske likovne cjeline, jer ukazuje na veze domaće sredine uspostavljene sa simbolističkom umjetnošću srednjoeuropskog likovnog kruga u vremenu kada je ona već izgubila svoju historijsku ulogu dominantnog likovnog pravca. Povischil ne odabire ondašnje modernističke i avangardne autore, već se opredjeljuje za likovnost generacije fin-de-sièclea kojoj je svojim senzibilitetom sam pripadao, i za svijet simbolizma u koji je bio duboko uronjen. Ključ za tumačenje sadržaja Povischilove zbirke nalazi se stoga u opredjeljenju za onaj umjetnički pravac koji je ponajbolje odgovarao njegovim intelektualnim afinitetima i sklonostima – interesu za ezoteriju i mistiku – i koji je svojim simbolima i alegorijama zrcalio njegov teozofijski i metafizički vidokrug ideja.